Dana 13. kolovoza u Gradskoj upravi predstavljen je 5. Festival amaterskih kazališta u Slavonskom Brodu koji ce se održati od 27. kolovoza do 1. rujna pod sloganom “5. FAK BAŠ JE MRAK”.Slavonski Brod ce tako dobiti ponovno onaj ljetni, kazališni štih koji organizatori iz Satirickog kazališta mladih uspijevaju svojim sugradanima i svim dragim gostima prirediti vec 5. godinu za redom.
Ovogodišnje izdanje Festivala amaterskih kazališta ponovno obecava vrhunske predstave pod vedrim nebom. 6-dnevnu manifestaciju ovoga puta otvaraju Brodanima dobro znani gosti, clanovi Kazališta "Mika Živkovic" iz Retkovaca. 28. kolovoza u utorak prvi puta na festivalu dolaze kazalištarci iz Siska. "Ima li mrtvih?" pokušat ce u srijedu odgovoriti Skupina "Bjelokaz" iz Bjelovarskog kazališta, dok je u cetvrtak na rasporedu predstava "Ima li vecih hulja gospodine Fares" Gradskog kazalište Ðurdevac. Niti ovo 5. izdanje festivala nece proci bez dobro znanih gostiju iz Travnika. Nastavlja se i jedna tradicija zapoceta prošle godine, a to je ponocna premijera. Nakon izvrsnog brodskog Satiricnog kazališta mladih s Gavranom ovoga puta mracna kulisa Tvrdave bit ce pozornica Kulturno-obrazovnom centru „Branislav Nušic“ iz Šida koji ce izvesti predstavu društveno angažiranu predstavu "Želim da se oslobodim".
Za kraj festivala prava poslastica, naime pogledat cemo "Otvarac za konzerve", poznatog djela Victor Lanoux iz 73. Redateljsku palicu preuzeo je Robert Raponja, a glumit ce naši akademci, studenti Umjetnicke akademije Luka Stilinovic i Matej Safundžic.
Sve predstave i ove godine ce gledati i ocjenjivati ugledni strucni sud, a uz njih i oni najvažniji a to su posjetitelji koji dodjeljuju i najvažniju nagradu – Grand-Prix festivala.
Uz veliki interes kakav vlada vec ovih dana te zaista zavidan popis predstava možemo samo preporuciti...dodite i malo prije termina predstava jer praznih stolica u gledalištu sigurno nece biti..
Zahvaljujuci FAK-u Brod je postao grad u kojem se umjesto u restoranima stolica više traži u Kazalištu..
Nakon vrlo uspješne i nagradivane predstave Carlijeva tetka novu sezonu otvaramo premijernom izvedbom novog kazališnog uratka Kurve za kojeg vjerujemo da ce ponovno osvojiti srca brojne publike. Ono što ovaj komad cini neodoljivim, vjecna su politicka, vojna, erotska pa i ideološka pitanja dana na tipicno šehovicevski farsican nacin. Jer, nekoliko se „regionalnih“ prijateljica noci ? Bosanka, Madarica, Zagorka, Talijanka, Slavonka, Srpkinja i Slovenka ? preko te iste noci iz prostitutki preobražavaju u vojnike. Koristeci svoje tijelo i nagon za samoodržanjem, djevojke ce, naravno, izdržati teret krupnih ideologija i sitnih interesa, a na „europskom rješenju“ koje ih ceka na kraju, napokon bi, za promjenu, mogle nešto i zaraditi…
Može li rekonstrukcija postojati u kazalištu? Kakvog smisla ima rekonstruirati umjetnicko djelo koje je pocelo postojati podizanjem zastora i prestalo postojati spuštanjem zastora? Volimo li biti detektivi? Volimo! Naša znatiželja i naša zluradost (loše prikrivena empatijom) motivira nas i pokrece u najmonstruoznijim aktivnostima. Jer stvarno poprište zlocina ili nesrece "normalnom" je covjeku zanimljivo (možda samo iz obrambenog mehanizma licnosti da smo sretni što upravo mi nismo na mjestu stradalog). Forenzicka i bihevioristicka rekonstrukcija dogadanja predstave prema motivima "Zoološke price" Edwarda Albeeja , u napetoj igri poistovjecivanja i odmicanja od postojecih dramskih likova, rekonstruira nemogucnost komunikacije izmedu otudenih ljudskih bica. Ova ambijentalna predstava (igra se u parku) utopijsko je analiziranje ljudske (ne)komunikacije. Dva istražitelja (biheviorist i kruti znanstvenik) kroz citatnu igru rekonstrukcije "Zoološke price" rasvjetljavaju ne samo nemogucnost komunikacije svojih objekata vec i vlastite nemogucnosti da komuniciraju izvan okvira dužnosti / profesije. Stoga se otuduju cak i od nekomunikacije Petera i Jerryja iz Zoološke price.
