Odrastao sam pored Glogovice, ali do ove godine nisam joj vidio suho dno. Fotografija koja je snimljena s pješačkog mosta koji spaja Naselje Andrije Hebranga i ulicu Vladimira Nazora pokazuje suncem spaljenu travu i očigledno posustajanje ovog urbanog vodotoka, nastalih zbog visokih temperatura i oborinskog manjka.
S obzirom na prognoze ova bi godina u Brodsko-posavskoj županiji mogla postati jedna od najsušnijih godina otkako se ovdje mjere temperatura i količina padalina.
Ekstremno sušni uvjeti izazvali su poremećaje u vodoopskrbi i štete u poljoprivredi. Žednu zemlju, spaljene poljoprivreden kulture, ugroženu stoku i zabrinute ljude nije lako za gledati. Tek kad se dogodi prirodna nesreća kao što je suša koja u lancu posljedica ima i kariku poskupljenja namirnica i ugrožavanje standarda ljudi - postaje jasno koliko je zapravo velika strateška greška to što se Slavonija desetljećima zanemarivala odnosno što se nije izgradio sustav navodnjavanja, a o odgovarajućoj pripremi tla za novi nasad da i ne govorimo. Štete su svakako mogle biti daleko manje.
Budući da se suša pojavljuje polagano, traje dugo, zahvaća velika područja... i rijetko izaziva brze i dramatične gubitke u ljudskim životima, nije istaknuti biblijski fenomen poput potopa. Ipak, našla je svoje mjesto u ideji pakla – vječne vatre – kod pustinjskih naroda izloženih neumoljivom suncu. Naravno, da je onda ideja raja, suprotnost tome- obilje raslinja i vode.
Ne padnu li uskoro kiše i vode ne ispune korito Glogovice - nema druge nego započeti obred prizivanja kiše, potaknuti starohrvatski običaj dodola i prporuša.
