Andrej Plenković je, u svojim mandatima, definitivno bio vladar Hrvatske. Kao predsjednik stranke, koja je formirala većinu u Saboru, vladao je Saborom, a kao predsjednik Vlade sam je birao ministre i tako vladao i njima. Imao je, dakle, kontrolu i Sabora i Vlade. Velike ovlasti, velika odgovornost, pa mu na dušu idu Viktor Orban i INA, Most nezavisnih lista s Božom Petrovom i njegovim ministrima, Agrokor, koalicija s Milanom Bandićem i žetončićima, koalicija s Tomislavom Sauchom, koalicija s Ivanom Vrdoljakom, Damir Krstičević i F16, Dražen Jelić, bivši glavni državni odvjetnik, Varga Franjo i Milijan Brkić, iznimno korištenje ZDS, desetak korupcijskih afera s ministrima koje je sam odabrao, Uljanik, četiristošezdesset tisuća glasova Miroslava Škore, afera vjetroelektrane, itd., itd.
Iz svega toga se, ovako ili onako, izvukao uprkos neposluhu dijela stranke i nenaklonjenosti visoko utjecajnog kruga veterana s izuzetnim ratnim zaslugama, čije poluge duboko i daleko sežu u sustave za državu vrlo važnih ustanova i službi.
Nabrajam vidljive izdanke hrvatskog visokog političkog folklora. Onih nevidljivih je najmanje isto toliko, ako ne i više.
Osim politike, definitivno najprofitabilnije djelatnosti u Hrvatskoj, tu je i ekonomija s uništenim industrijom i poljoprivredom, trgovinom i bankarstvom. Tu je i pandemijskim Covidom rasklimani turizam. Tu su i zdravstvo i školstvo i obrazovanje u zna se kakvom stanju. Tu je i kultura, vjerojatno u najgorem položaju u ukupnoj povijesti Hrvatske... Odnosi sa susjedima su tradicionalno katastrofalni... Položaj u EU: rubni protektorat koji je po gotovo svim parametrima na zadnjem mjestu. Doduše, ponegdje je i na prvom. Na primjer po korupciji, zaduženosti, stvarnoj nezaposlenosti, uvozu u odnosu na izvoz, nerealnom tečaju domaće valute, financijske samostalnosti, itd., itd.
I sad ti na narednim izborima daj državne kajase estradnoj eliti: Dreletu, Pervanu i Škori. Da sve to razriješe... Ili bernardićima i marasima iz hadezeovog mentalno hendikepiranog brata SDP-a.
Struka najavljuje visoku ekonomsku cijenu pandemije virusa i ozbiljnu gospodarsku krizu. Znači, ide vrijeme neizvjesnosti. Po svemu sudeći, zahvaljujući svemu tome, iz govana srljamo u još veća. Jedna ruska poslovica kaže: „Sam si sral, sam si raščišćal“. Vlast u ovoj nepredvidivoj, ali loše slutećoj situaciji, treba ostaviti HDZ-u i Plenkoviću. I to tako da budu ne relativni, nego apsolutni pobjednici izbora. Dakle, da ne moraju koalirati ni sa kim izuzev tog predizbornog siteža. Evo zašto. Na taj način nestati će zlo od HNS-a, Bandića, etnobiznismena i ostalih saucha i opačićki. Drugo: SDP će se riješiti Bernardića i njegovih. Treće: ako s predstojećom krizom HDZ ne izađe na kraj Hrvati će se i njega riješiti. Dobro, sad sam malo prećero. Pa ne možeš se tek tako riješiti svoje majke roditeljice za jedne i luđačke košulje za druge. Kaj ne?
A sad bez zajebancije. Plenković se pokazao i dokazao da je na hrvatskoj političkoj sceni, a bogami i na europskoj, hrvatski političar broj jedan. Apsolutno bez konkurencije. Ako mu se pruži prilika da ne mora postizborno koalirati (čitaj: kokošariti) oko sastava vlade i parlamentarne većine, on ju neće propustiti. Uostalom, postizborne koalicije su gole prijevara birača...
Ergo, pozivam ona dva, tri uporna čitaoca mojih kolumni da mi se pridruže i glasaju (zajedno sa svojim suprugama) za Plenkovića i onaj HDZ koji ga je ultrademokratski (osobno i tajno) nedavno ponovno izabrao na čelo stranke.
Hrvatskoj je davno ukradena dobra budućnost. I bez pandemije. S pandemijom joj je ukradeno i ono malo negdašnjeg mira i spokoja. Stoga, onom tko će s njom politički vladati, naredne četiri godine, treba na ovim izborima dati apsolutnu većinu. Kako bi sa čvrstom vladom i bez trzavica odrađivao ono što nahrupi na dnevni red. Ponavljam. Ja osobno ne vidim nikog, izuzev Plenkovića, koji je tome dorastao koji ima taj liederski karakter (znanje, snagu, koncentraciju, volju, predanost, politički talent, govorničku vještinu i dobar izgled) i koji je, ajmometnit, za Dom spremniji.
