Da živimo u srednjem vijeku, beskrupuloznim kriminalcima i korumpiranim vlastodršcima suprotstavio bih se sredstvom kojeg su tada primjenjivali vitezovi. Mačem.
JEDNA od starih slavonskih pouka kaže: „Kad baja ustvrdi kako si pijan, nasmiješi se i pij dalje; kad ti trojica kažu isto, trebaš se zamisliti, međutim, kad ti 'cijelo selo' kaže kako nisi trijezan, neovisno o tome koliko si popio - lezi i valjaj se". Upravo to dogodilo se potpisniku ovog priloga - mada nisam 'pijan', moram se 'valjati u blatu' jer to od mene traže ovlašteni predstavnici 'sela'.
Unatoč očiglednim činjenicama vidljivim u sudskom spisu kako ništa ukrao nisam, Županijski i Vrhovni sud, svojim presudama tvrde da sam ja, ustvari, lopov te da moram u zatvor. Naime, oni sude kako prosječnu mjesečnu naknadu u visini od 16.565,86 kn bruto, odnosno 13.252,69 kn neto - za izvršene poslove upravljanja tvrtkom Slavonija DI kao jedini njezin direktor - nisam mogao primati u obliku konzalting usluge, nego tek kao zaposlenik te tvrtke.
Mada hrvatska pravna država ne uživa ugled u zemlji i svijetu, ona je legalna i legitimna te je uvažavam. Zbog toga, ne pada mi na pamet kao kriminalac ignorirati presudu pravosudnih tijela i pobjeći 'u drugu domovinu', nego ću legitimne odluke (i) moje države prihvatiti te postupiti sukladno presudama. Bez prinude, javit ću se u zagrebački Remetinec na 'Odjel 5 - dijagnostika', a potom godinu dana otići u zatvor kojeg mi odrede za to nadležne službe. Pritom, za razliku od onih koji su me pokrali i osudili, moja obitelj i ja svakome ćemo moći nastaviti gledati u oči - jer nismo kriminalci.
Sudovi tvrde da - kao direktor Slavonijom DI - nisam „bio ni u kakvom poslovnom odnosu" s tom tvrtkom
Maksimalno koristeći mizernost osobnog karaktera i hrvatskog pravnog sustava, 2005. godine moj poslovni partner Ivan Rimac, zloupotrijebivši položaj i ovlasti, besramno me pokrao na način da je, ustvari, sam sebi prodao Slavoniju DI koja je bila u stopostotnom vlasništvu naše zajedničke tvrtke Rim i Zov d.o.o. Učinio je to za tridesetak puta manju cijenu od njezine stvarne vrijednosti. Tada je Rimac mislio kako ću, kao 'otpremninu', prihvatiti pola iznosa od 11 milijuna kuna dobivenih fiktivnom prodajom tvrtke i biti zadovoljan.
Dakako, novac nisam prihvatio jer sam bio protiv prodaje Slavonije DI, nego sam Rimca i sudionike u tom zločinačkom poduhvatu tužio trgovačkom i kaznenom sudu. Tijekom procesa, suočio sam se s nevjerojatnom pravosudnom perverzijom u kojoj su odbijene moje tužbe za očit kriminal, a prihvaćene Rimčeve montirane kaznene prijave protiv mene. Posljedično, počinitelja zločina su korumpirani suci oslobodili svih optužbi te promovirali u društvenu elitu, a mene su osudili na 3,5 godina zatvora i formalno-pravno kao kriminalca doživotno žigosali.
Nakon žalbe Vrhovnom sudu, kazna mi je potvrđena za godinu dana zatvora, a inkriminacije 'teške 2,5 godine' vraćene su na ponovno suđenje Županijskom sudu u Slavonskom Brodu.
Naime, Vrhovni je sud potvrdio kako sam kriv jer sam - temeljem Ugovora o konzalting uslugama sklopljenim između tvrtki Zovak & sinovi d.o.o i Slavonije DI d.o.o. - obavljao poslove direktora Slavonije DI. Jer sam tri i pol godine primao plaću u tvrtki Zovak & sinovi, gdje sam bio zaposlen. Dakle, zbog toga što sam na taj način, ustvari, primao prosječno mjesečno 13.252,69 kn neto plaću - moram u zatvor.
Svoju presudu Vrhovni sud utemeljio je na tezi kako nisam „bio ni u kakvom poslovnom odnosu" sa Slavonijom DI, mada sam u Sudskom registru bio upisan kao njezin jedini direktor.
