Cheri Honkala, potpredsjednička kandidatkinja stranke Zelenih na izborima u SAD-u govori za H-Alter: Zelena stranka svoju je strategiju gradila na razvoju klasne svijesti s ciljem izgradnje klasnog identiteta. Između ostalog, stoga, fokusirani smo na najobespravljenije i najrazvlaštenije članove društva. Radi se o onim radnicima kojima ne preostaje ništa nego da odustanu od Demokratske stranke, "tradicionalne" opcije američkog radništva.
Intervju koji čitate trebao je na ovom mjestu osvanuti još prije četiri tjedna, nekoliko dana uoči američkih predsjedničkih izbora. No, razgovor sa Cheri Honkalom, koja je na američkim izborima nastupala kao potpredsjednički kandidat stranke Zelenih, morao je, silom prilika, biti odgođen. Na dan kad smo dogovarali razgovor posredstvom maila, Cheri Honkala uhićena je zajedno s predsjedničkom kandidatkinjom Zelenih, Dr. Jill Stein, dok su pokušavale ući u prostorije Sveučilišta Hofstra, gdje su se u tom trenutku održavale zadnje pripreme za debatu između Baracka Obame i Mitta Romneya. Obje su tim činom željele ukazati na nedemokratsku narav debatne kulture u SAD-u kada je riječ o predsjedničkim izborima, o kojima de facto odlučuju članovi Demokratske i Republikanske stranke, svodeći sudjelovanje "treće stranke" na puku teoretsku mogućnost. Kandidatkinje Zelenih bile su, dakako, od početka svjesne posljedica njihovog plana. Ali su isto tako znale da ih na taj način, barem jedan dan u cjelokupnom predizbornom procesu, mainstream mediji neće tretirati kao da ne postoje. Svjesno pristajanje na zatvor - makar onaj jednodnevnog karaktera - u ovom je slučaju nešto više (ili manje?) od one thoreauovske borbe protiv političke nepravde putem građanskog neposluha: to je ponekad jedini način za pridobivanje željenog publiciteta.
Cjeloživotni profesionalni angažman Cheri Honkale mogao bi se zapravo sublimirati u toj jednoj jedinoj rečenici. U zadnjih 25 godina uhićena je više od 200 puta.
Razlozi uhićenja: nezakonito zauzimanje napuštenih tvorničkih hala s ciljem useljenja beskućnika, prosvjedovanje protiv korporacija, aktivni angažman u Occupy pokretu, sukob s policijom koja je izbacivala obitelji zbog neplaćenih hipoteka, "kampiranja" ispred vila senatora koji su gajili otvoreni prijezir prema prekarijatu....
Sve je zapravo počelo kad je ranih 80-ih godina kao maloljetnica i samohrana mama završila na ulicama Minneapolisa, zarađujući novac jedno vrijeme i kao "egzotična" plesačica. Jednog zimskog dana odlučila je ući u napušteni stan i ubrzo nakon toga održati konferenciju za medije. "Ovo sam ja, a ovo je moj 9-godišnji sin i ne odlazimo odavde dok nam netko ne kaže gdje možemo živjeti i ne umrijeti od smrzavanja", kazala je Honkala i time započela svoju višedesetljetnu karijeru grlate glasnogovornica obespravljenih i nevidljivih.
A najveća borba uslijedila je tijekom 90-ih godina, nakon što je predsjednik Bill Clinton (Demokratska stranka) amenovao zakonske odredbe koje su po mnogima bile zadnji čavao u lijesu socijalne države. Honkala je te godine iz slumova Sjeverne Philadelphije osnovala i predvodila dvije najveće udruge za zaštitu beskućnika i primatelja socijalne pomoći u SAD-u, odbijajući paralelno s time brojne unosne angažmane u sustavu odlučivanja, bilo da je riječ o sustavu socijalne zaštite i sličnim institucijama pri državi.
Umjesto toga, odabrala je samotni put urbane guerrillere, ne libeći se u svakoj prilici kršiti zakone za koje je smatrala da su nepravedni. "I krađa robova iz zatočeništva je bio protuzakoniti, ali zato pravedan čin. Ponekad je potrebno kršiti pogrešne zakone."
Njezina borba zabilježena je i u knjizi dobitnika Pulitzera Davida Zucchina pod nazivom The Myth of the Welfare Queen, u kojem je dokumentirana izgradnja šatorskog grada u znak prosvjeda protiv žestokih clintonovskih socijalnih rezova, tijekom čega su zauzeli napuštenu crkvu i prazne kuće u vlasništvu državnog Odjela za stanovanje i urbani razvoj (HUD)".
