Ukrajinske vlasti ne vode rat samo protiv milicija na istoku zemlje, nego se moraju boriti protiv korupcije, propagande, nezaposlenosti i ekonomske krize u zemlji, piše Stanisław Tarasiewicz za poljsko izdanje lista Kurier Wilenski.

"Promjena vlasti u Kijevu nije dovela do poboljšanja u bilo kojem smjeru. Ako se to nastavi, Ukrajinu može zadesiti sudbina slična onoj jugoslavenske propasti. Gospodarska kriza, nezaposlenost, osiromašenje društva i njegova radikalizacija, svemoć oligarha, šverc - samo su neka od bojišta na kojima ukrajinske vlasti moraju pobijediti, ne samo kako bi se država razvijala, nego kako bi uopće opstala kao suverena država na karti Europe ", napisao je Stanisław Tarasiewicz.

Ruski premijer Dmitrij Medvedev je u razgovoru za slovensku televiziju predvidio da bi sudbina Ukrajine mogla biti slična onoj koja je zadesila Jugoslaviju i spomenuo da će, ako Ukrajina propadne, za to će biti krive ukrajinske vlasti.

"Tko se sjeća zemlje koja se zvala Jugoslavija? Mislim da se većina mladih muče kako bi se prisjetili da je ta zemlja jednom bila na karti Europe. Spominjem  Jugoslaviju, jer se stvarno nadam da nakon nekog vremena nećemo imati problema da se sjetimo da je nekad postojala zemlja koja se zvala Ukrajina. Opstanak Ukrajine sada ovisi o mudrosti, strpljenju, taktu, sklonosti na kompromis i spremnosti na pregovore svih onih koji donose odluke u toj zemlji", izjavu ruskog premijera prenosi agencija Sputnik.

Međutim, Ukrajina je odlučila ojačati svoje obrambene kapacitete i pokazati da je spremna i dalje boriti se protiv separatizma na istoku zemlje. Pregovaralo se o razvoju lokalne samouprave i reformi državnih institucija, što bi spriječio nastanak separatizma u drugim regijama. Kijev je obećao i da će se učinkovito boriti protiv korupcije, no, do sada nema vidljivih efekata.

Poljski novinar ističe da se mišljenje Zapada o Ukrajini mijenja iz dana u dan. Zapad sada vidi da je promjena vlasti u Ukrajini prije više od godinu dana bila samo gubljenje vremena. Ukrajinski sustav je sada toliko ugrožen korupcijom da Ukrajinci neće moći voditi ni obični rat, a posebno ekonomski ili rat protiv korupcije.

Tarasiewicz  primjećuje da su vlasti u Kijevu shvatile u kojem se stanju zemlja nalazi, ali pod pritiskom donose radikalne i često neobične odluke.

Što se tiče Donbasa, ukrajinski predsjednik Porošenko i premijer Jacenjuk i dalje čvrsto stoje pri stavu da će neisplata mirovina i socijalnih davanja i potpuni ekonomski embargo slomiti stanovništvo koje živi u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici. No, ne primjećuju da time ove dvije samoproglašene i nepriznate republike guraju u zagrljaj Ruske Federacije, koja, budimo iskreni, osim Krima nije imala namjeri pripajati druge dijelove susjedne zemlje.

Trenutno se preko 80% platnog prometa u NRD i LNR odvija u ruskim rubljima, prenosi Life News, a suradnja se nastavlja u energetskom drugim sektorima.

S druge strane, Ukrajina je pred energetskim kolapsom i nedostaje jo ugljena, a do sredine listopada mora uskladištiti 18 do 20 milijardi kubnih metara plina kako bi normalno prezimila i imala priliku za kupnju uvoznog plina u zimskim mjesecima. 10. srpnja je ukrajinski ministar energetike i industrije Vladimir Demčišin izjavio da Ukrajina nema dovoljno novca  za kupnju prirodnog plina i ugljena i novac iz EU će biti dovoljan za kupnju 4 milijarde kubnih metara plina, čime Kijev ne rješava ništa.

U ovoj se situaciji Luganska Narodna Republika pojavljuje kao suvereni čimbenik i danas su njeni čelnici priopćili da pregovaraju s Kijevom o mogućoj isporuci ugljena prijeko potrebnog Ukrajini za funkcioniranje njezinih termoelektrana, prenosi Pogled.

