Stjecajem nesretnih životnih okolnosti Vanja je invalid. O svojim iskustvima gubitka zdravlja i zbog liječničke nebrige, i povratku u obitelj (Vanja je divan tata dvjema kćerkama), pisao je u Dnevniku bolesnika koji je SBPeriskop također objavio. Nakon što je, koliko se to maksimalno moglo, rehabilitiran, Vanja se uključio u niz društvenih aktivnosti, postavši dijelom svijeta za koji nikada nije mislio da će upoznati. Njegov najnoviji angažman je urednički u Zvijezdici, slavonskobrodskom glasniku udruge osoba s invaliditetom LOCO-MOTO. Dakle, nas dvojica smo kolege na istoj razini novinarskog posla.
Prilikom našeg susreta Vanja mi je odmah poklonio glasnik. Riječ je o ilustriranom godišnjaku tiskanom na veoma luksuznom papiru. Glasnik čini brojna i nadarena suradnička ekipa, zanimljivi autorski tekstovi, poezija, ilustracije, uvršteni edukativni sadržaji i praktični savjeti. Slušam ga i zaključujem da Vanja odgovorno radi svoj novi volonterski posao. Ima ideje za sljedeći broj. Veseli se novim zadaćama. Cijena Zvjezdice: 11 000 kuna za 600 primjeraka. Previše. Odmah Vanji predlažem da odustanu od kvalitetnog papira (osim korica i duplerice) i da godišnje izdaju 3 broja odnosno svaka četiri mjeseca. Razmislit će, predložit će to Gordani Mišković, predsjednici udruge LOCO-MOTO.
Dok ćakulamo i pijuckamo svoja pića Vanja i neumorno čita SMS-ove. Takvog sam ga i snimio, zadubljenog u svoj pametni mobitel, jer javljaju se prijatelji, mama i njegove klinke. A u blizini upravo su trajali radovi zamjene dasaka na klupama o čemu će Vanja napraviti tekst.
Pozdravljamo se, a Vanja obećava da će za SBPeriskop nastaviti pisati, a posebno o rodi, klupama i pločicama, simbolima gradske ravnodušnosti za ljude koji tu žive.