Turci Sulejmana nikada nisu zvali Veličanstveni, njegov naslov bio je Zakonodavac. Sasvim je logično da ga njegovi potomci u Turskoj slave, ali baš nije da se isto događa u Hrvatskoj. Od kada je počelo emitiranje turske sapunice 'Sulejman Veličanstveni' konstantno sam 'bombardiran' pitanjima prijateljica koje u jednom dahu prate spomenutu seriju, ali, na moje iznenađenje i mnoštvo prijatelja koji drhte pred intrigama u turskom haremu.
- Čuj ti si povjesničar, možeš mi reć jel Sulejman stvarno bio tako dobar, a upropaštavale su ga žene, pitaju me frendice koje bjesomučno prate svaku epizodu, a neke od njih i reprizu .
I šta da kažem, seriju nisam gledao, pa se pokušavam izvući - Ma znate teško je o tome razglabati, svatko ima svoje ljubimce (znam zvuči vrlo glupo).
Nakon toga vrag mi nije dao mira te nisam počeo gledati seriju (za to ipak nemam želudac), već sam se kod prijateljica i prijatelja informirao o sadržaju. Usput moram spomenuti da mi je u opisu radnje puno pomogla i moja mama koja je žestoki fan serije i kojoj nikako nije jasno zašto njezin sin - povjesničar po struci - ne gleda tako dobru telenovelu.
No dobro, malo sam zavirio u svoje scripte sa faksa te sam 'Urbi et orbi' objavio- Sulejman je bio turski sultan, koji je istina osvojio veći dio Balkana i srednje Europe, ali ga Turci nisu slavili radi toga.
Ne, Sulejman je u osmanskim ljetopisima ostao zabilježen kao Sulejman Zakonodavac, zbog niza zakona kojima je u ono vrijeme pokušavao srediti tada raštrkano društvo.
Naime, treba imati na umu da se tadašnje Osmansko Carstvo rasprostiralo od Budimpešte, gotovo cijele Hrvatske, do Male Azije.
Pokrenuo je i mnoge građevinske radove, od kojih ćemo spomenuti Stari Most u Mostaru, Aladža džamiju u Foči, Bajarkli džamiju u Beogradu te niz drugih vjerskih i svjetovnih objekata.
Upravo stoga je Sulejman Turski heroj, a ne zbog svojih osvajanja. Uostalom, Mehmed II. je nosio naziv Osvajača jer je 1453. godine osvojio Konstantinopol, što je šokiralo cijelu tadašnju kršćansku Europu. A nadimak Veličanstveni dali su mu ondašnji kroničari iz Zapadne Europe koji su bili zadivljeni njegovim osvajanjima, ali i konsolidacijom do tada više-manje konfuzne države.
Nadalje, cijela serija, kako su mi rekli i što sam malo pogledao, temelji se ne na Sulejmanu kao takvom već više o odnosima u njegovom Haremu. Tako ispada da su cijelu politiku Osmanlija u najvećem vodile žene. Ali to baš i nije istina jer i dan danas u modernoj Turskoj žene su u podređenom položaju.
Kada sam te činjenice pokušao podijeliti sa prijateljima i priateljicama s početka teksta naišao sam na prezir i odgovore u stilu: Nemaš ti pojima pa valjda Turci znaju šta se događalo.
Dobro. Slažem se da je Sulejman bio veliki državnik i vojskovođa i da ga Turci doživljavaju kao heroja, ali je isto tako istina da je Hrvatskoj nanio mnogo zla.
Samo ćemo se spomenuti jedne epizode, opsade Sigeta 1566. godine, koju je herojski branio Nikola Šubić Zrinski, a tijekom koje je Sulejman i umro.
Sulejmanov cilj je bio da osvoji Zlatnu Jabuku, to jest Beč, ključ Srednje Europe, ali u tome nije uspio. Ipak ostat će upamćen kao državnik koji je kodificirao većinu turskih (osmanskih zakona), a ne po nekoj opskurnoj sapunici. Nadamo se.
Uglavnom svojim prijateljima i prijateljicama bi preporučio da ako se žele povijesno informirati neka gledaju dokumentarce, a za pustiti suzu ostaju im sapunice.
Napomena za kraj, neki povijesničari tvrde da je Sulejman I imao veliko poštovanje prema Aleksandru Velikom. On je bio zaslijepljen Aleksandrovom idejom stvaranja carstva koje će biti spona između Istoka i Zapada. Baš zbog toga, on je vodio mnogobrojne ratove na istoku i zapadu.
Izvor: www.portaloko.hr
