Ravnateljica Gradske knjižnice defektologinja Ružica Bobovečki nije:
- član Hrvatskog novinarskog društva
- član Hrvatskog društva pisaca
- član svjetske organizacije pisaca P.E.N.
- suradnik Hrvatskog leksikografskog zavoda
Ravnateljica Gradske knjižnice defektologinja Ružica Bobovečki nije bila:
- predsjednica Hrvatskog politološkog društva u Zagrebu
- tajnik Ustavne komisije Sabora SR Hrvatske
- specijalni savjetnik Predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske
- savjetnik i šef kabineta Predsjednika Sabora SR Hrvatske
- konzul u konzulatu SFR Jugoslavije u Lyonu (Francuska)
- pokretač i urednik dva novinska lista
- suradnik dva književna časopisa u Zagrebu
- član tri njemačke civilne udruge
- uz Ružića najveći donator kulturnih ustanova Slavonskog Broda uključujući i Gradsku knjižnicu
- počasni član Gradsek knjižnice
Ravnateljica Gradske knjižnice defektologinja Ružica Bobovečki nema:
- dvadesetdevet autorskih knjiga i desetak koautorskih, te nekoliko stotina članaka
- jednosatni TV film (HTV) snimljen prema autorskoj knjizi
- petstosedamdeset riječi o sebi u publikaciji Who is Who u Hrvatskoj (ex predsjednik države dr. Ivo Josipović ima tristodevedeset riječi)
Ravnateljica Gradske knjižnice defektologinja Ružica Bobovečki nije dobila:
- Rektorsku nagradu kao najbolji student Fakulteta
- Grb Grada Slavonskog Broda
- diplomu Muzeja Brodskog Posavlja
- oko sedamsto tisuća kuna potpore grada Slavonskog Broda za tiskanje autorskih knjiga kojih više nema u prodaji, a tiskane su u tiražima od tisuću primjeraka (klasik Ivan Aralica ne tiska se u toliko primjeraka)
Sve to što ravnateljica Gradske knjižnice defektologinja Ružica Bobovečki nije, nije bila, nema i nije dobila – ja jesam, bio sam, imam i dobio sam.
I sada ravnateljica Gradske knjižnice defektologinja Ružica Bobovečki, osoba koja nije, nije bila, nema i nije dobila, mene koji jesam, bio sam, imam i dobivam – sudski ponovno proganja...
Naime, što? Obnarodovana je ona njena suluda tužba protiv mene i Veljka Lukića vlasnika portala SBPeriskop (radi se o, u demokraciji, oštroj i dopuštenoj slobodi pisanja) u kojoj se išče ukupno 120 tisuća kuna za „pretrpljene duševne boli“. Tu je sudski proces u tijeku i održano je par ročišta.
Ova druga, umobolna sramota za Gradsku knjižnicu i Ružicu Bobovečki, zove se privatna tužba (u istom predmetu) i putovala je godinu i pol dana od Trga pobjede, gdje se nalazi Općinski sud, do Zrinske ulice gdje stanujem ja. Njom se išče još oko dvije stotine tisuća kuna „radi zaštite časti i ugleda“ Ružice Bobovečki i Sanje Vulete te, pazi vamo, zbog „teškog sramoćenja“.
Dakle, o istom predmetu dvije tužbe, dva procesa i dva različita sudca. I još, uvućena u sve to, Gradska knjižnica jer i ona ima „duševne boli“, „povrijeđenu čast i ugled“ i „teško je osramoćena“.
Ujebote.“Gradska knjižnica to sam ja!“ Zvuči poznato. Onako baš lujkatorzovski. Mislim, dovoljno za promatranje.
Čast i ugled, tu se slažem s osobnim mišljenjem, se stiću i štite podrijetlom, inteligencijama, talentima, stručnošću, napornim radom, priznatim rezultatima, čvrstim karakterom, čestitošću, fairplay-om, kulturom ponašanja, javnim priznanjima... A ne instrumentaliziranjem policije i pravosuđa u svrhu zadovoljavanja osobne pohlepe... Kao što to, za sad nekažnjeno, radi tužibaba Ružica Bobovečki „teško sramoteći čast i ugled“ Gradske knjižnice u Slavonskom Brodu.
Nadopisak
Kada, uskoro, D. Jelić odzvoni Mirku Duspari, odzvonit će i Ružici Bobovečki i njenim neznalačkim i nestručnim kapacitetima: ne zna normalno i stručno ravnati knjižnicom, ne zna stručno postaviti izložbu, ne zna normalno komunicirati s zaposlenicima i javnošću, nema pojma o izdavaštvu i kvalitetnoj prezentaciji knjiga... A, vjere mi, nema pojma ni o tome kako će sudski progoni koje je pokrenula otići u zastaru ili će ih, za desetak godina, poništiti Ustavni sud RH kao što je to već učinio u desetak istih i sličnih slučajeva, ravnajući se europskim standardima slobode govora, mišljenja i pisanja.
Tužibaba je pustila duha iz svijetiljke i tu više nema mira. Ni za nju, ni s njom za Gradsku knjižnicu. Sve što se radi i kako se radi pod povečalom je javnosti... A Ružica k'o Ružica ne može da ne ...... .