Nakon izbijanja financijske krize 2008. godine, izazvane i plasmanom loših hipotekarnih kredita, tisuće obitelji pod prisilom su napuštale svoje domove, zbog nemogućnosti plaćanja kreditnih obveza. Cheri Honkala, kojoj, kako vidimo, kršenje zakona ponekad i nije bio problem, napravila je zbog toga nešto sasvim neočekivano: kandidirala se za šerifa u Philadelphiji, istaknuvši kao temeljnu političku platformu sprječavanje izbacivanja obitelji iz njihovih domova. To je bio njezin prvi angažman u ime stranke Zelenih, koji su je primijetili dok je na jednom od brojnih skupova naglašeno nazalnim vokalom držala govor okupljenim prosvjednicima. Honkala je pak pristala na kandidaturu zato jer Zeleni odbijaju financije korporacija, ali i zato jer je shvatila kako Demokratska stranka njezin aktivizam nerijetko eksploatira za prikupljanje predizbornih poena.
Na koncu nije odabrana za šerifa, ali ju je zato tijekom kandidature zamijetila središnjica Zelenih, ponajprije predsjednička kandidatkinja doktorica Jill Stein, koja ju je prošle godine odlučila odabrati za svoju zamjenicu na predsjedničkim izborima, pored stotina drugih kandidata.
Sa šesnaest godina kao samohrana majka živjeli ste u autu, a povremeno i kao beskućnik. Kako je to utjecalo na vaš budući život i u kojem trenutku ste se odlučili boriti za siromašne i obespravljene?
Bio je to trenutak kad sam se počela boriti za sebe. Za preživljavanje. Nakon toga je započela borba za brojne druge siromašne obitelji bez krova nad glavom.
Više od 200 puta uhićeni ste u zadnjih nekoliko godina zbog građanskog neposluha. Daniel Ellsberg, glavni protagonist slučaja Pentagonski dosjei, kazao je kako je ključni trenutak u kojem je čvrsto odlučio razotkriti laži političkog establishmenta bio onaj kad se sam sam sobom pomirio s mogućnošću odlaska u zatvor. Postoje li razlozi koji vas mogu pripremiti za odlazak u zatvor?
Mislim da nitko ne može biti pripremljen na takvo nešto. Satima vas drže u hladnim i izrazito nehumanim uvjetima. SAD je rekorder po broju zatvorenika u svijetu. Ukoliko si siromašan, na suđenje čekaš mjesecima, a nekad i godinama, čak i u slučaju da si nevin, a ne trebam ni spominjati koliki zdravstveni rizik predstavlja boravak u zatvoru.
Pozadina svih mojih uhićenja posljedica je prakticiranja nenasilnog građanskog neposluha, po uzoru na učenja Mahatme Ghandija i Dr. Martina Luthera Kinga Jr. Radi se o nužnim mjerama građanskog otpora, jer trenutačno u SAD-u ne postoji istinska sloboda medija. Zbog toga su ozbiljna i učestala krštenja ljudskih prava redovno nepostojeća za američke a potom i međunarodne mainstream medije. Građanski neposluh je, stoga, izrazito važna taktika za razbijanje medijske blokade i ukazivanje na ozbiljnost problema s kojima se suočavamo.
Prije nekoliko tjedana Dr. Jill Stein i ja uhićene smo jedino i izričito zato što smo htjele ući u kampus Sveučilišta gdje se održavala predsjednička debata između Obame i Romneya. Nakon uhićenja osam sati smo provele u pritvoru, vezane lisičinama za metalne stolice. Odluka da nas se pritvori na taj način, koja je evidentno bila politički motivirana, ilustrira kako u SAD-u ne postoji otvoreno društvo, sloboda govora, ali ni prava demokracija.
Zašto ste se kandidirali za šerifa 2011. godine?
Politička platforma na kojoj sam istaknula svoju kandidaturu je bila zabrana izbacivanja obitelji iz njihovih domova. Cilj nam je bio da kriza izbacivanja obitelji zbog neplaćenih hipoteka postane vidljiva javna tema o kojoj se raspravlja, ali i da u izbornom programu izložim inovativne prijedloge za rješavanje ovog problema.
Kakva je trenutačna situacija s beskućnicima u SAD-u?
Jedan od dva državljana SAD-a živi na granici ili ispod granice siromaštva. Radi se o
milijunima beskućnika. Osam milijuna obitelji izgubilo je svoje domove jer nisu mogli plaćati hipoteke. Prema procjenama, još milijun obitelj izgubiti će kuće iz istog razloga sljedeće godine. Situacija je, najblaže rečeno, neprihvatljiva, zna li se podatak da trenutno imamo više "napuštenih" kućanstava negoli beskućnika u Americi. Međutim, moram naglasiti kako se ništa od ovoga neće promijeniti sve dok se ne organiziramo i stvorimo političku volju za promjene.
