occupySBPrenosim dio teksta koji je nedavno objavljen na portalu:

„Gospodarstvu zemlje trebaju inovativni potencijali i kreativnost mladih ljudi. Sveučilište ima ključnu ulogu u školovanju i stvaranju tih potencijala i glavna je institucija u društvu koja proizvodi nova potrebna znanja i osposobljava mlade za vještine i sposobnosti potrebne realnom gospodarstvu.“

Uzme li se u obzir činjenica kako gospodarstvo nije i ne smije biti jedini čimbenik koji usmjerava sveučilište u svom razvoju, mnogi će se u potpunosti složiti sa gore navedenom rečenicom. Činjenice navedene u ova dva prethodno objavljena teksta izuzetno snažno će utjecati na budućnost Hrvatske, no, pored mnogih građana te će teme proći nezapaženo. Dio krivnje za to snose i sami građani svojom nezainteresiranošću te zbog nemogućnosti analitičkog strateškog promišljanja i nedovoljnim poznavanjem podataka iz ovog područja, a možda još veći dio snose mediji koji ih zasipaju mnogim manje relevantnim dnevno političkim temama.

Dodamo li gornjem odlomku i ovaj:

„Ako je život proces učenja i ako se taj proces sve više odvija izvan učionica i formalnih obrazovnih institucija onda je potrebno da svatko bude dobro osposobljen samoinicijativno upravljati procesom aktivnog potraživanja novih i relevantnih informacija i izgradnjom sustava korisnog znanja. Svatko postaje menadžer vlastitog obrazovnog procesa za što je potrebno poznavati nove digitalne tehnologije, ali i metodičnost rada, prirodu motivacije i širi kontekst u koji nova znanja i sposobnosti treba optimalno integrirati.“

te tome dodamo podatke o najnovijem istraživanju o kojemu je nedavno govorila prof. Mirjana Krizmanić, a koje je pokazalo kako je veliki dio hrvatske mladeži poprilično konzervativan, možemo se zamisliti: inovativni potencijali i kreativnost mladih ljudi nasuprot konzervativnim stajalištima omladine. Sraz ovih dviju sudova govori kako smo „skliznuli“ u neki zaostali, promašeni svijet te kako smo u njega povukli i svoje mlade. Možda iznenađujuće, glavni krivac za ovakav ishod naše su žene, odnosno majke koje većinom odgajaju djecu. Muškarci u tome imaju znatno manju ulogu.

Dakle, svijet sadašnjosti i budućnosti u kojemu se revolucije ne događaju na ideološkoj razini, već na kreativnoj, tehnološkoj, gospodarskoj pa čak i na razini zabave, koji traži inovativne, kreativne, lepršave, nesputane, mlade ljude otvorena duha mi dočekujemo s uskogrudno zatvorenom, nesklonoj promjenama, netolerantnoj i diskriminatorskoj, rigidnoj mladeži.

Trebamo li se nadati svijetloj budućnosti?

from sb underground