Jeste li znali, da u cijelom ljudskom postojanju, ne postoji ni jedan jedini dan bez rata, ratovanja i krvoprolica? Kako reci NE ratovanju? Zašto NE predstavom?
I tako je nastala antiratna drama „Ima li mrtvih?“ koja na neobican, sarkastican i cesto groteskan nacin govori o besmislu svih ratova, ratovanja i oružanih sukoba uopce.
U središtu zbivanja ove groteske je akademik Fares, predsjednik 69 kulturnih društava i ustanova. On je loš pisac jednog jedinog romana i optereceni mizantrop, koji nakon potpisivanja nekoliko bespredmetnih papira smatra sebe iznimno poslovnim, a zapravo je, potpomognut protokom radnog vijeka, ulijenjeni cinovnik. Jednog jutra u ured predsjednika Faresa dolazi zbunjeni ali otvoreni mladi književnik koji uspješno razotkriva superiornog i sujetnog mediokriteta.
Redatelj i scenarist: Anto Bilic
Predstava „Family“ je komedija koja na specifican nacin predstavlja život onakav kakav jest ili možda nije. Predstavlja ljude kakvi jesi ili možda nisu. Predstavlja likove koji su postojali, ali vjerojatno i nisu. To je ustvari prica o životu, ali na drugaciji nacin. Realna i u isto vrijeme apstraktna stilizirana igra. Predstava je dobila najvece ocjene kritike i publike na festivalu Hrvatskog puckog teatra u Hercegovcu- Bjelovaru 2010. god.
Kazališna predstava sa suvremenom tematikom – o nasilju u obitelji. Ispovijest je to 12 žena koje su žrtve nasilja. Angažirana, edukativna, potresna predstava o nasilju, pri tom dokumentarno svedena, vizualno profinjena. Redatelj Cvetin Anicic odlucio je da o nasilju pricaju mlade djevojke kao da su one same žrtve nasilja na mjestu zlocina, kao prikovane za njega. Mjesto zlocina oznaceno je policijskim vrpcama, ogradeno od gledališta i taj cetvrti zid cini žrtve nasilja nedodirljivima. Kao da nam govore "mi smo sada sigurne, više nas ne možete povrijediti". Predstava "Želim da se oslobodim" prošle godine osvojila je drugo mjesto na republickom natjecanju u Srbiji medu 460 kazališta. Predstava je osim u susjednim zemljama gostovala i u austrijskom gradu Linzu.
Na tragu beckettovske tragicne farse, „Kraj igre“, francuski glumac Victor Lanoux 1973. piše Otvarac za konzerve, koji je iste godine proglašen najboljim kazališnim tekstom sezone u Parizu. Djelo u nas prevodi Vjeran Zuppa, a kao režijski diplomski ispit prije desetak godina uzima ga danas jedan od vodecih kazališnih redatelja i pedagoga, Robert Raponja. Dakle, po uzoru na spomenuti Beckettov komad, preko dvojice posve razlicitih protagonista primoranih na suživot u skloništu izvan kojega se nazire neka neodredena kataklizma, Lanoux nastoji predociti osnovne razmjere ljudskih odnosa u bezizlaznoj situaciji. No tu svaka slicnost s uzorom završava. Zastrašujuca slika ljudskoga pakla i medusobnih odnosa Beckettovih tragicno smiješnih klaunova u Lanouxa je pomaknuta prema komediji karaktera, koja ni izdaleka ne poprima one dimenzije komicnog užasa koji išcitavamo iz Beckettovih komada. U skloništu se, dakle, nalaze dva covjeka potpuno oprecnih poimanja. Jacques i Jean, intelektualac i nepismeni prostodušni seljak. Sami su s hrpom konzervi graška, ali bez otvaraca, koji je izgubio onaj glupi. Komicnost situacija proizlazi iz njihovih nepomirljivih karakternih i intelektualnih razlika i kulminira u prizorima suocavanja s gladi. Intelektualcevoj filozofiji o važnosti duhovne hrane suprotstavlja se Jeanov zov nagona »ali ja sam gladan« ili, fojerbahovski receno, na prvom su mjestu materijalne potrebe, a ideje su sekundarne. Kad razgrnemo pseudofilozoficnost teksta, spomenuti dvojac kao da je preuzet iz situacije vica o glupom i pametnom gdje slijedom neocekivane poente drugoga nadigra i razoruža, rekli bismo, emocionalna inteligencija onoga prvog. Lanoux prilicno duhovito postavlja situacije, vješto ih varira do odredene granice, kada se pocinju ponavljati isti predlošci.
