World toilette organization koja ima sjedište u Singapuru osnovana je 19. studenoga 2001. i proglasila taj dan za Svjetski dan zahoda. Koristim ovaj hrvatsti izraz jer WC (water closet) koristimo mi, ali on se ne koristi na engleskom govornom području jer WC kod njih je akronim od working class. A hrvatski zahod znači isto što i srpski „izakuće“. Kad se u Srbiji zatekneš u nekoj vukojebini bez zahoda u kući, kucne li čas, pitaš: „Gdje ti je izakuće?“ i gazda onda rukom pokaže mjesto gdje se, je li, to obavlja. Takovih „gazda“ na svijetu je danas oko 2,6 milijardi i među njima 98 milijuna djece... Postoji i izraz šekret koji dolazi od latinskog secretus, ali je van upotrebe. Inače, arheolozi su zahode s kanalizacijskim odvodima pronalazili još u trećem tisućljeću prije nove ere. Zahode sa sjedištem poznavali su stari Egipćani, Perzijanci, Rimljani... U 11. i 12. stoljeću su ih gradili na vrhu kula i zidina. Bili su ograđeni daskama, a sadržaj korisnika je u slobodnom padu rasipan podno zidina. U baroku smišljene su kahlice (vrčine) i pokretni stolci. U 19. stoljeću zahod je bio prestižni objekt. U tzv. modernom dobu „izmislili“ su ga Francuzi. Prvi javni zahod postavljen je u Parizu 1830.: famozni muški pissoir. Dame su čekale do kraja 19. stoljeća... London je kasnio za Parizom 22 godine.
U Hrvatskoj prvi javni zahod dao je sagraditi u Zagrebu dr. Milan Amruš, rođeni Brođanin, tada gradonačelnik Zagreba. Bilo je to 1908., a prozvan je Amruševac. Taj javni zahod postoji i dan danas na Jelačićevom trgu. Zagrepčani ga zovu Metro.
Brod na Savi o javnom zahodu ima svoju priču. Godine 1907. premješteno je brodsko marveno sajmište sa Zvjerinca (Trg pobjede) na Mali Vijuš (od vatrogasnog penjačkog tornja do mjesta gdje je danas stadion). Istovremeno je izgrađen i oveći javni zahod koji je postavljen na kolektor kanalizacije izgrađene 1897. od bolnice Cara i kralja Franje Josipa I. današnjom Štamparevom ulicom preko Vijuša do granika. Stari Brođani iz Mačekove ulice (bivša Radičevićeva) sjećaju se da je bio na mjestu na kojem se danas nalazi zapadni gol na nogometnom igralištu Marsonije. Srušen je kada je 1948. napravljeno to igralište za lokalni nogometni klub Crvena zvijezda. Bio je to prvi brodski, ali i prvi javni zahod u Hrvatskoj. Nacrt tog prvaka postoji u Državnom arhivu u Brodu. Napravljen je još studenog 1902. godine (rasprave i natezanja o izmještanju stočnog sajma trajale su godinama). Slavonski Brod koji je nekad u koječemu bio prvi u Hrvatskoj danas je u gotovo svemu zadnji. Osim, eto, u datumu izgradnje „javnog srališća“ (Joakim Stulli). Tu je prvi u državi i drugi u Europi, jer se za Amruševac drži kako je bio drugi u Europi tog tipa.
Drugi javni zahod u Brodu dao je sagraditi dr. Emanuel Kovačić, također liječnik i brodski gradonačelnik od 1935.-1939. I njegov plan s lokacijom i datumom 25. lipnja 1925. postoji u brodskom Državnom arhivu. Sagrađen je u mandatu Emanuela Kovačića i dobio ime Emankovac. Smrdi i dan danas na sjevernom dijelu glavnog gradskog trga.
I još jeda kuriozitet: scenario za kratki TV film o zahodima napisao je Brođanin Davor Šišmanović (2007.) U njemu je iznio podatak kako se jedna trećina pitke vode ispušta u zahode i da jedna odrasla osoba godišnje potroši 15 tisuća litara pitke vode ispirući ih.
I na kraju, ali ne i najmanje važno, moja zadnja knjiga Tragovi posred puta (2) ili Doumci gorčine sadrži 150 mojih kratkih tekstova posloženih abecednim redom – idealno je štivo za zahod. Tim prije što donosi integralno sve kolumne o Slučaju Gradska knjižnica Slavonski Brod uključujući, naravno, i onu koju su ravnateljica Ružica Bobovečki i ex voditeljica Odjela za odnose s javnošću i marketing procijenile na 120 tisuća kuna.