Zadnjih nekoliko godina u SAD-u je primjetan trend da mnogi političari i mediji, posebno oni desne provenijencije, otvoreno vrijeđaju građane koji primaju socijalnu pomoć od države, što je u najvećoj mjeri prikazano tijekom iscrpne kampanje za predsjednika SAD-a. Smatrate li da je ovakav diskurs dio klasnog rata u SAD-u, o kojemu, primjerice, nerijetko pričaju intelektualci poput Richarda Wolffa?
Većina građana koji u SAD-u primaju neki oblik državne pomoći su bijelci. No, suprotno tomu, beskrupulozni političari uporno koriste povijesno naslijeđe rasizma ove zemlje da bi uvjerili američke građane kako je socijalna pomoć "izmišljena" zbog manjina. Podsjećam kako je za vrijeme predsjednika SAD-a iz redova Demokrata socijalna pomoć prestala biti pravo na koje ima građanin u ovoj zemlji. Danas zbog toga nema veze da li ste kvadriplegičar - ako vam je prošao predviđeni vremenski rok u kojem možete dobiti socijalnu pomoć, pomoć od države nećete dobiti. Zbog toga bespomoćni invalidi ostaju bez pomoći, žrtve obiteljskog nasilja ostaju s nasilnicima, narkomani i alkoholičari bez programa za odvikavanje, da ne govorimo o sudbinama beskućnika u ovom kontekstu. Američke korporacije ne vide potrebu da plaćaju američke radnike čak ni minimalne nadnice dok god su u mogućnosti izrabljivati radnu snagu diljem svijeta. Sve je manje poslova u ovoj zemlji, a trend se još dodatno pogoršava. Radi se o zemlji koja se suočava s trajnom nezaposlenošću.
Dr. Jill Stein je prije nekoliko mjeseci kazala kako "savršena oluja vraća natrag demokraciju u SAD". Što je pod time mislila?
"Savršena oluja" među ostalim označava rađanje Occupy pokreta u SAD-u, u kojem mladi ljudi - obespravljeni pojedinci koji žive po nižim standardima od generacije svojih roditelja - sada počinju djelovati.
Koje glasače Zelena stranka u SAD-u "targetira"? Kako je Occupy pokret reagirao na vašu nominaciju?
Occupy pokret je generalno podržao našu kandidaturu. Brojni pojedinci se nastavljaju ujedinjavati temeljem svojih rasnih i spolnih identiteta. Međutim, ekonomska situacija s kojom se suočavamo doprinosi razvoju rastuće jednakosti u bijedi. Zelena stranka svoju je strategiju gradila na razvoju klasne svijesti s ciljem izgradnje klasnog identiteta. Između ostalog, stoga, fokusirani smo na najobespravljenije i najrazvlaštenije članove društva. Radi se o onim radnicima kojima ne preostaje ništa nego da odustanu od Demokratske stranke, "tradicionalne" političke opcije američkog radništva.
U jednom od svojih recentnih tekstova, Noam Chomsky primijetio je kako Romney i Obama tijekom debata uopće nisu razgovarali o dvije teme od ključnog značaja za čovječanstvo: ekološkim katastrofama i nuklearnim opasnostima. Ironično, nekoliko dana nakon toga desio se uragan Sandy. Zašto je izostao razgovor o ovim temama?
Iz jednostavnog razloga što Romney i Obama nisu morali razgovarati o ovim temama. Odnosno, nitko im nije nametnuo te teme. A razlog je nedemokratska kontrola debatnog procesa tijekom predsjedničkih izbora, kao i nepostojanje nezavisnog političkog glasa u Americi, što je pak uzrokovano medijskom blokadom.
Zeleni Novi Deal je program Zelene stranke, iznesen tijekom predizborne kampanje, koji je fokusiran na program stvaranja radnih mjesta u javnom sektoru, slično kao i Novi Deal koji je izvukao SAD iz Velike depresije. Program je sastavljen od plana koji bi okončao nezaposlenost i donio ekonomski oporavak preko gospodarskih programa koji se temelje na zelenoj ekonomiji. Centralna platforma Zelenog New Deala sastoji se od četiri stupa: Ekonomska povelja o ljudskim pravima, koja bi uključivala javno financirani program za zapošljavanje 25 milijuna radnika, jačanje sindikata, besplatno školstvo, jedinstveno državno zdravstveno osiguranje i povećanje poreza poput onog na kapitalnu dobit; prijelaz iz ulaganja u istraživanje i proizvodnju fosilnih goriva na obnovljive izvore energije; demokratizacija monetarne politike koja bi donijela građanima kontrolu nad javnom potrošnjom i kredititima, razbijanje velikih banaka koje su dosad bile "prevelike da bi propale" i ukidanje prakse spašavanja tih banaka i sličnih institucija novcem poreznih obveznika, ponovno odvajanje depozitnih banaka od špekulativnih investicijskih banaka, preusmjeravanje financija iz vojnog budžeta na gospodarski rast i na koncu stvaranje funkcionalne demokracije, koja bi uključivala jačanje medijske i ekonomske demokracije, opoziv ustavne odredbe prema kojoj se korporacije svode na osobe, i tako dalje. Više o tome možete pročitati na našoj stranici .