"Mi smo spremni na suradnju i spremni smo prodati ugljen onima koji ga trebaju, jer je to korisno za našu zemlju", rekao je predsjednik Vijeća ministara Luganske Narodne Republike Genadij Cipkalov.

Ranije je zbog nedostatka ugljena u Ukrajini prestala raditi TE Dnjepar u vlasništvu najveće privatne energetske grupe DTEK, koju kontrolira oligarh Rinat Ahmetov.

U petak je šef ukrajinske vlade Jacenjuk proglasio krizno stanje u energetskom sektoru u zemlji, ističući da je Ministarstvo energetike i društva nisu u stanju stanovništvu jamčiti grijanje ove zime.

Ovome treba dodati i jačanje autonomaških i separatističkih pokreta u Zakarpatju, ali odnedavno i u području sjeverozapadne Ukrajine gdje su se u Rivanjskoj regiji lokalni stanovnici sukobili s ukrajinskim snagama sigurnosti i tražili da zadrže pravo na njihovu takozvanu "Jantarsku repubilku", regiju bogatu jantarom kojeg ilegalno i teškim radom izvlače lokalni stanovnici samo kako bi preživjeli.

Naime, u gradu Dubrovici u Rivanjskoj regiji je došlo do sukoba između lokalnog stanovništva koje se bavi ilegalnim vađenjem jantara i ukrajinskih snaga sigurnosti. Prema lokalnim medijima je u srijedu, 29. srpnja, policija zabranila radove na području nekoliko ilegalnih rudnika jantara i uhitila nekoliko radnika. Lokalno stanovništvo je zatražilo njihovo oslobađanje, ali pregovori s policijom i lokalnim dužnosnicima nisu dali rezultate. Iz Dubrovica javljaju da se policija i Nacionalna garda ne mogu  nositi sa situacijom, jer ne mogu koristi oružje.

U ovom kaosu se postavlja pitanje na koji način vlasti u Kijevu misle integrirati Donbas u Ukrajinu i očuvati integritet zemlje. Reforme se ne provode, a izgleda da su bili u pravu lideri u Donjecku i Lugansku kada su predvidjeli da će vremenom model "narodnih republika" biti sve primamljiviji i ostalim dijelovima Ukrajine.

Ukrajinski analitičar Mihail Pogrebinski je za "Radio Novosti" rekao da će Ukrajina na kraju s Donbasom imati isti odnos kakav Kina ima s Tajvanom, kojeg kineske vlasti smatraju "privremeno okupiranim teritorijem".

"Kina je Tajvan do sada nije priznala. Iako zveckaju oružjem, nosačima zrakoplova i drugim stvarima, u isto vrijeme bilateralna trgovina Kine i Tajvana je dosegla razinu od 250 milijardi dolara. Mnogo više od BDP-a Ukrajine i trgovine između Kine i Rusije.  Kinezi razlikuju probleme, poslovne od političkih,  ali nikada neće odustati od prava na Tajvan", u razgovoru s Pogrebinskim je  izjavio jedan od vodećih ljudi u "Radio Novostima", Iskander Hisamov.

"Mislim da je vjerojatnije da se tako nešto dogoditi, jer je Ukrajina zainteresirana za ekonomsku suradnju s Donbasom", na to je odgovorio Pogrebinski.

Izjava ukrajinskog politologa nije samo neobična, nego i hrabra. Pogotovo ako se uzme u obzir bojazan vlasti zbog izmjene ustava Ukrajine, čime se mora dati poseban status Donbasu, što pri samom spomenu uzrokuje bijes radikalnih nacionalista i neonacista koji predsjednika Porošenka optužuju za izdaju.

Štoviše, na istoku zemlje, gdje se i dalje čuju artiljerijske granate, veliki dio stanovništva nije spreman ne samo na političko, nego i na ekonomsko jedinstvo s Ukrajinom, čiji režim doživljava kao neonacistički.

Koliko je o ovim okolnostima realna pretpostavka ukrajinskog politologa?

"Svjetska povijest nam nudi puno scenarija odnosa između država koje su ranije predstavlja le cjelinu, a onda su se podijelile", u intervjuu za Slobodni Tisak kaže voditelj Centra za koordinaciju i podršku pokreta "Jugoistok", direktor Povijesnog istraživačkog fonda Aleksej Anpilogov.