Držeći kako je notorno da mi je ovdašnje pravosuđe povrijedilo ustavno pravo na pravičnu naknadu za neupitno izvršen rad, odnosno, pravo na jedinu plaću koju sam te tri i pol godine tako stjecao, Ustavnom sam sudu uputio Tužbu tražeći neka ponište tu nerazumnu presudu Vrhovnog suda.
Međutim, Ustavni je sud dao podršku Vrhovnom sudu te, na taj način, učinio mogućim da direktor tvrtke s 500 zaposlenih i godišnjim prometom većim od 75 milijuna kuna, 3,5 godine radi bez ikakve naknade za posao koji je, prema svim relevantnim parametrima, obavljao izvrsno. Neovisno o tome što su svi prethodni i naknadni direktori Slavonije DI primali identične ili enormno veće naknade za svoj rad.
Kako se civiliziranim sredstvima boriti protiv hajdučkog poretka u pravno disfunkcionalnoj državi?
Nakon 13 godina procesuiranja, ne samo da su mi kriminalci, uz pomoć korumpiranog dijela pravosuđa, oteli imovinu, nego su, koristeći sustav kao svoj instrument za oblikovanje hajdučkog društvenog poretka, mene žigosali kriminalcem i pretvorili u 'moralnu nakazu zajednice' slobodnu za odstrel, a sebe promovirali u 'društvenu elitu' zaštićenu od najviših državnih i pravosudnih dužnosnika zemlje.
Nakon 13 godina borbe s pokvarenim dijelom države i njezinim vlasnicima, u licemjernom i kukavičkom društvu stekao sam status gubitnika koji je u „privatnom ratu dvojice kriminalaca, poražen od jačeg".
Da živimo u srednjem vijeku, beskrupuloznim kriminalcima i korumpiranim vlastodršcima suprotstavio bih se sredstvom kojeg su tada primjenjivali vitezovi. Mačem.
Kako živimo u 21. stoljeću, propisanom procedurom, društvene štetočine prijavio sam sustavu koji bi trebao štiti pravni poredak zemlje i ljude u njoj.
Budući da ne živimo u srednjem vijeku, niti u pravnoj državi, ostalo mi je tek perom nastaviti rat protiv pokvarenog dijela hrvatske države i onih koji su je takvom učinili. Pritom, ne očekujem velik uspjeh ni za sebe niti za društvo u cjelini. Tek, nastavljam s dosadašnjim načinom življenja potpuno svjestan činjenice kako je svaki, pa i najmanji, pozitivan korak pojedinca u zajednici velik civilizacijski iskorak za društvo u cjelini.
'Blago onima koji se mogu ponositi svojim porazima, a teško onima koji se moraju stidjeti svojih pobjeda'
Dakako, u ratu je moguće i glavu izgubiti. Međutim, nije mi prvi put da sam s poštenim svijetom radije gubio nego s nepoštenim dobivao. I to okrutno doslovno, a ne literarno patetično. Čak nema niti razlike u motivima za borbu. Kao što smo tijekom Domovinskog rata - pored osobnih ljudskih prava, štitili opću korist zajednice, države i društva od okupatora - tako i danas, sebe, svoju obitelj i društvo u cjelini, branim od kriminalaca i onog dijela države koji je u njihovoj funkciji.
Kako mi na raspolaganju ne stoje ni mač časni niti sudnica pravna, posegnuo sam za skromnim oružjem koje mi je ostalo. Posegnuo sam za perom. Naime, po zdravlje zajednice i društva u cjelini, istinito pisanje o ljudima i njihovim djelima držim puno korisnijim i dugovječnijim od osjećaja kojeg osvetnici imaju dok mačem u utrobe zločinaca prodiru ili na sudu pošten pravorijek slušaju.
sbplus
JEDNA od starih slavonskih pouka kaže: „Kad baja ustvrdi kako si pijan, nasmiješi se i pij dalje; kad ti trojica kažu isto, trebaš se zamisliti, međutim, kad ti 'cijelo selo' kaže kako nisi trijezan, neovisno o tome koliko si popio - lezi i valjaj se". Upravo to dogodilo se potpisniku ovog priloga - mada nisam 'pijan', moram se 'valjati u blatu' jer to od mene traže ovlašteni predstavnici 'sela'.
Unatoč očiglednim činjenicama vidljivim u sudskom spisu kako ništa ukrao nisam, Županijski i Vrhovni sud, svojim presudama tvrde da sam ja, ustvari, lopov te da moram u zatvor. Naime, oni sude kako prosječnu mjesečnu naknadu u visini od 16.565,86 kn bruto, odnosno 13.252,69 kn neto - za izvršene poslove upravljanja tvrtkom Slavonija DI kao jedini njezin direktor - nisam mogao primati u obliku konzalting usluge, nego tek kao zaposlenik te tvrtke.