Kako komentirate Obaminu imigrantsku i vanjskopolitičku strategiiju?
Dostatno je reći podatak prema kojem je Obama deportirao više imigranata nego bilo koji drugi predsjednik prije njega. Zelena Stranka se zalaže za zaustavljanje svih deportacija i da zdravstvena zaštita obuhvaća neprijavljene imigrante. Što se pak tiče Obamine vanjske politike, osuđujemo uporabu naše vojne sile za vođenje nepotrebnih ratova zbog tuđe nafte. Zelena Stranka bi prepolovila obrambeni proračun na pola i vratila naše vojnike doma. Takav potez bi stabilizirao našu poziciju na svjetskoj pozornici i učinilo međunarodnu zajednicu sigurnijom, dok bi se, paralelno s time, toliko potrebni dolari s vojnog budžeta preusmjeravali na potrošnju u SAD-u.
Na ovim ste izborima osvojili 441 737, odnosno 0,35 posto glasova, što je gotovo duplo više glasova od rezultata koje su Zeleni osvajali tijekom nekoliko izbora koji su prethodili ovima. Koliko je jaka Zelena Stranka u SAD-u i koji je vaš odgovor na česte prigovore kritičara koji vam zamjeraju da ste samo fokusirani na ekološke probleme?
Zelena Stranka doživljava eksploziju popularnosti u SAD-u. Očigledno je kako ne stoje kritike da smo fokusirani samo na pitanja okoliša, što među ostalim dokazuje naš cjelokupni plan o zapošljavanju. Nadalje, cjelokupna moja karijera je fokusirana na borbi protiv siromaštva. Hoću reći, naš se posao zasniva ne samo na ublažavanju patnji uzrokovanih uništavanjem okoliša, već i onih koji su izravna posljedica promašenih ekonomskih politika.
Koji su najveći problemi s kojima su se Zeleni suočavali tijekom predsjedničke kampanje?
Najveći od svih problema je nedemokratska priroda izbornog procesa u SAD-u. Velike korporacije kontroliraju tko će pojavljivati u medijima i javnosti a tko neće. Politička cenzura stvara poteškoće nezavisnim strankama s kojima se dvije korporativne stranke (Demokratska i Republikanska stranka, op.a.) ne moraju suočavati.
Demokrate i Republikance nazivate "korporativnim strankama". Razlikuju li se po vašem mišljenju ove dvije stranke i po čemu?
Američka javnost umorila se i od Demokrata i od Republikanaca, što je dokazano izrazito niskim odazivom birača na izborima. Niti jedna od ove dvije stranke nemaju rješenje za potrebe i probleme najsiromašnijih Amerikanaca, kao što nemaju odgovor na klimatske promjene. Zapravo, jedino što Demokrati i Republikanci moraju ispunjavati su interesi korporacija. Premda između njih postoje razlike u političkim svjetonazorima, dvije najveće stranke u SAD-u imaju više sličnosti nego različitosti.
Većina građana Hrvatske vjerojatno nije upoznata s činjenicom da u SAD-u postoji znatno više stranaka i političkih opcija od onih koje su na minulim izborima predstavljali Obama i Romney. No, prateći američke mainstream medije tijekom predizbornog razdoblja - koji gotovo u niti jednom trenutku nisu razgovarali o potencijalnim alternativnim opcijama Demokratskom i Republikanskom kandidatu - takav fenomen i ne čudi previše.
Mainstream mediji u SAD-u su u vlasništvu nekolicine korporacija i te korporacije profitiraju od toga da velike dvije stranke održavaju kontrolu političkog sistema, povremeno se izmjenjujući na izvršnim pozicijama. Mi se, stoga, moramo uzdati jedino u pomoć nezavisnih, ali i inozemnih medija u razbijanju takve medijske blokade.
Kakva bi prema vašem mišljenju trebala biti Amerika budućnosti?
Imamo viziju Amerike u kojoj nema siromaštva, nezaposlenosti i u kojoj će svaki građanin imati pravo na sustav jedinstvenog državnog zdravstvenog osiguranja i besplatnog javnog visokog školstva. Želimo SAD bez beskućnika kao što želimo zemlju koja će trošiti više dolara na obrazovanje nego na vojni i zatvorski sustav. Naša vizija Amerike je ona u kojoj su na prvom mjestu "zaboravljeni" prioriteti.