Ono što drži predstavu svako je sjajna igra Luke Stilinovica i Mateja Safudžica. Duhoviti ping-pong do u gestu razradenih karaktera. U tekstu koji se dijelom referira i na Chaplinov film „Potjera za zlatom“, gdje Jacques kao i Charlie u filmu kuha svoju cipelu, Stilinovic se vješto poigrao caplinovskom klaunerijom, koja prostodušnost pretvara u smionost bojažljivih, a umni hendikep u nagonsku intuitivnu inteligenciju. Lukina su komika oci i pogled povjerljiva djeteta, a tijelo izražena, namjerno predimenzionirana gesta onoga koji se ne zna drukcije izraziti. Igra bez predaha, s gomilom duhovitih detalja i razradenih gegova, apsolutna je preporuka predstavi. Matej Safundžic pokazao je pak kako se primitivnost cesto otkriva u onih u kojih bismo to najmanje ocekivali. Njegov lik u svojim proplamsajima neuroticnosti i povremene bezobzirnosti, pa i vulgarnosti pokazuje nam da su uzvišena objašnjenja samo dekorativna prerušavanja ispod kojih se skriva ljudski strah pred neizvjesnošcu i smrti.
BILJEŠKA O CLANOVIMA PROSUDBENOG POVJERENSTVA Robert Raponja
Roden je u Puli. Na Filozofskom fakultetu apsolvirao je komparativnu književnost te talijanski jezik i književnost 1990., a na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je režiju 1993. godine. U 20 godina kontinuiranog profesionalnog rada u kazalištima bio je u razlicitim statusima, od slobodnog umjetnika do ravnatelja Istarskog narodnog kazališta u Puli. Osnivac je Dramskog studija INK u Puli 1996., a 1997. pokrenuo je Medunarodni kazališni festival mladih, Kazališnu udrugu FERR, koja i danas uspješno djeluje, uz to je i predsjednik katedre Cakavskog sabora za kazalište. Na Umjetnickoj akademiji u Osijeku zaposlen je od 2007. kao docent glume Studija glume i lutkarstva. Predaje i opernu glumu. Pokrenuo je 2007. Medunarodni festival kazališnih akademija - Dionizi, 2008. Dramski studio, a osmišljava i kazališni dio multimedijalnoga projekta Pretapanja. Direktor je Drame osjeckog HNK-a. Od 1992. godine aktivno režira, u prosjeku pet predstava godišnje. Režirao je u svim hrvatskim kazalištima, u svim zemljama bivše Jugoslavije te u inozemstvu (Sibiu, Pecuh, Korzika, Cluj).
Iznimno su mu uspješne režije velikih scensko-glazbenih spektakla, vezanih uz istarsku povijest, kao i "zanemarenih” žanrova poput kabareta kojeg je obnovio u suvremenoj formi u suradnji s Borisom Senkerom. Dramatizira, piše i režira i predstave za djecu.
Predstave su mu i nagradivane: Ay, Carmela i Zagrljenici Miodraga Žalice, Sarajevski ratni teatar (SARTR); Zlocin i kazna F.M.Dostojevskog, INK Pula; Fritzspiel Borisa Senkera, te Senkerov Cabaret, ITD Zagreb. Za dramu Paralelni svjetovi Mire Gavrana, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka, dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju režiju 2010. godine.
