Brodski SDP, oligarhijica sitnih ribica, koja je došla glave Gavranu, Račkom i još nekim svojim kapitalcima pa ju zbog toga ne treba podcjenjivati, upravo uvježbava disciplinu «vladavina bez građana». Naime, svi oni koji su za njih glasovali na lokalnim izborima (čestitke svakom ponaosob na vještini života u zabludi) ne bi ni pod prijetnjom smrti glasovali za slobodnog, samostalnog i suverenog gradonačelnika Mirka Dusparu s kojim brodski SDP, debelo podržan iz pokvarenog Zagreba, upravo ulazi u interesnu koaliciju vodoprivredne provenijencije.
Marxovu tezu, od prije sto godina, kako je država izvšni odbor vladajuće kapitalističke klase danas, revniteljski, provode u djelo tzv. hrvatski socijaldemokrati i njihova administracija na čelu s vladom.
Dvadesetak godina od plebiscitarno podržanog prevrata, desetak posto Hrvata temeljito je učvrstilo svoju državu i drži ju u šakama. Bilo tko bio na vlasti. Desetak posto Hrvata pliva u blagostanju i uopće ne osjeća «krizu», dapače, koristi je kako bi se jeftino domogla nekretnina, sredstava za proizvodnju, poljoprivrednog i građevinskog zemljišta, pogodnih kredita..., a devedeset posto Hrvata se sigurno integrira u soj svjetskog sirotinjskog prekarijata koji je beskrupulozno ekploatiran na povremenim, neizvjesnim i loše plaćenim poslovima, pa je prezadužen kreditima da bi uopće preživljavao, soj kojem se stalno smanjuju socijalna prava i koji živi u trajnoj ekonomskoj i socijalnoj nesigurnosti, soj kojem su korumpirani vrhovi političkih stranaka uzurpirali čak i elementarno demokratsko pravo kandidiranja u izbornom procesu. Kratko i jasno: deset posto Hrvata feudalno je uzurpiralo ekonomska, socijalna i politička prava ostalih devedeset posto. U toj i takvoj političkoj slici Hrvatske, njeni tzv. socijaldemokrati stali su na stranu profiterske manjine i ni ne pomišljaju na drugačija rješenja.
SDP pluta političkom scenom Hrvatske bez ikakvog projekta budućnosti, dakle bez ikakve alternative onom što on naziva krizom (s posljedicama naslijeđenim od HDZ-a). U Europu je ta stranka na vlasti ušla i bez kompasa, i bez kormila, i bez kormilara. SDP ne zna ni što će s Europom ni s Hrvatskom u njoj. Jer, što je očerupano je očerupano, a «tko je jamio, jamio je». U Europu su, još prije formalnog ulaska države, ušle hrvatske banke, telekomunikacije, trgovina, atraktivni turističko-ugostiteljski kapaciteti, dobar dio naftne industrije te hrvatska mladost, pamet i znanje, a da ne bi konkurirali Europi, prije ulaska, uništeni su kapaciteti tipa Rade Končara, Đure Đakovića, Industrogradnje, Ingre, (željezare, brodogradnje, drvne i tekstilne industrije, građevinarstva, obrti i poljoprivredne proizvodnje (koje se upravo uništavaju).
SDP nema osobnu intelektualnu i ideološku paradigmu, a građani u njemu ne prepoznaju socijaldemokraciju, nego upravljače kapitalom i zaštitnike kapitalizma, tj. lokalne endemski iskorumpirane tajkunske oligarhije s pratnjom, kojima trebaju predatorska država (pod kontrolom), urušene institucije, podmitljiva administracija... Jer niti imaju, niti će imati nekakav strateški plan, osim onog da se grabi dok se grabiti može, po aktualnom euroatlanskom modelu koji, uz pomoć držav,e isisava novac od onih koji ga imaju malo (i služe za šišanje i guljenje) u džepove onih koji ga imaju mnogo.
Brodski SDP, oligarhijica sitnih ribica, koja je došla glave Gavranu, Račkom i još nekim svojim kapitalcima pa ju zbog toga ne treba podcjenjivati, upravo uvježbava disciplinu «vladavina bez građana». Naime, svi oni koji su za njih glasovali na lokalnim izborima (čestitke svakom ponaosob na vještini života u zabludi) ne bi ni pod prijetnjom smrti glasovali za slobodnog, samostalnog i suverenog gradonačelnika Mirka Dusparu s kojim brodski SDP, debelo podržan iz pokvarenog Zagreba, upravo ulazi u interesnu koaliciju vodoprivredne provenijencije.