Izvor: H-alter
Intervju koji čitate trebao je na ovom mjestu osvanuti još prije četiri tjedna, nekoliko dana uoči američkih predsjedničkih izbora. No, razgovor sa Cheri Honkalom, koja je na američkim izborima nastupala kao potpredsjednički kandidat stranke Zelenih, morao je, silom prilika, biti odgođen. Na dan kad smo dogovarali razgovor posredstvom maila, Cheri Honkala uhićena je zajedno s predsjedničkom kandidatkinjom Zelenih, Dr. Jill Stein, dok su pokušavale ući u prostorije Sveučilišta Hofstra, gdje su se u tom trenutku održavale zadnje pripreme za debatu između Baracka Obame i Mitta Romneya. Obje su tim činom željele ukazati na nedemokratsku narav debatne kulture u SAD-u kada je riječ o predsjedničkim izborima, o kojima de facto odlučuju članovi Demokratske i Republikanske stranke, svodeći sudjelovanje "treće stranke" na puku teoretsku mogućnost. Kandidatkinje Zelenih bile su, dakako, od početka svjesne posljedica njihovog plana. Ali su isto tako znale da ih na taj način, barem jedan dan u cjelokupnom predizbornom procesu, mainstream mediji neće tretirati kao da ne postoje. Svjesno pristajanje na zatvor - makar onaj jednodnevnog karaktera - u ovom je slučaju nešto više (ili manje?) od one thoreauovske borbe protiv političke nepravde putem građanskog neposluha: to je ponekad jedini način za pridobivanje željenog publiciteta.
Cjeloživotni profesionalni angažman Cheri Honkale mogao bi se zapravo sublimirati u toj jednoj jedinoj rečenici. U zadnjih 25 godina uhićena je više od 200 puta.
Razlozi uhićenja: nezakonito zauzimanje napuštenih tvorničkih hala s ciljem useljenja beskućnika, prosvjedovanje protiv korporacija, aktivni angažman u Occupy pokretu, sukob s policijom koja je izbacivala obitelji zbog neplaćenih hipoteka, "kampiranja" ispred vila senatora koji su gajili otvoreni prijezir prema prekarijatu....
Sve je zapravo počelo kad je ranih 80-ih godina kao maloljetnica i samohrana mama završila na ulicama Minneapolisa, zarađujući novac jedno vrijeme i kao "egzotična" plesačica. Jednog zimskog dana odlučila je ući u napušteni stan i ubrzo nakon toga održati konferenciju za medije. "Ovo sam ja, a ovo je moj 9-godišnji sin i ne odlazimo odavde dok nam netko ne kaže gdje možemo živjeti i ne umrijeti od smrzavanja", kazala je Honkala i time započela svoju višedesetljetnu karijeru grlate glasnogovornica obespravljenih i nevidljivih.
A najveća borba uslijedila je tijekom 90-ih godina, nakon što je predsjednik Bill Clinton (Demokratska stranka) amenovao zakonske odredbe koje su po mnogima bile zadnji čavao u lijesu socijalne države. Honkala je te godine iz slumova Sjeverne Philadelphije osnovala i predvodila dvije najveće udruge za zaštitu beskućnika i primatelja socijalne pomoći u SAD-u, odbijajući paralelno s time brojne unosne angažmane u sustavu odlučivanja, bilo da je riječ o sustavu socijalne zaštite i sličnim institucijama pri državi.
Umjesto toga, odabrala je samotni put urbane guerrillere, ne libeći se u svakoj prilici kršiti zakone za koje je smatrala da su nepravedni. "I krađa robova iz zatočeništva je bio protuzakoniti, ali zato pravedan čin. Ponekad je potrebno kršiti pogrešne zakone."
Njezina borba zabilježena je i u knjizi dobitnika Pulitzera Davida Zucchina pod nazivom The Myth of the Welfare Queen, u kojem je dokumentirana izgradnja šatorskog grada u znak prosvjeda protiv žestokih clintonovskih socijalnih rezova, tijekom čega su zauzeli napuštenu crkvu i prazne kuće u vlasništvu državnog Odjela za stanovanje i urbani razvoj (HUD)".