Pero Juricic
Pero Juricic roden 1945. godine u Slavonskom Brodu. Završio studij glume na zagrebackoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Niz godina bio je clan dubrovackoga Kazališta Marina Držica, zatim Teatra &TD. Na Dubrovackim ljetnim igrama nastupao je cetrnaest sezona. Glumio je u televizijskim serijama Covik i po, Libar Marka Uvodica, Mali raj, Kapelski kresovi, Smogovci, Duga mracna noc, Villa Maria i dr. Uloge tumacio u hrvatskim filmovima Holding i Povratak Katarine Kožul, španjolskom Zemlja Komancha, njemackom Capuccino za troje. Dobitnikom je dviju nagrada za lutkarska ostvarenja na PIF-u i dviju na SLUK-u, Prvomajske nagrade Društva dramskih umjetnika i Nagrade Ljetnih igara za monodramu Patuljak. U ZKL-u dugogodišnji je glumac-vanjski suradnik, sada u stalnom glumackom sastavu. Medu njegovim brojnim ulogama u ZKL-u valja istaknuti one u Potjehu, Vuku i sedam kozlica, Nevi Nevicici. Kondoru i princezi, Plakiru…
Ovogodišnje izdanje Festivala amaterskih kazališta ponovno obecava vrhunske predstave pod vedrim nebom. 6-dnevnu manifestaciju ovoga puta otvaraju Brodanima dobro znani gosti, clanovi Kazališta "Mika Živkovic" iz Retkovaca. 28. kolovoza u utorak prvi puta na festivalu dolaze kazalištarci iz Siska. "Ima li mrtvih?" pokušat ce u srijedu odgovoriti Skupina "Bjelokaz" iz Bjelovarskog kazališta, dok je u cetvrtak na rasporedu predstava "Ima li vecih hulja gospodine Fares" Gradskog kazalište Ðurdevac. Niti ovo 5. izdanje festivala nece proci bez dobro znanih gostiju iz Travnika. Nastavlja se i jedna tradicija zapoceta prošle godine, a to je ponocna premijera. Nakon izvrsnog brodskog Satiricnog kazališta mladih s Gavranom ovoga puta mracna kulisa Tvrdave bit ce pozornica Kulturno-obrazovnom centru „Branislav Nušic“ iz Šida koji ce izvesti predstavu društveno angažiranu predstavu "Želim da se oslobodim".
Za kraj festivala prava poslastica, naime pogledat cemo "Otvarac za konzerve", poznatog djela Victor Lanoux iz 73. Redateljsku palicu preuzeo je Robert Raponja, a glumit ce naši akademci, studenti Umjetnicke akademije Luka Stilinovic i Matej Safundžic.
Sve predstave i ove godine ce gledati i ocjenjivati ugledni strucni sud, a uz njih i oni najvažniji a to su posjetitelji koji dodjeljuju i najvažniju nagradu – Grand-Prix festivala.
Uz veliki interes kakav vlada vec ovih dana te zaista zavidan popis predstava možemo samo preporuciti...dodite i malo prije termina predstava jer praznih stolica u gledalištu sigurno nece biti..
Zahvaljujuci FAK-u Brod je postao grad u kojem se umjesto u restoranima stolica više traži u Kazalištu..
PROGRAM FESTIVALA
27.08., ponedjeljak
Svecano otvorenje FAK-a, gostovanje prošlogodišnjih pobjednika
Kazalište "Mika Živkovic", Retkovci
Feda Šehovic - "Kurve"
Adaptacija i prilagodba: Andrijana Raguž
Glume:
Šefica: Mirjana Galic
Mojca: Mirjana Lovrek
Barica: Marija Mrvicin
Eržika: Anica Prošenski
Persida: Danijela Ištakovic
Pepina: Maja Roncevic
Camila: Katica Štefancic
Dietler: Marko Sabljakovic
Porucnik: Andrija Badžek
Škot: Marko Pranjic
Cigo: Ðuro Perkovic
Redateljica: Andrijana Raguž
Scenografija: Dejan Durakovic i Marko Sabljakovic
Odabir glazbe i koreografija: Andrijana Raguž
Oblikovanje svjetla i zvuka: Mirko Mrvicin i Zdravko Šinjori
Kostimografija: Marija Mrvicin
Inspicijenti: Marko Pranjic i Željko Mrvicin
