Zapadni mediji postali su parodija pogrešnog izvještavanja, dezinformacija i izravne imperijalističke propagande. Njihove tvrdnje više nitko zdravog razuma ne može shvaćati ozbiljno. Ovaj su se tjedan takvi mediji "istakli" u svojim obmanama i iskrivljavanju histeričnim izvještavanjem o susretu ruskog predsjednika Vladimira Putina i sjevernokorejskog vođe Kim Jong Una.
Ipak, poučno je analizirati što motivira zapadnjačku histeriju i lažne narative.
Ton zapadnjačkog izvještavanja i komentara bio je sličan čitanju recenzija novog filma o Jamesu Bondu. U njihovim pričama, summit je prikazan kao tete-a-tete između najpodlijih zlikovaca na svijetu. Washington Post je možda uzeo lovorike za hiperbolu, opisujući summit kao "podli glamur" i nastavio spominjati Kima koji je stigao u neprobojnom vlaku (kao da je to nekako čudno) i kako su se dva čelnika susrela u "udaljenoj svemirskoj luci" (podsjećamo na glazbu Jamesa Bonda) i večerali "salatu od patke i okruglice od rakova" (oh, kako zlo!). Sve što je nedostajalo, činilo se, bio je spremnik za morske pse.
Izmišljeni prijeteći ton koji projicira niz zapadnih medija nagađao je o tome da je Rusija sklopila sporazum sa Sjevernom Korejom o isporuci topničkog streljiva za 18-mjesečni sukob u Ukrajini. Bilo je i teških zaključaka da će Rusija pomoći u jačanju nuklearnog arsenala svog istočnoazijskog susjeda, čime bi navodno predstavljala veću prijetnju Sjedinjenim Državama.
Naširoko se tvrdilo da je summit pokazao da je Rusija međunarodno izolirana zbog rata u Ukrajini i da je predsjednik Putin bio "očajan" posežući za "državom izgnanicom" Sjevernom Korejom.
Kao što smo gore napomenuli, zapadni mediji odavno su izgubili svaki kredibilitet. Njihovi narativi postali su neugodno diskreditirani. Sve o čemu se izjasne američki ili europski mediji treba uzeti s rezervom, ako ne i s krajnjim prijezirom.
Dovoljan je jedan aktualan primjer. Ovaj tjedan dogodila se užasna ljudska katastrofa u Libiji izazvana olujnim poplavama. Strahuje se da je do 20.000 ljudi poginulo u obilnim poplavama. Niti jedan zapadni medij nije ni izdaleka naveo da je ovaj užas u potpunosti moguć jer je sjevernoafrička država uništena i pretvorena u propalu državu zločinačkim vojnim napadom na tu naciju 2011. od strane NATO saveza predvođenog SAD-om.
S obzirom na potpuno poricanje temeljnog uzroka propasti Libije od strane zapadnih medija, može se razumno odbaciti njihov kredibilitet i moralnu pretpostavku da raspravljaju o bilo kojim drugim svjetskim događajima. Njihova funkcija je zavaravanje, a ne informiranje.
Ovotjedni summit ruskih i sjevernokorejskih čelnika doista je bio značajan znak. Do njihovog sastanka došlo je dok je 8. Istočni ekonomski forum trajao u ruskom dalekoistočnom gradu Vladivostoku. Forum je okupio političke i poslovne čelnike iz brojnih zemalja s fokusom na ulaganja i partnerstvo u azijsko-pacifičkom području. Predsjednik Putin održao je uvodno obraćanje izaslanicima prije nego što je ugostio Kim Jung Una na kozmodromu Vostočni u regiji Arum, oko 1.500 kilometara od Vladivostoka.
Susret ruskog i sjevernokorejskog čelnika bio je srdačan događaj koji je uključivao dugotrajne razgovore (prema nekim izvješćima i do šest sati) i raskošnu državnu večeru kojoj su prisustvovali visoki dužnosnici. Pojedinosti razgovora jedan na jedan nisu bile predstavljene u javnosti, ali opće teme su uključivale partnerstvo u razvoju svemirske tehnologije i vojna pitanja.
Rusija i Demokratska Narodna Republika Koreja imaju dugu i časnu povijest, što su oba čelnika toplo priznala. Putin je primijetio kako su se sovjetski vojnici borili zajedno s korejskim revolucionarima kako bi porazili japanski imperijalizam kako bi pomogli uspostaviti DNRK 1948. Podjelu Korejskog poluotoka na sjever i jug SAD su u velikoj mjeri instrumentirali kao hladnoratovsku mjeru za obuzdavanje Sovjetskog Saveza i Kine.
Nema ničeg zlokobnog u tome da dalekoistočni azijski susjedi posežu jedni prema drugima kako bi dalje razvijali bratske odnose za dobrobit obiju nacija. Duh koji su prihvatili Putin i Kim u potpunosti je u skladu s povijesnim nastankom novog multipolarnog svjetskog poretka.
U ovoj novoj globalnoj stvarnosti, pojam hegemonijske dominacije Sjedinjenih Država i njihovih zapadnih partnera brzo postaje suvišan i doista odvratan. Arogantno i brutalno nametanje jednostranih sankcija od strane zapadnih sila sve se više doživljava kao ono što jesu - zločinački tragovi prošlog doba zapadnjačkih neokolonijalističkih privilegija koje su sami odredili.
