Nije to čudno. Nasilnik ima dva lica – jedno za okolinu, a drugo za ukućane. Taj je fenomen zabilježen i u Bibliji: 'Nemoj biti poput lava u svojoj kući', drevno je upozorenje onima koji ljubazno pozdravljaju susjede, ali reže i riču na ženu i djecu. Obiteljski nasilnik doma će ošamariti suprugu ako preglasno pritisne prekidač za svjetlo, ali kao ministar ili predsjednik udruge zvučna naziva nosit će odijelo, smješkati se pred kamerama i pristojno jesti. I ako nesretna žena izađe u javnost, stranački i klupski drugovi jednodušno će reći da to nije moguće. Dapače, nasilnik se tek tada razjari: jer u pobunjenoj žrtvi vidi odraz sebe, krvoločnog čudovišta – i spreman ju je uništiti do kraja.
Isti model obiteljskog nasilja primjećujemo
u hrvatskom poslovnom svijetu, samo se maltretiranje očituje u dugotrajnom neplaćanju suradnika – a ako se pobune, neplatiša ih odluči uništiti. Svima je znan
slučaj Đure Gavrilovića i
Ivice Todorića otprije dvadeset godina, kada je proizvođač kobasica tražio od vlasnika supermarketa da mu plaća za prodanu robu, a ovaj mu je zauzvrat otkazao suradnju. Takav okrutni postupak obeshrabrio je bilo kakve pokušaje naplaćivanja od Agrokora i u konačnici doveo
do epohalnog sloma koncerna. Onaj dobroćudni susjed – to jest mi – slegnuo je ramenima i prihvatio kao normalnu činjenicu da u Konzumu nema gavrilovićke. Ako je nasilje dugotrajno, na njega se naviknemo i više ga ne primjećujemo.
Pa ako naivni susjed i žmiri pred onim što se zbiva s druge strane zida, zar ne bi institucije trebale vidjeti? S našim ubojicama situacija je porazna. Ili imaju niz prijava zbog nasilja, jurnjave i ilegalnog držanja oružja, oko kojih nije nitko ništa poduzeo, ili nemaju ni to. Socijalnoj službi nije sumnjiv čovjek koji im je bio već tužen zbog maltretiranja obitelji, a ima oružje i šetka se parkićem u uniformi. Policiji nije zanimljivo to da čovjek, od koga je žena pobjegla i skriva se na nepoznatoj adresi, ima pod krevetom jurišnu pušku. Banci nije čudno ta da
Ledo izdaje jamstva nekoliko puta veća od njegove vrijednosti. Burza, Fina, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Porezna uprava… nitko nije nadležan za provođenje zakonskih rokova o plaćanju dospjelih obveza. Vidite kako je obrazac isti?
'Muž uvijek zadnji dozna'
Sličnost ide i dalje. Veliki poslovni zlostavljač osjeća se kao svemoćni
pater familias. Kad je uhićena potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore, u istrazi je šutjela. Predsjednik HGK
Nadan Vidošević još se nadao da će proći lišo i da će sve malverzacije svaliti na nju. Taj šarmer bez pokrića, ljubimac glasačica, očaravajuće se nasmiješio i rekao: 'Muž zadnji dozna!' K tomu, vrijedi podsjetiti na Vidoševićevu opsesiju lovom i ubijanjem nedužnih četveronožnih bića. Primijetili ste, hrvatski zlostavljač u pravilu doma ima arsenal, uniformu i vojnu prošlost. Ili, ako je zbilja važan, čak i vlastita lovišta.
Svakom se može dogoditi da upadne u zlostavljački ciklus pa se to tako nedavno dogodilo i meni. Za jednu finu kulturnu instituciju uređivao sam neka izdanja za koja su dobivali potpore državnih tijela. I suradnici i ja radili smo dijelom besplatno, dijelom za simboličan honorar, ali primijetio sam da izdavač potkrada projekt.
Nije mi se dalo reagirati sve dok izdavač nije pronevjerio sva sredstva tako da izdanja nije mogao ni tiskati. Nakladnik me zamolio da im ipak uredim još jedno izdanje kako bi mi od njegovih dotacija isplatili prethodni rad – drugim riječima, ponudili su ulazak u
Ponzijevu piramidalnu shemu, koja se mora prije ili kasnije urušiti. Kad sam ih upozorio da se igraju Agrokora, s tim da su meni dodijelili ulogu OPG-a, uvrijedili su se i raskinuli suradnju sa mnom. Zlostavljač uvijek na kraju želi uništiti zlostavljanog: muž će ubiti ženu, a bankrotirani lanac knjižara povući će sa sobom u propast nakladnike.
Zlostavljanje je svuda
A onaj glupi, gluhi i slijepi susjed naivno bira hranu i knjige s polica, s glutenom i bez glutena, traži popuste i preporuke za čitanje, i kupuje vino od susjeda, i ništa ne sluti. I glasa. I uči povijest u školi. I guta obiteljske priče iz prošlosti. I za svakog političkog monstruma – Hitlera, Staljina, Tita, Pavelića, Budaka, Kardelja, Francetića, Holjevca – zaklet će se da se za njega ne može ništa loše reći, da je uvijek tu bio za nas, da on ne bi nikada učinio nešto takvo i da je Hrvatskoj samo pomogao… a ako nije, sigurno joj nije odmogao.
Zlostavljanje je svuda. Ako ste žrtva, izvucite se odmah. Ako ste zlostavljač, hitno prestanite. Ako ste susjed, prestanite se praviti ludi. Ako ste institucija, reagirajte. Jer kad pukne tikva, onda će načelnik policijske uprave ili guverner narodne banke reći: 'Ništa se nije moglo. Nikad ne znate kad će.'
Jer svi su oni naši, dragi i simpatični. Dok vas ne koknu.
tportal