"Analogija između Donbasa i Tajvana, barem za sada, čini se pretjerana. Ako se okrenemo izvorima, na Tajvanu je u stvari spas potražio režim koji je postojao u cijeloj Kini prije komunističkog preuzimanja vlasti. Donbas nije legitiman nasljednik režima Viktora Janukoviča i on tek gradi svoj ​​legitimitet. No, njegov legitimitet, za razliku legitimiteta Tajvana, ne priznaje čak ni Rusija. U stvari, Donbas je sada na prekretnici. Situacija se može razviti na tragu, primjerice, samoproglašene države Biafra, koja je postojala kasnih '60-ih u Nigeriji. Rezultat toga je bio da je ugušena u krvi, unatoč prilično ozbiljnoj pomoći sa Zapada. Međutim, službeni Donbas više ne izjavljuje da traži punu neovisnost od Ukrajine.

Postoji i analogija između republika Donbasa i Srpske Krajine u Hrvatskoj koje je bila nepriznata država koja također nije uspjela zadobiti međunarodnu potporu. Kao rezultat toga, Hrvatska je uz pomoć Zapada u tijeku brze vojne operacije uspjela uništiti tu republiku. Kijev je sasvim spreman da ponovi taj scenarij u Ukrajini, ali vojno nije dovoljno jak za to. Postoje pozitivne opcije za NRD i LNR - slijediti put Republike Srpske, koja je u biti dio Bosne i Hercegovine, ali ima široku autonomiju. Čak i svoju vlastitu policiju.

No, gotovo sve ekonomske aktivnosti u cijeloj državi obavlja sustav Bosne i Hercegovine. Donbas je sada negdje između varijanti nepostojeće Srpske Krajine i Republike Srpske u BiH. Na koju će stranu prevagnuti, teško je reći" kaže voditelj Centra za koordinaciju i podršku pokreta "Jugoistok", direktor Povijesnog istraživačkog fonda Aleksej Anpilogov.

"S obzirom na Tajvan, kojeg je spomenuo gospodin Pogrebinski, onda je to najpovoljniji scenarij, jer nije kratkoročan. Za početak legitimitet Donbasa treba priznati barem nekoliko zemalja koje bi i službeno postale jamci neovisnosti. No, za to treba ozbiljno mijenjati međunarodnu ravnotežu snaga. Na strani Donjecke i Luganske Narodne Repubilike, osim Rusije, nema nikoga. I ruski stav e iskazuje s pola srca. Hoće li ikada Donbas biti ukrajinski Tajvan je kao nagađati za koliko će godina čovječanstvo imati temelje na Mjesecu. Možda za 10 godina, a možda i  50 godina, dok je primarni cilj - zaustaviti borbe, jer one samo povećavaju razdor između stanovnika Donbasa i Ukrajine. Osim toga, ako Kijev primijeti da se Donbas politički kreće prema ukrajinskom Tajvanu, pripremit će mu sudbinu Biafre i Srpske Krajine", tvrdi Aleksej Anpilogov.

ST: Vjerojatno će u Kijev biti prisiljeni prihvatiti pretvaranje Donbasa u "ukrajinski Tajvan", ali NRD i LNR moraju biti ekonomski razvijene republike…

Aleksej Anpilogov: Jasno je da je razvoj Donbasa u trenutnom okruženju jako ovisi o Rusiji. Ja razumijem da u trenutnoj situaciji Rusija nije spremna preuzeti odgovornost za 2,5 milijuna ljudi koji žive u NRD i LNR. U 2008. godini je priznanje Abhazije i Južne Osetije izazvao dosta ozbiljne probleme Rusiji i to unatoč činjenici da je u tim republikama oko 10 puta manje stanovnika nego u NRD i LNR, a situacija za Rusiju je u ekonomskom smislu  mnogo teža nego prije 7 godina.

ST: Mnogi stanovnici Donbasa nisu spremni živjeti u Ukrajini za koju je Stepan Bandera heroj. Osim toga, mnogi su izgubili najmilije u ovoj klaonici koja je trajala više od godinu dana. Prema Vašem mišljenju, mogu li nakon svega Ukrajina i Donbas koegzistirati  i "u tajvanskoj verziji"?