Mada hrvatska pravna država ne uživa ugled u zemlji i svijetu, ona je legalna i legitimna te je uvažavam. Zbog toga, ne pada mi na pamet kao kriminalac ignorirati presudu pravosudnih tijela i pobjeći 'u drugu domovinu', nego ću legitimne odluke (i) moje države prihvatiti te postupiti sukladno presudama. Bez prinude, javit ću se u zagrebački Remetinec na 'Odjel 5 - dijagnostika', a potom godinu dana otići u zatvor kojeg mi odrede za to nadležne službe. Pritom, za razliku od onih koji su me pokrali i osudili, moja obitelj i ja svakome ćemo moći nastaviti gledati u oči - jer nismo kriminalci.
Ustavni je sud dao podršku Vrhovnom sudu te, na taj način, učinio mogućim da direktor tvrtke s 500 zaposlenih i godišnjim prometom većim od 75 milijuna kuna, 3,5 godine radi bez ikakve naknade za posao koji je, prema svim relevantnim parametrima, obavljao izvrsno.
Sudovi tvrde da - kao direktor Slavonijom DI - nisam „bio ni u kakvom poslovnom odnosu" s tom tvrtkom
Maksimalno koristeći mizernost osobnog karaktera i hrvatskog pravnog sustava, 2005. godine moj poslovni partner Ivan Rimac, zloupotrijebivši položaj i ovlasti, besramno me pokrao na način da je, ustvari, sam sebi prodao Slavoniju DI koja je bila u stopostotnom vlasništvu naše zajedničke tvrtke Rim i Zov d.o.o. Učinio je to za tridesetak puta manju cijenu od njezine stvarne vrijednosti. Tada je Rimac mislio kako ću, kao 'otpremninu', prihvatiti pola iznosa od 11 milijuna kuna dobivenih fiktivnom prodajom tvrtke i biti zadovoljan.
Dakako, novac nisam prihvatio jer sam bio protiv prodaje Slavonije DI, nego sam Rimca i sudionike u tom zločinačkom poduhvatu tužio trgovačkom i kaznenom sudu. Tijekom procesa, suočio sam se s nevjerojatnom pravosudnom perverzijom u kojoj su odbijene moje tužbe za očit kriminal, a prihvaćene Rimčeve montirane kaznene prijave protiv mene. Posljedično, počinitelja zločina su korumpirani suci oslobodili svih optužbi te promovirali u društvenu elitu, a mene su osudili na 3,5 godina zatvora i formalno-pravno kao kriminalca doživotno žigosali.
Nakon žalbe Vrhovnom sudu, kazna mi je potvrđena za godinu dana zatvora, a inkriminacije 'teške 2,5 godine' vraćene su na ponovno suđenje Županijskom sudu u Slavonskom Brodu.
Naime, Vrhovni je sud potvrdio kako sam kriv jer sam - temeljem Ugovora o konzalting uslugama sklopljenim između tvrtki Zovak & sinovi d.o.o i Slavonije DI d.o.o. - obavljao poslove direktora Slavonije DI. Jer sam tri i pol godine primao plaću u tvrtki Zovak & sinovi, gdje sam bio zaposlen. Dakle, zbog toga što sam na taj način, ustvari, primao prosječno mjesečno 13.252,69 kn neto plaću - moram u zatvor.
Svoju presudu Vrhovni sud utemeljio je na tezi kako nisam „bio ni u kakvom poslovnom odnosu" sa Slavonijom DI, mada sam u Sudskom registru bio upisan kao njezin jedini direktor.
Držeći kako je notorno da mi je ovdašnje pravosuđe povrijedilo ustavno pravo na pravičnu naknadu za neupitno izvršen rad, odnosno, pravo na jedinu plaću koju sam te tri i pol godine tako stjecao, Ustavnom sam sudu uputio Tužbu tražeći neka ponište tu nerazumnu presudu Vrhovnog suda.
Međutim, Ustavni je sud dao podršku Vrhovnom sudu te, na taj način, učinio mogućim da direktor tvrtke s 500 zaposlenih i godišnjim prometom većim od 75 milijuna kuna, 3,5 godine radi bez ikakve naknade za posao koji je, prema svim relevantnim parametrima, obavljao izvrsno. Neovisno o tome što su svi prethodni i naknadni direktori Slavonije DI primali identične ili enormno veće naknade za svoj rad.