Voditelj tehnike: Antun Smolcic
Tehnicko osoblje: Antun Brajkovic, Danijel Bobinac i Marin Lovric
Izvršni producent: Marko Sabljakovic
Idejno rješenje plakata: Dejan Durakovic
Trajanje predstave: 90 minuta
Nakon vrlo uspješne i nagradivane predstave Carlijeva tetka novu sezonu otvaramo premijernom izvedbom novog kazališnog uratka Kurve za kojeg vjerujemo da ce ponovno osvojiti srca brojne publike. Ono što ovaj komad cini neodoljivim, vjecna su politicka, vojna, erotska pa i ideološka pitanja dana na tipicno šehovicevski farsican nacin. Jer, nekoliko se „regionalnih“ prijateljica noci ? Bosanka, Madarica, Zagorka, Talijanka, Slavonka, Srpkinja i Slovenka ? preko te iste noci iz prostitutki preobražavaju u vojnike. Koristeci svoje tijelo i nagon za samoodržanjem, djevojke ce, naravno, izdržati teret krupnih ideologija i sitnih interesa, a na „europskom rješenju“ koje ih ceka na kraju, napokon bi, za promjenu, mogle nešto i zaraditi…
28.08., utorak
AMATERSKO KAZALIŠTE DOMA KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE SISAK
"REKONSTRUKCIJA" - po motivima "Zoološke price" Edwarda Albeeja
Redatelj: Silvije Vadla
Kostimi: Danijela Gotal Grgurac
Dizajn: Jelena Jelic
Glume:
1. istražitelj: Dejan Devetak
2. istražitelj: Bojan Dunaj
Policajac: Silvije Vadla
Može li rekonstrukcija postojati u kazalištu? Kakvog smisla ima rekonstruirati umjetnicko djelo koje je pocelo postojati podizanjem zastora i prestalo postojati spuštanjem zastora? Volimo li biti detektivi? Volimo! Naša znatiželja i naša zluradost (loše prikrivena empatijom) motivira nas i pokrece u najmonstruoznijim aktivnostima. Jer stvarno poprište zlocina ili nesrece "normalnom" je covjeku zanimljivo (možda samo iz obrambenog mehanizma licnosti da smo sretni što upravo mi nismo na mjestu stradalog). Forenzicka i bihevioristicka rekonstrukcija dogadanja predstave prema motivima "Zoološke price" Edwarda Albeeja , u napetoj igri poistovjecivanja i odmicanja od postojecih dramskih likova, rekonstruira nemogucnost komunikacije izmedu otudenih ljudskih bica. Ova ambijentalna predstava (igra se u parku) utopijsko je analiziranje ljudske (ne)komunikacije. Dva istražitelja (biheviorist i kruti znanstvenik) kroz citatnu igru rekonstrukcije "Zoološke price" rasvjetljavaju ne samo nemogucnost komunikacije svojih objekata vec i vlastite nemogucnosti da komuniciraju izvan okvira dužnosti / profesije. Stoga se otuduju cak i od nekomunikacije Petera i Jerryja iz Zoološke price.
29.08., srijeda
SKUPINA „BJELOKAZ 1“ BJELOVARSKOG KAZALIŠTA, BJELOVAR
Prema tekstu "Piknik u prirodi" Fernanda Arrabala
IMA LI MRTVIH?
Glume:
Ognjen Milovanovic: Zapo
Antonio Futac: Zipo
Tata: Bruno Maric
Mama: Sara Lovric
Bolnicarka 1: Antonija Prka
Bolnicarka 2: Ana Malcic
Bolnicar 1: Matej Mikulandra
Bolnicar 2: Mihael Haraminec -Josip Herman
Redatelj: Vladan Ivkovic
Scena: Mirko Benkus
Kostimi: Marija Šaric
Rasvjeta: Ivan Ilekovic
Ton: Željko Futac
Organizacija: Maja Margareta Fabicevic
Jeste li znali, da u cijelom ljudskom postojanju, ne postoji ni jedan jedini dan bez rata, ratovanja i krvoprolica? Kako reci NE ratovanju? Zašto NE predstavom?
I tako je nastala antiratna drama „Ima li mrtvih?“ koja na neobican, sarkastican i cesto groteskan nacin govori o besmislu svih ratova, ratovanja i oružanih sukoba uopce.