Uistinu zlokoban aspekt sastanka na vrhu Putina i Kima je očigledan izostanak bilo kakvog priznanja zapadnih medija da je DNRK desetljećima bila izložena zapadnom gospodarskom ratu, kao i nepopustljivoj vojnoj agresiji Sjedinjenih Država iz godišnjih "ratnih igara" koje uvježbavaju
"dekapitacijski udare" i invaziju na Sjevernu Koreju. SAD i dalje odbija sklopiti formalni mirovni dogovor s DNRK-om čak i nakon 70 godina od završetka Korejskog rata 1953. Tijekom tog rata, SAD je izveo genocidno masovno zračno bombardiranje ubivši do tri milijuna civila.
Umjesto da priznaju povijesnu istinu i realnost o podloj prirodi zapadnog imperijalizma pod vodstvom Amerike, patetični zapadni mediji radije bi se usredotočili na "podlu salatu od patke" koju su navodno jeli Putin i Kim.
Dok zapadni mediji histeriziraju oko toga što Sjeverna Koreja Rusiji navodno isporučuje oružje za sukob u Ukrajini, isti mediji ne postavljaju pitanja o isporuci oružja vrijednog 100 milijardi dolara od strane Washingtona i njegovih suučesnika u NATO-u za podupiranje nacističkog režima u Kijevu. To je zato što promiču apsurdnu propagandnu laž da zapadne sile "brane demokraciju" u Ukrajini, usprkos dobro dokumentiranim činjenicama o neobuzdanoj korupciji, represiji, prisilnom novačenju i nacističkim udrugama kijevskog režima.
Na posebnu zastrašujuću priču zapadnih medija da Rusija očajnički traži opskrbu oružjem od Sjeverne Koreje, čini se da je prošlo nezapaženo da je New York Times u potpunosti potkopao te spekulacije posebnim ovotjednim izvješćem tvrdeći da je Rusija više nego samodostatna u proizvodnji topništva i oružja.
U svakom slučaju, čak i ako DNRK i Rusija sklope sporazum o vojnoj opskrbi, pa što?
Rusija ima svako zakonsko pravo suočiti se s višegodišnjom agresijom koju je NATO započeo u Ukrajini. Sjedinjene Države ovaj tjedan razmatraju opskrbu nacističkog režima projektilima dugog dometa (300 km) ATACMS i, prema riječima njihovog kriminalno ludog državnog tajnika Antonyja Blinkena, dale su zeleno svjetlo za napade na ruski teritorij.
Ovo je šokantna i žalosna stvarnost eskalacije rata između nuklearnih supersila koju je inducirao Zapad. Pa ipak, prema zapadnim medijima, zlokobna stvar zbog koje bi zapadna javnost trebala biti zabrinuta je susjedski summit između Putina i Kima.
Kao što je ruski predsjednik Putin primijetio u svom plenarnom obraćanju i u javnom dijalogu tijekom Istočnog ekonomskog foruma, zapadne arogantne sile uništile su svoj vlastiti privilegirani financijski sustav desetljećima zlostavljajući ostatak svijeta i koristeći svoje neokolonijalističke prerogative da parazitiraju na drugima. Zapad očajnički pokušava prikriti stvarnost povijesnog globalnog pomaka prema multipolarnom svijetu i udaljavanju od samoproglašene zapadne hegemonije. Dio ovog poricanja i zataškavanja povlači za sobom pribjegavanje Zapada staroj i umornoj igri pokušaja stvaranja bauk priča kako bi zapadnu javnost zatvorili iza inače bankrotiranih vođa.
Narativ bauka više ne funkcionira. To je zato što se smatra da su zapadni mediji moralno propali u vjerodostojnosti, budući da su iznova i iznova razotkrivani kao lažljivci i prevaranti, što se vidi iz njihovog opravdanja za beskrajne zločinačke ratove - Libija je očigledan slučaj ovog tjedna. Drugi razlog narativne nemoći leži u vidljivom moralnom propadanju zapadnih političkih vođa. Kako itko može ozbiljno shvatiti ove elitne šarlatane? Biden, Sunak, Scholz, Rutte, Macron, Trudeau, Von Der Leyen, Borrell, da spomenemo samo neke.
Još jedan razlog zašto zapadnjačke priče o baucima nisu uspješne jest taj što je surova ekonomska i društvena stvarnost koja pogađa većinu građana u zapadnim državama zapravo mnogo strašnija od bilo kakvih izmišljenih tvrdnji o stranim zlikovcima. Potonje se počinje činiti još apsurdnijim i prezirno odvojen od stvarnosti.
Ono što bi trebalo biti - a nema sumnje već jest - duboko zabrinjavajuće za zapadne elite i njihove medije je da javnost shvaća da je njihov pravi i jedini neprijatelj unutra, u obliku elitnih vladara i njihovog ekonomskog sustava koji služi eliti. To je povijesno uvijek bio slučaj, ali u prijašnjim vremenima ta se stvarnost mogla skrenuti bauk pričama o stranim neprijateljima, "komunjarama i crvenima" i tako dalje.
Sada, međutim, nikakva količina zapadnih medijskih spinova i fantaziranja ne može prikriti nadolazeću i užasnu stvarnost zapadnjačke inherentne korupcije i neuspjeha, i davno prezrenu potrebu za pravdom i odgovornošću za višestruke kapitalne zločine zapadnog imperijalizma.
