Prvi vic. Raspušteno je gradsko vijeće, što je isto kao kad bi u Zagrebu raspustili Hrvatski sabor i pustili Milanovića da vlada Hrvatskom bez Sabora s, na primjer, Igorom Dragovanom Okcem koji bi opunomoćeno predstavljao Hrvatski sabor. Drugi vic. Kandidata za gradonačelnika koji je u Tvrđavi sazvao presicu i želio častiti novinare roštiljem, otjerao je, zajedno s novinarima i roštiljem, komunalni redar kojeg je na svog protukandidata i novinare poslao aktualni gradonačelnik. Dva dana kasnije, aktualni gradonačelnik, u svojoj privatnoj Tvrđavi priređuje prvomajski living history. Ovaj puta nije da je on barun Trenk, a carica mu Terezija Biljana Lončarić, nego je on Lenjin, a ona Rosa Luxemburg. Skuhali su mašala porcija graha po nazočnoj glavi razdraganih udarnika i proletera (iz Kreke? Zenice?). Ima se. Može se. Onima, koji nemaju prostrane kabinete u kojima, sutradan, mogu slobodno prditi koliko ih je volja, dozvoljeno je da u otvorenim prostorima spomenika nulte kategorije raspiruju, žare i pale koliko im je volja. Da je pala kišica roštiljalo bi se, vjerojatno, i u zatvorenim nultim odajama, a i ta crkvica zvrji prazna već godinama... Treći vic. HSS-ov doživotnjak, na visokoj funkciji, izjavi kako će se ponovno kandidirati zbog, pazi 'vamo, nastavka kontinuiteta, a onda ga još boljim vicem nadmaši znojni penzionerski prvak, u tijesnoj kariranoj košulji preko pivskog droba, kojem su se otvorile neslućena politička mogućstva potpisivanjem koalicije s već spomenutim HSS-om. U poturenu novinarsku TV krušku penzić je svečano izjavio: «Hrvatska je postala socijalna država i protiv toga se mi moramo boriti.» Četvrti vic. Aktualni gradonačelnik u svom predizbornom propagandnom letku «Jeste li znali?» piše što je sve izgradio, dogradio, vratio, uveo itd. Ali nije zapitao znate li koliko je to koštalo? A potrošio je «svima uprkos», ravno osam godišnjih proračuna realno vrijednih blizu dvije milijarde kuna ili oko 250 milijuna eura. Koje su građanima Broda zakonskim i ostalim prinudama oteti za njegov gradski proračun. I dok se s tim novcem mogao sagraditi Pelješki most, mi pušimo priče o kružnim tokovima, dogradnji škola, gradskoj blagajni kao krunskom doprinosu «poboljšanja kvalitete života u gradu»... Peti vic. Jedan kandidat za brodskog gradonačelnika obratio se agenciji za ispitivanje javnog mišljenja, tvrdeći kako ima osjećaj da bi 98 posto Brođana glasalo za njega, ali da želi i njihovu potvrdu toga. Petnaest dana kasnije od agencije je dobio izvješće: «Gospodine, anketirali smo 20 tisuća Brođana i svi pripadaju onom postotku od 2 posto koji su protiv vas.» Šesti vic. Huso će Fati: «Fato što misliš koji će od brodskih kandidata pobijediti na izborima?». «Ma, jebe mi se.» kaže Fata. «I meni, samo nisam znao kako da pitam.» Sedmi vic. Pitanje: «Zašto nema seksa u udruzi jednog kandidata za gradonačelnika?» Odgovor: «Sve rodbina.»
I čemu ti glupi i loši politički vicevi. Pa, kako, čemu? U Brodu, čovjeće, politički vicevi već godinama pobjeđuju na izborima.
Uostalom, mislim da bi Podružnicu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, na čelu sa Stankom Andrićem, trebalo ukinuti.
