... Hrvatska je država željena i stvarana kao mit, a ne organizacija koja funkcionira u službi građana i njihovih potreba, garantira im sigurnost i individualnu slobodu. Upravo obrnuto, mit-državi trebaju životi njenih građana za služenje njenim potrebama i razlozima. Izgrađivati mit podrazumjeva stalno lagati ili frizirati što znači prihvaćati samo ono što potvrđuje mit, a odbacivati sve ostalo. Sve u svemu biti daleko od pravne države. U pravnoj državi je, naime, nemoguće nekažnjeno pljačkati, ubiti nekažnjeno, lihvariti i korupcionašiti, baviti se organiziranim kriminalom, donositi odluke na štetu građana.
U Hrvatskoj se smjenjuju režimi, ali pravne države još nema. A kad ne funkcionira pravna država, ne funkcioniraju ni institucije sistema pa umjesto njih funkcioniraju paklena politika, organizirani pojedinci i stranke kao organizirani pojedinci. A stranka država ili stranke država – to je totalitarizam: političko zlo useljeno u prave razloge. Ili kako je to govorio Vlado Gotovac: «Totalitarizam stalno ide u ime naoko raznih razloga od efikasnosti, rada, jedinstva, odlučnosti koji trebaju učvrstiti uzdrmanost».
Politički beznačajnici koje stranke rado regrutiraju u politički prostor i daju im važnost, najčešće posežu za totalitaristički intoniranim rješenjima, najvećim zlom u politici, ali zato najpraktičnijim sredstvom ostvarivanja političkih i osobnih ciljeva.
A što je ustvari totalitarizam valja pitati onkel Adia – austrijskog ainstreichera Adolfa Hitlera. On je jačao moć svoje nacionalsocijalističke stranke čišćenjem redova javne uprave, sudstva i policije od nepodobnika. On je sve ostale stranke nastojao marginalizirati. Udarao je i lijevo i desno. Uništio je Röhma s desne i Schleichera s lijeve strane. Već 1934. vlada policijom, provincijskim upravama, obrazovnim, sportskim i omladinskim udrugama, ima svoje ljude u gospodarskim, sudskim i upravnim službama, u Fronti rada i među časnicima vojske. Ljubomoran je bio na sve iz prošlosti. I duhovno i materijalno. Sve je stvarao novo i ispočetka. Dokidao je stare i nadomještao ih novim, svojim, ustanovama. Svojim vjernicima i sljedbenicima oduživao se povlasticama, nagradama, položajima, prilikama za bogaćenje. Mladi su se naraštaji odgajali u duhu njegovih htjenja i njegove volje. Postojala je podjela vlasti koja je u biti jedinstveno ispolitizirana. Stranka na vlasti bila je ogledalo moći nacije. Država je bila centralizirana, regionalizam ukinut, a lokalna uprava svedena na simboliku. Umjeće i tehnika političkog laganja dovedeni su do savršenstva. Kleveta je jedno od najmoćnijih oružja. Stalno se neprincipijelno prenaglašavaju nedostaci bivšeg sistema i izazivaju nemiri i provokacije koji podgrijavaju klimu permanentnog građanskog rata. Partijski kadar morao je slijepo izvršavati naloge središnjice bez obzira na osobno mišljenje. Izbore se nastojalo pretvoriti u obredne plebiscite čime se razarala izborna demokracija. Izabrani zastupnici u Reichstagu nisu predstavljali narod nego stranke. Politički monopoli i proizvoljnosti se opravdavaju veličinom ciljeva kojima se teži. Na čela upravnih resora dovode se nestručni podobnjaci koji donose i predlažu odluke iz zdravog razuma, a stručnjaci se drže da to naknadno stručno pokrivaju. Odluke se ne donose u interesu građana nego u službi interesa koji nadvlada itd.
Svaka sličnost s današnjim tendencijama antifašističkom fašizmu i antikomunističkom boljševizmu je slučajna, izmišljena i zlonamjerna. Zašto? Zato što je totalitarizam (fašizam i komunizam) samo najuspješnija tehnika vladanja i širenja vlasti i moći, koje je jednostavno nemoguće ne imitirati, a biti efikasan i djelotvoran. On se događa u formalnim demokracijama u kojima institucije države i društva ne funkcioniraju. Međutim, pravo pitanje glasi je li hrvatska politička klasa nesposobna organizirati pravnu državu ili ona to jednostavno ne želi. Jer joj ovakva Hrvatska savršeno odgovara. Sve globalno odnosi se i na lokalno.
Izvor: Tragovi posred puta