Nakon izbijanja financijske krize 2008. godine, izazvane i plasmanom loših hipotekarnih kredita, tisuće obitelji pod prisilom su napuštale svoje domove, zbog nemogućnosti plaćanja kreditnih obveza. Cheri Honkala, kojoj, kako vidimo, kršenje zakona ponekad i nije bio problem, napravila je zbog toga nešto sasvim neočekivano: kandidirala se za šerifa u Philadelphiji, istaknuvši kao temeljnu političku platformu sprječavanje izbacivanja obitelji iz njihovih domova. To je bio njezin prvi angažman u ime stranke Zelenih, koji su je primijetili dok je na jednom od brojnih skupova naglašeno nazalnim vokalom držala govor okupljenim prosvjednicima. Honkala je pak pristala na kandidaturu zato jer Zeleni odbijaju financije korporacija, ali i zato jer je shvatila kako Demokratska stranka njezin aktivizam nerijetko eksploatira za prikupljanje predizbornih poena.
Na koncu nije odabrana za šerifa, ali ju je zato tijekom kandidature zamijetila središnjica Zelenih, ponajprije predsjednička kandidatkinja doktorica Jill Stein, koja ju je prošle godine odlučila odabrati za svoju zamjenicu na predsjedničkim izborima, pored stotina drugih kandidata.
Sa šesnaest godina kao samohrana majka živjeli ste u autu, a povremeno i kao beskućnik. Kako je to utjecalo na vaš budući život i u kojem trenutku ste se odlučili boriti za siromašne i obespravljene?
Bio je to trenutak kad sam se počela boriti za sebe. Za preživljavanje. Nakon toga je započela borba za brojne druge siromašne obitelji bez krova nad glavom.
Više od 200 puta uhićeni ste u zadnjih nekoliko godina zbog građanskog neposluha. Daniel Ellsberg, glavni protagonist slučaja Pentagonski dosjei, kazao je kako je ključni trenutak u kojem je čvrsto odlučio razotkriti laži političkog establishmenta bio onaj kad se sam sam sobom pomirio s mogućnošću odlaska u zatvor. Postoje li razlozi koji vas mogu pripremiti za odlazak u zatvor?
Mislim da nitko ne može biti pripremljen na takvo nešto. Satima vas drže u hladnim i izrazito nehumanim uvjetima. SAD je rekorder po broju zatvorenika u svijetu. Ukoliko si siromašan, na suđenje čekaš mjesecima, a nekad i godinama, čak i u slučaju da si nevin, a ne trebam ni spominjati koliki zdravstveni rizik predstavlja boravak u zatvoru.
Pozadina svih mojih uhićenja posljedica je prakticiranja nenasilnog građanskog neposluha, po uzoru na učenja Mahatme Ghandija i Dr. Martina Luthera Kinga Jr. Radi se o nužnim mjerama građanskog otpora, jer trenutačno u SAD-u ne postoji istinska sloboda medija. Zbog toga su ozbiljna i učestala krštenja ljudskih prava redovno nepostojeća za američke a potom i međunarodne mainstream medije. Građanski neposluh je, stoga, izrazito važna taktika za razbijanje medijske blokade i ukazivanje na ozbiljnost problema s kojima se suočavamo.
Prije nekoliko tjedana Dr. Jill Stein i ja uhićene smo jedino i izričito zato što smo htjele ući u kampus Sveučilišta gdje se održavala predsjednička debata između Obame i Romneya. Nakon uhićenja osam sati smo provele u pritvoru, vezane lisičinama za metalne stolice. Odluka da nas se pritvori na taj način, koja je evidentno bila politički motivirana, ilustrira kako u SAD-u ne postoji otvoreno društvo, sloboda govora, ali ni prava demokracija.
Zašto ste se kandidirali za šerifa 2011. godine?
Politička platforma na kojoj sam istaknula svoju kandidaturu je bila zabrana izbacivanja obitelji iz njihovih domova. Cilj nam je bio da kriza izbacivanja obitelji zbog neplaćenih hipoteka postane vidljiva javna tema o kojoj se raspravlja, ali i da u izbornom programu izložim inovativne prijedloge za rješavanje ovog problema.
Kakva je trenutačna situacija s beskućnicima u SAD-u?
Jedan od dva državljana SAD-a živi na granici ili ispod granice siromaštva. Radi se o
milijunima beskućnika. Osam milijuna obitelji izgubilo je svoje domove jer nisu mogli plaćati hipoteke. Prema procjenama, još milijun obitelj izgubiti će kuće iz istog razloga sljedeće godine. Situacija je, najblaže rečeno, neprihvatljiva, zna li se podatak da trenutno imamo više "napuštenih" kućanstava negoli beskućnika u Americi. Međutim, moram naglasiti kako se ništa od ovoga neće promijeniti sve dok se ne organiziramo i stvorimo političku volju za promjene.