30.08., cetvrtak
GRADSKO KAZALIŠTE ÐURÐEVAC
"IMA I VECIH HULJA GOSPODINE FARES"
Autor - Ivan Raos
Adaptacija teksta i režija: Marinko Ivaniševic
Igraju:
Fares: Marino Horvat
Ruben: Miroslav Škurdija
Hiras: Antonio Cerneli
Azra: Vlatka Adžic
Astrid: Martina Gvozden
Scenografija: Mario Gregar
Kostimi: Matija Bažulic
Svjetlo: Krešo Kovacev
Ton: Mladen Prevedan
Plakat: Stjepan Kuštro
Trajanje: 69 Minuta
U središtu zbivanja ove groteske je akademik Fares, predsjednik 69 kulturnih društava i ustanova. On je loš pisac jednog jedinog romana i optereceni mizantrop, koji nakon potpisivanja nekoliko bespredmetnih papira smatra sebe iznimno poslovnim, a zapravo je, potpomognut protokom radnog vijeka, ulijenjeni cinovnik. Jednog jutra u ured predsjednika Faresa dolazi zbunjeni ali otvoreni mladi književnik koji uspješno razotkriva superiornog i sujetnog mediokriteta.
31.08., petak
HRVATSKO KAZALIŠTE TRAVNIK - BIH
"FAMILY"
Redatelj i scenarist: Anto Bilic
Scenograf : Ivan Grganovic
Glazba: Miroslav Matoševic
Šef tehnike: Boris Beljan
Igraju: Ivan Grganovic, Nikica Jurcevic, Josip Drikic, Dejan Markunovic, Barbara Mijic
Predstava „Family“ je komedija koja na specifican nacin predstavlja život onakav kakav jest ili možda nije. Predstavlja ljude kakvi jesi ili možda nisu. Predstavlja likove koji su postojali, ali vjerojatno i nisu. To je ustvari prica o životu, ali na drugaciji nacin. Realna i u isto vrijeme apstraktna stilizirana igra. Predstava je dobila najvece ocjene kritike i publike na festivalu Hrvatskog puckog teatra u Hercegovcu- Bjelovaru 2010. god.
I OVE GODINE PRIPREMILI SMO NOCNI SPEKTAKL - PONOCNU PREMIJERU U PROSTORU TVRÐAVE BROD
pratite oznake do lokacije na kojoj ce se predstava igrati!
KULTURNO OBRAZOVNI CENTAR „BRANISLAV NUŠIC“ IZ ŠIDA
"ŽELIM DA SE OSLOBODIM"
Ispovijed 12 žena koje su žrtve nasilja
Redatelj: Cvetin Anicic
Glumice:
Ilijana Orešcanin, Nataša Dragic, Milica Grcic, Jelena Pejcic, Teodora Merdanovic, Aleksandra Stanivukovic,
Vanja Stevanovic, Jovana Peric, Neda Gligic, Marija Tubic, Dajana Posavcic, Sara Harambašic.
Kazališna predstava sa suvremenom tematikom – o nasilju u obitelji. Ispovijest je to 12 žena koje su žrtve nasilja. Angažirana, edukativna, potresna predstava o nasilju, pri tom dokumentarno svedena, vizualno profinjena. Redatelj Cvetin Anicic odlucio je da o nasilju pricaju mlade djevojke kao da su one same žrtve nasilja na mjestu zlocina, kao prikovane za njega. Mjesto zlocina oznaceno je policijskim vrpcama, ogradeno od gledališta i taj cetvrti zid cini žrtve nasilja nedodirljivima. Kao da nam govore "mi smo sada sigurne, više nas ne možete povrijediti". Predstava "Želim da se oslobodim" prošle godine osvojila je drugo mjesto na republickom natjecanju u Srbiji medu 460 kazališta. Predstava je osim u susjednim zemljama gostovala i u austrijskom gradu Linzu.