Aleksej Anpilogov:  Znate, ja sam vidio vlastitim očima kako su se stanovnici Lavova i Kijeva ponašali na Krimu, kada su vikali: "Slava Ukrajini!". Trgovali su jeftino i kupovali voće ili iznajmljivali kuće. Ukrajina je sada gotovo u potpunosti lišena ugljena, bez kojeg će ostati bez električne energije. Dakle, Kijev će, ako se konačno uvjeri da nema vojnog rješenja za problem, na kraju morati ukinuti ekonomsku blokadu i dalje razvijati odnose. Naravno, u Ukrajini, osobito u Donbasu, mnogi su izgubili i dalje gube svoje voljene. Ukrajinski vojnici još uvijek gađaju mirne četvrti. Sada, ako se granatiranje zaustavi, onda možemo reći da se postupno i s mukom može pokrenuti proces pomirenja. Nešto kao se događa u Republici Srpskoj. Prošlo je više od 20 godina i stupanj mržnje među novim generacijama je znatno pao. Ja u potpunosti vjerujem da će se nakon nekog vremena nešto  slično dogoditi i u  Donbasu.

Unatoč teškim vojnih poraza, među ukrajinskom elitom sve više jača osvetoljubivo raspoloženje

"Mišljenje ozbiljnog stručnjaka kao što je Pogrebinski je stvarno zvučalo neočekivano", kaže voditelj Centra za političke studije Ekonomskog instituta i voditelj Odjela za međunarodne odnose Diplomatske akademije Ruske Federacije Boris Šmelev.

"No, povlačiti analogiju između Tajvana i Donbasa nije sasvim prikladno. S obzirom na Tajvan i Kinu, gotovo da možemo govoriti o odnosu dviju neovisnih država, priznatih od strane svjetske zajednice. Tajvan priznaju samo 23 male države, ali se čini kao punopravni član međunarodne zajednice. Osim toga, Tajvan ima sporazum sa Sjedinjenim Državama i Amerikanci podržavaju neovisnost otoka i nacije. Usput, iskustvo Tajvana je primijećeno u Gruziji, kada status Abhazije je bio još nije određen. Mislim da u Ukrajini politička elita još uvijek ne razumije da vojnog rješenja sukoba u u Donbasu ne može biti. Snage NRD i LNR su dovoljno jake da brane i kontroliraju svoj teritorij. Jasno je da Rusija neće dopustiti sa se republike slome silom. Čini mi se su to shvatili i u Washingtonu. Stoga se u Kijevu sve više i više razmišlja o raznim opcijama suživota s Donbaom. Kijev se sjeća iskustava Pridnjestrovlja, Nagorno-Karabaha, Kosova i tako dalje. Mislim da Pogrebinski izražava misli dijela ukrajinske elite koja je spremna priznati neovisnost ili autonomiju Donbasa. Naravno, taj stav imao puno neprijatelja. Porošenko, čak i da je htio, nije mogao provesti temeljne promjene ustava i priznati stvarnu autonomiju NRD i LNR", nastavlja Boris Šmelev.

ST: S druge strane, čelnike NRD i LNR stanovnici republika često optužuju za izdaju,posebno kada se počelo govoriti o postojanju u okviru Ukrajine.

Boris Šmelev: Zapravo, problem nije samo Donbas, ali cijela jugoistočna Ukrajine i daleko smo od rješenja. Dalje će biti mnogo različitih skretanja, a prijedlog kojeg je osmislio Pogrebinski gleda u budućnosti. U međuvremenu, jedina politika Kijeva je ona: "Ne Novorusiji! ". No, treba imati na umu da u ukrajinskom društvu jača mišljenje da je potrebno osigurati poseban status Donbasu i da se zaustavi rat. Pogotovo sada kada je val nasilja zahvatio Zakarpatje. Taj signal Kijev ne može ignorirati, kao ni naglo pogoršanje socio-ekonomske situacije u Ukrajini. Kijev ne može bez kraja dobivati zajmove od Zapada i trošiti novac na rat, provedbu reformi i rješavanje socijalnih problema. Prije ili kasnije će se morati odlučiti za jednu od tih stvari. Mislim da bi se "formulom Pogrebinski" dugoročno mogli koristiti i Donbas i Kijev i Rusija.

altermainstreaminfo