Nakon 13 godina procesuiranja, ne samo da su mi kriminalci, uz pomoć korumpiranog dijela pravosuđa, oteli imovinu, nego su, koristeći sustav kao svoj instrument za oblikovanje hajdučkog društvenog poretka, mene žigosali kriminalcem i pretvorili u 'moralnu nakazu zajednice' slobodnu za odstrel, a sebe promovirali u 'društvenu elitu' zaštićenu od najviših državnih i pravosudnih dužnosnika zemlje.
Kako se civiliziranim sredstvima boriti protiv hajdučkog poretka u pravno disfunkcionalnoj državi?
Nakon 13 godina procesuiranja, ne samo da su mi kriminalci, uz pomoć korumpiranog dijela pravosuđa, oteli imovinu, nego su, koristeći sustav kao svoj instrument za oblikovanje hajdučkog društvenog poretka, mene žigosali kriminalcem i pretvorili u 'moralnu nakazu zajednice' slobodnu za odstrel, a sebe promovirali u 'društvenu elitu' zaštićenu od najviših državnih i pravosudnih dužnosnika zemlje.
Nakon 13 godina borbe s pokvarenim dijelom države i njezinim vlasnicima, u licemjernom i kukavičkom društvu stekao sam status gubitnika koji je u „privatnom ratu dvojice kriminalaca, poražen od jačeg".
Da živimo u srednjem vijeku, beskrupuloznim kriminalcima i korumpiranim vlastodršcima suprotstavio bih se sredstvom kojeg su tada primjenjivali vitezovi. Mačem.
Kako živimo u 21. stoljeću, propisanom procedurom, društvene štetočine prijavio sam sustavu koji bi trebao štiti pravni poredak zemlje i ljude u njoj.
Budući da ne živimo u srednjem vijeku, niti u pravnoj državi, ostalo mi je tek perom nastaviti rat protiv pokvarenog dijela hrvatske države i onih koji su je takvom učinili. Pritom, ne očekujem velik uspjeh ni za sebe niti za društvo u cjelini. Tek, nastavljam s dosadašnjim načinom življenja potpuno svjestan činjenice kako je svaki, pa i najmanji, pozitivan korak pojedinca u zajednici velik civilizacijski iskorak za društvo u cjelini.
Naime, po zdravlje zajednice i društva u cjelini, istinito pisanje o ljudima i njihovim djelima držim puno korisnijim i dugovječnijim od osjećaja kojeg osvetnici imaju dok mačem u utrobe zločinaca prodiru ili na sudu pošten pravorijek slušaju.
'Blago onima koji se mogu ponositi svojim porazima, a teško onima koji se moraju stidjeti svojih pobjeda'
Dakako, u ratu je moguće i glavu izgubiti. Međutim, nije mi prvi put da sam s poštenim svijetom radije gubio nego s nepoštenim dobivao. I to okrutno doslovno, a ne literarno patetično. Čak nema niti razlike u motivima za borbu. Kao što smo tijekom Domovinskog rata - pored osobnih ljudskih prava, štitili opću korist zajednice, države i društva od okupatora - tako i danas, sebe, svoju obitelj i društvo u cjelini, branim od kriminalaca i onog dijela države koji je u njihovoj funkciji.
Kako mi na raspolaganju ne stoje ni mač časni niti sudnica pravna, posegnuo sam za skromnim oružjem koje mi je ostalo. Posegnuo sam za perom. Naime, po zdravlje zajednice i društva u cjelini, istinito pisanje o ljudima i njihovim djelima držim puno korisnijim i dugovječnijim od osjećaja kojeg osvetnici imaju dok mačem u utrobe zločinaca prodiru ili na sudu pošten pravorijek slušaju.
Ne želeći 'privatizirati' portal SBplus, u dogledno vrijeme na njemu ću otvoriti blog kako bih u cijelosti predstavio ponajveći ovdašnji gospodarski i pravosudni slučaj iz kojeg je vidljiv obrazac ne samo tko i kako može uspjeti, nego tko i kako može stradati u ovom društvu (kronologija kupnje i prodaje vidljiva je OVDJE). A, do moga povratka "sa službenog puta", sve funkcije koje sam obnašao u Udruzi PLUS i na njezinu portalu bit će "zamrznute". Naime, SBplus je do te mjere postao održiv sustav da može funkcionirati bez svakog pojedinca u njemu, pa i bez osnivača.
sbplus