01.09., subota
u 20 sati KKD "IBM"
STUDENTI 1 GODINE STUDIJA GLUME I LUTKARSTVA UMJETNICKE AKADEMIJE U OSIJEKU
U SURADNJI SA SATIRICKIM KAZALIŠTEM MLADIH I KKD „IBM“ SLAVONSKI BROD
"OTVARAC ZA KONZERVE"
Redatelj: Robert Raponja
Glume: Luka Stilinovic I Matej Safundžic
Na tragu beckettovske tragicne farse, „Kraj igre“, francuski glumac Victor Lanoux 1973. piše Otvarac za konzerve, koji je iste godine proglašen najboljim kazališnim tekstom sezone u Parizu. Djelo u nas prevodi Vjeran Zuppa, a kao režijski diplomski ispit prije desetak godina uzima ga danas jedan od vodecih kazališnih redatelja i pedagoga, Robert Raponja. Dakle, po uzoru na spomenuti Beckettov komad, preko dvojice posve razlicitih protagonista primoranih na suživot u skloništu izvan kojega se nazire neka neodredena kataklizma, Lanoux nastoji predociti osnovne razmjere ljudskih odnosa u bezizlaznoj situaciji. No tu svaka slicnost s uzorom završava. Zastrašujuca slika ljudskoga pakla i medusobnih odnosa Beckettovih tragicno smiješnih klaunova u Lanouxa je pomaknuta prema komediji karaktera, koja ni izdaleka ne poprima one dimenzije komicnog užasa koji išcitavamo iz Beckettovih komada. U skloništu se, dakle, nalaze dva covjeka potpuno oprecnih poimanja. Jacques i Jean, intelektualac i nepismeni prostodušni seljak. Sami su s hrpom konzervi graška, ali bez otvaraca, koji je izgubio onaj glupi. Komicnost situacija proizlazi iz njihovih nepomirljivih karakternih i intelektualnih razlika i kulminira u prizorima suocavanja s gladi. Intelektualcevoj filozofiji o važnosti duhovne hrane suprotstavlja se Jeanov zov nagona »ali ja sam gladan« ili, fojerbahovski receno, na prvom su mjestu materijalne potrebe, a ideje su sekundarne. Kad razgrnemo pseudofilozoficnost teksta, spomenuti dvojac kao da je preuzet iz situacije vica o glupom i pametnom gdje slijedom neocekivane poente drugoga nadigra i razoruža, rekli bismo, emocionalna inteligencija onoga prvog. Lanoux prilicno duhovito postavlja situacije, vješto ih varira do odredene granice, kada se pocinju ponavljati isti predlošci.
Odlicni komicari
Ono što drži predstavu svako je sjajna igra Luke Stilinovica i Mateja Safudžica. Duhoviti ping-pong do u gestu razradenih karaktera. U tekstu koji se dijelom referira i na Chaplinov film „Potjera za zlatom“, gdje Jacques kao i Charlie u filmu kuha svoju cipelu, Stilinovic se vješto poigrao caplinovskom klaunerijom, koja prostodušnost pretvara u smionost bojažljivih, a umni hendikep u nagonsku intuitivnu inteligenciju. Lukina su komika oci i pogled povjerljiva djeteta, a tijelo izražena, namjerno predimenzionirana gesta onoga koji se ne zna drukcije izraziti. Igra bez predaha, s gomilom duhovitih detalja i razradenih gegova, apsolutna je preporuka predstavi. Matej Safundžic pokazao je pak kako se primitivnost cesto otkriva u onih u kojih bismo to najmanje ocekivali. Njegov lik u svojim proplamsajima neuroticnosti i povremene bezobzirnosti, pa i vulgarnosti pokazuje nam da su uzvišena objašnjenja samo dekorativna prerušavanja ispod kojih se skriva ljudski strah pred neizvjesnošcu i smrti.
Zatvaranje Festivala & podjela nagrada 5. FAK-a
voditelji Silvio Stilinovic & Tomislav Goll
5. FESTIVAL AMATERSKIH KAZALIŠTA SLAVONSKI BROD
ORGANIZIRA
SATIRICKO KAZALIŠTE MLADIH SLAVONSKI BROD
U SURADNJI SA
KAZALIŠNO KONCERTNOM DVORANOM IVANA BRLIC MAŽURANIC
POD POKROVITELJSTVOM GRADA SLAVONSKOG BRODA
PARTNERI FAK-A
GRADSKA KNJŽNICA SLAVONSKI BROD
LOB-NG
CAFFE BAR HABANA
FESTIVAL POMOGLI:
TZ SLAVONSKI BROD - KLD BERISLAVIC
TEHNIKA - RASVJETA I TON
Ivan Pešorda
STRUCNO POVJERENSTVO FESTIVALA
doc. ROBERT RAPONJA, redatelj / predsjednik
Pero Juricic , glumac
Ranko (Bato) Šiljeg, slikar
MEDIJSKI POKRIVAJU:
HTV
SBTV
SOUNDSET BROD
RADIO SLAVONIJA
POSAVSKA HRVATSKA
SPONZORI:
CAFFE BAR HABANA
ÐÐ MONTAŽA
ORGANIZACIJSKI ODBOR 5. FAK-A
GRAD SLAVONSKI BROD
mr.sc. Zoran Ivanovic, dipl.oec.