Zadnjih nekoliko godina u SAD-u je primjetan trend da mnogi političari i mediji, posebno oni desne provenijencije, otvoreno vrijeđaju građane koji primaju socijalnu pomoć od države, što je u najvećoj mjeri prikazano tijekom iscrpne kampanje za predsjednika SAD-a. Smatrate li da je ovakav diskurs dio klasnog rata u SAD-u, o kojemu, primjerice, nerijetko pričaju intelektualci poput Richarda Wolffa?
Većina građana koji u SAD-u primaju neki oblik državne pomoći su bijelci. No, suprotno tomu, beskrupulozni političari uporno koriste povijesno naslijeđe rasizma ove zemlje da bi uvjerili američke građane kako je socijalna pomoć "izmišljena" zbog manjina. Podsjećam kako je za vrijeme predsjednika SAD-a iz redova Demokrata socijalna pomoć prestala biti pravo na koje ima građanin u ovoj zemlji. Danas zbog toga nema veze da li ste kvadriplegičar - ako vam je prošao predviđeni vremenski rok u kojem možete dobiti socijalnu pomoć, pomoć od države nećete dobiti. Zbog toga bespomoćni invalidi ostaju bez pomoći, žrtve obiteljskog nasilja ostaju s nasilnicima, narkomani i alkoholičari bez programa za odvikavanje, da ne govorimo o sudbinama beskućnika u ovom kontekstu. Američke korporacije ne vide potrebu da plaćaju američke radnike čak ni minimalne nadnice dok god su u mogućnosti izrabljivati radnu snagu diljem svijeta. Sve je manje poslova u ovoj zemlji, a trend se još dodatno pogoršava. Radi se o zemlji koja se suočava s trajnom nezaposlenošću.
Dr. Jill Stein je prije nekoliko mjeseci kazala kako "savršena oluja vraća natrag demokraciju u SAD". Što je pod time mislila?
"Savršena oluja" među ostalim označava rađanje Occupy pokreta u SAD-u, u kojem mladi ljudi - obespravljeni pojedinci koji žive po nižim standardima od generacije svojih roditelja - sada počinju djelovati.
Koje glasače Zelena stranka u SAD-u "targetira"? Kako je Occupy pokret reagirao na vašu nominaciju?
Occupy pokret je generalno podržao našu kandidaturu. Brojni pojedinci se nastavljaju ujedinjavati temeljem svojih rasnih i spolnih identiteta. Međutim, ekonomska situacija s kojom se suočavamo doprinosi razvoju rastuće jednakosti u bijedi. Zelena stranka svoju je strategiju gradila na razvoju klasne svijesti s ciljem izgradnje klasnog identiteta. Između ostalog, stoga, fokusirani smo na najobespravljenije i najrazvlaštenije članove društva. Radi se o onim radnicima kojima ne preostaje ništa nego da odustanu od Demokratske stranke, "tradicionalne" političke opcije američkog radništva.
U jednom od svojih recentnih tekstova, Noam Chomsky primijetio je kako Romney i Obama tijekom debata uopće nisu razgovarali o dvije teme od ključnog značaja za čovječanstvo: ekološkim katastrofama i nuklearnim opasnostima. Ironično, nekoliko dana nakon toga desio se uragan Sandy. Zašto je izostao razgovor o ovim temama?
Iz jednostavnog razloga što Romney i Obama nisu morali razgovarati o ovim temama. Odnosno, nitko im nije nametnuo te teme. A razlog je nedemokratska kontrola debatnog procesa tijekom predsjedničkih izbora, kao i nepostojanje nezavisnog političkog glasa u Americi, što je pak uzrokovano medijskom blokadom.
Zeleni Novi Deal je program Zelene stranke, iznesen tijekom predizborne kampanje, koji je fokusiran na program stvaranja radnih mjesta u javnom sektoru, slično kao i Novi Deal koji je izvukao SAD iz Velike depresije. Program je sastavljen od plana koji bi okončao nezaposlenost i donio ekonomski oporavak preko gospodarskih programa koji se temelje na zelenoj ekonomiji. Centralna platforma Zelenog New Deala sastoji se od četiri stupa: Ekonomska povelja o ljudskim pravima, koja bi uključivala javno financirani program za zapošljavanje 25 milijuna radnika, jačanje sindikata, besplatno školstvo, jedinstveno državno zdravstveno osiguranje i povećanje poreza poput onog na kapitalnu dobit; prijelaz iz ulaganja u istraživanje i proizvodnju fosilnih goriva na obnovljive izvore energije; demokratizacija monetarne politike koja bi donijela građanima kontrolu nad javnom potrošnjom i kredititima, razbijanje velikih banaka koje su dosad bile "prevelike da bi propale" i ukidanje prakse spašavanja tih banaka i sličnih institucija novcem poreznih obveznika, ponovno odvajanje depozitnih banaka od špekulativnih investicijskih banaka, preusmjeravanje financija iz vojnog budžeta na gospodarski rast i na koncu stvaranje funkcionalne demokracije, koja bi uključivala jačanje medijske i ekonomske demokracije, opoziv ustavne odredbe prema kojoj se korporacije svode na osobe, i tako dalje. Više o tome možete pročitati na našoj stranici .