Zamjenik gradonacelnika za podrucje gospodarstva
Predsjednik organizacijskog odbora
ŽUPANIJA BRODSKO POSAVSKA
Vladimir Štefanek, prof., Procelnik Upravnog odjela
TURISTICKA ZAJEDNICA GRADA SLAVONSKOG BRODA
Biljana Loncaric, direktorica TZ grada Slavonskog Broda
GRADSKA KNJIŽNICA
Ivan Stipic, prof., dipl. knj., ravnatelj
KKD "IVANA BRLIC MAŽURANIC"
Stanislav Hudi, Umjetnicki voditelj djecjeg kazališta
TÜV Croatia d.o.o.
Ðuro Tunjic, Predsjednik Uprave
SATIRICKO KAZALIŠTE MLADIH
Tomislav Goll , programski ravnatelj 5 FAK-a
Silvio Stilinovic, umjetnicki ravnatelj 5 FAK-a
Igor Aracic
Saša Karic
Zlatko Oreškovic
Danko Hajnal
Katica Jira
Martina Lemaic
BILJEŠKA O CLANOVIMA PROSUDBENOG POVJERENSTVA Robert Raponja
Roden je u Puli. Na Filozofskom fakultetu apsolvirao je komparativnu književnost te talijanski jezik i književnost 1990., a na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je režiju 1993. godine. U 20 godina kontinuiranog profesionalnog rada u kazalištima bio je u razlicitim statusima, od slobodnog umjetnika do ravnatelja Istarskog narodnog kazališta u Puli. Osnivac je Dramskog studija INK u Puli 1996., a 1997. pokrenuo je Medunarodni kazališni festival mladih, Kazališnu udrugu FERR, koja i danas uspješno djeluje, uz to je i predsjednik katedre Cakavskog sabora za kazalište. Na Umjetnickoj akademiji u Osijeku zaposlen je od 2007. kao docent glume Studija glume i lutkarstva. Predaje i opernu glumu. Pokrenuo je 2007. Medunarodni festival kazališnih akademija - Dionizi, 2008. Dramski studio, a osmišljava i kazališni dio multimedijalnoga projekta Pretapanja. Direktor je Drame osjeckog HNK-a. Od 1992. godine aktivno režira, u prosjeku pet predstava godišnje. Režirao je u svim hrvatskim kazalištima, u svim zemljama bivše Jugoslavije te u inozemstvu (Sibiu, Pecuh, Korzika, Cluj).
Iznimno su mu uspješne režije velikih scensko-glazbenih spektakla, vezanih uz istarsku povijest, kao i "zanemarenih” žanrova poput kabareta kojeg je obnovio u suvremenoj formi u suradnji s Borisom Senkerom. Dramatizira, piše i režira i predstave za djecu.
Predstave su mu i nagradivane: Ay, Carmela i Zagrljenici Miodraga Žalice, Sarajevski ratni teatar (SARTR); Zlocin i kazna F.M.Dostojevskog, INK Pula; Fritzspiel Borisa Senkera, te Senkerov Cabaret, ITD Zagreb. Za dramu Paralelni svjetovi Mire Gavrana, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka, dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju režiju 2010. godine.
Pero Juricic
Pero Juricic roden 1945. godine u Slavonskom Brodu. Završio studij glume na zagrebackoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Niz godina bio je clan dubrovackoga Kazališta Marina Držica, zatim Teatra &TD. Na Dubrovackim ljetnim igrama nastupao je cetrnaest sezona. Glumio je u televizijskim serijama Covik i po, Libar Marka Uvodica, Mali raj, Kapelski kresovi, Smogovci, Duga mracna noc, Villa Maria i dr. Uloge tumacio u hrvatskim filmovima Holding i Povratak Katarine Kožul, španjolskom Zemlja Komancha, njemackom Capuccino za troje. Dobitnikom je dviju nagrada za lutkarska ostvarenja na PIF-u i dviju na SLUK-u, Prvomajske nagrade Društva dramskih umjetnika i Nagrade Ljetnih igara za monodramu Patuljak. U ZKL-u dugogodišnji je glumac-vanjski suradnik, sada u stalnom glumackom sastavu. Medu njegovim brojnim ulogama u ZKL-u valja istaknuti one u Potjehu, Vuku i sedam kozlica, Nevi Nevicici. Kondoru i princezi, Plakiru…