Kako komentirate Obaminu imigrantsku i vanjskopolitičku strategiiju?
Dostatno je reći podatak prema kojem je Obama deportirao više imigranata nego bilo koji drugi predsjednik prije njega. Zelena Stranka se zalaže za zaustavljanje svih deportacija i da zdravstvena zaštita obuhvaća neprijavljene imigrante. Što se pak tiče Obamine vanjske politike, osuđujemo uporabu naše vojne sile za vođenje nepotrebnih ratova zbog tuđe nafte. Zelena Stranka bi prepolovila obrambeni proračun na pola i vratila naše vojnike doma. Takav potez bi stabilizirao našu poziciju na svjetskoj pozornici i učinilo međunarodnu zajednicu sigurnijom, dok bi se, paralelno s time, toliko potrebni dolari s vojnog budžeta preusmjeravali na potrošnju u SAD-u.
Na ovim ste izborima osvojili 441 737, odnosno 0,35 posto glasova, što je gotovo duplo više glasova od rezultata koje su Zeleni osvajali tijekom nekoliko izbora koji su prethodili ovima. Koliko je jaka Zelena Stranka u SAD-u i koji je vaš odgovor na česte prigovore kritičara koji vam zamjeraju da ste samo fokusirani na ekološke probleme?
Zelena Stranka doživljava eksploziju popularnosti u SAD-u. Očigledno je kako ne stoje kritike da smo fokusirani samo na pitanja okoliša, što među ostalim dokazuje naš cjelokupni plan o zapošljavanju. Nadalje, cjelokupna moja karijera je fokusirana na borbi protiv siromaštva. Hoću reći, naš se posao zasniva ne samo na ublažavanju patnji uzrokovanih uništavanjem okoliša, već i onih koji su izravna posljedica promašenih ekonomskih politika.
Koji su najveći problemi s kojima su se Zeleni suočavali tijekom predsjedničke kampanje?
Najveći od svih problema je nedemokratska priroda izbornog procesa u SAD-u. Velike korporacije kontroliraju tko će pojavljivati u medijima i javnosti a tko neće. Politička cenzura stvara poteškoće nezavisnim strankama s kojima se dvije korporativne stranke (Demokratska i Republikanska stranka, op.a.) ne moraju suočavati.
Demokrate i Republikance nazivate "korporativnim strankama". Razlikuju li se po vašem mišljenju ove dvije stranke i po čemu?
Američka javnost umorila se i od Demokrata i od Republikanaca, što je dokazano izrazito niskim odazivom birača na izborima. Niti jedna od ove dvije stranke nemaju rješenje za potrebe i probleme najsiromašnijih Amerikanaca, kao što nemaju odgovor na klimatske promjene. Zapravo, jedino što Demokrati i Republikanci moraju ispunjavati su interesi korporacija. Premda između njih postoje razlike u političkim svjetonazorima, dvije najveće stranke u SAD-u imaju više sličnosti nego različitosti.
Većina građana Hrvatske vjerojatno nije upoznata s činjenicom da u SAD-u postoji znatno više stranaka i političkih opcija od onih koje su na minulim izborima predstavljali Obama i Romney. No, prateći američke mainstream medije tijekom predizbornog razdoblja - koji gotovo u niti jednom trenutku nisu razgovarali o potencijalnim alternativnim opcijama Demokratskom i Republikanskom kandidatu - takav fenomen i ne čudi previše.
Mainstream mediji u SAD-u su u vlasništvu nekolicine korporacija i te korporacije profitiraju od toga da velike dvije stranke održavaju kontrolu političkog sistema, povremeno se izmjenjujući na izvršnim pozicijama. Mi se, stoga, moramo uzdati jedino u pomoć nezavisnih, ali i inozemnih medija u razbijanju takve medijske blokade.
Kakva bi prema vašem mišljenju trebala biti Amerika budućnosti?
Imamo viziju Amerike u kojoj nema siromaštva, nezaposlenosti i u kojoj će svaki građanin imati pravo na sustav jedinstvenog državnog zdravstvenog osiguranja i besplatnog javnog visokog školstva. Želimo SAD bez beskućnika kao što želimo zemlju koja će trošiti više dolara na obrazovanje nego na vojni i zatvorski sustav. Naša vizija Amerike je ona u kojoj su na prvom mjestu "zaboravljeni" prioriteti.
Izvor: H-alter
