Ovih dana cijela Hrvatska slavi veličanstven uspjeh nogometne reprezentacije koja je na Mundijalu u Rusiji osvojila povijesno drugo mjesto. Zaista nije pretjerano reći kako se cijela Hrvatska ujedinila kao rijetko kada do sada podržavajući svoju nogometnu reprezentaciju. Jednako tako se to jedinstvo potvrdilo i u spektakularnom slavlju kojim se obilježio povratak reprezentativaca, a koje je preplavilo kompletnu Hrvatsku.
Mnogi su konstatirali kako se Hrvatska, po prvi put nakon Domovinskog rata, napokon ponovo ujedinila - ovaj put oko jednog zaista izvanrednog sportskog uspjeha naših nogometaša, naše reprezentacije. Posebno se isticalo kako je za to najzaslužnija činjenica da se iz svega toga isključila politika i njen nesretni i pogubni utjecaj na postojeće podjele u društvu pa tako i u hrvatskom nogometu koji je odavno inficiran najrazličitijim skandalima, uglavnom političko-kriminalnog karaktera.
Kao glavni katalizator tih ohrabrujućih pozitivnih procesa posebno se isticala ključna uloga novog selektora reprezentacije, Zlatka Dalića. A onda je, kao razarajuća bomba, među nas pao Marko Perković Thompson. Politika se ponovo vratila među nas i to na najgori mogući način. Sve dosadašnje izjave selektora Dalića i naših izvanrednih nogometaša, njihova iskrena začuđenost reakcijama dijela javnosti činjenicom kako su baš oni koji su ujedinili cijelu Hrvatsku spektakularnim sportskim uspjehom, činom pozivanja Thompsona u svoj autobus kao i objavljivanjem svojih fotografija s Thompsonom i nekim svojim porukama na društvenim mrežama, ali i svojim daljnjim inzistiranjem na Thompsonu kao “našoj himni”, vjerojatno nenamjerno, ponovo među građane Hrvatske ubacili, odnosno posadili vrlo opasno sjeme naših međusobnih razdora - što, nažalost, zorno svjedoči i o nedostatku elementarne socijalne inteligencije kod dijela tih ljudi.
Svjetski mediji opisuju spektakularno slavlje i ne izbjegavaju činjenicu da se Thompson vozio s reprezentativcima (FOTO: Hina/Lana Slivar Dominić)
A kako su svjetski mediji reagirali na izvanredan uspjeh naše nogometne reprezentacije i na njen spektakularan doček i masovno slavlje diljem Hrvatske? Svi se dive njenom sportskom uspjehu i spontanoj radosti s kojom razdragani građani Hrvatske slave taj događaj, ali isto tako najugledniji svjetski mediji, bez obzira na svoj konzervativni ili liberalni karakter, s velikim čuđenjem, neodobravanjem i teškim političkim kvalifikacijama komentiraju Thompsonovo sudjelovanje u službenom dijelu proslave, počevši od njegovog ulaska u autobus s reprezentativcima pa do njegovog nastupa na službenom dijelu proslava.
Nije se ta kritika zadržala samo u njemačkim, švicarskim i austrijskim medijima, već je otišla mnogo dalje. Tako se Chicago Tribune čudi tome što je “ekstremni desničar Marko Perković Thompson” sudjelovao u službenom dijelu slavlja. Veliki španjolski dnevni sportski list GOL piše “o polemičnom sudjelovanju u slavlju povodom povratka hrvatskih nogometaša” pjevača kojeg se “veže za pronacistički (ustaški) režim“. GOL piše: “Kontroverzni hrvatski ultranacionalistički pjevač, optužen za simpatije prema pronacističkom ustaškom režimu, bio je u Zagrebu u ponedjeljak, za vrijeme proslave osvojenog drugog mjesta na Mundijalu, u autobusu skupa s igračima hrvatske nogometne selekcije”. Isti dnevnik s čuđenjem spominje fotografiju Ivana Rakitića s Thompsonom, koju je objavio na svom Instagram profilu, uz komentar - “Stigao je kralj. Jedan jedini, Idemo!!! Hrvatska.”
Meksička Televisa News izvještava o “upitnoj pojavi” u autobusu i nastupu na službenom dijelu velikog slavlja u vidu Marka Perkovića Thompsona, “poznatog nacionaliste i ekstremno desnog pjevača”. Američki New Herald iz Miamija također izvještava kako se u autobusu s našim reprezentativcima pojavio “ekstremno desničarski nacionalistički pjevač”. Brazilska Carta u tekstu kojeg je samo u elektronskoj varijanti pročitalo 1,5 milijuna čitatelja, piše o “kontroverznoj proslavi” dočeka hrvatskih reprezentativaca zbog pojavljivanja Thompsona u autobusu s našom selekcijom. Navode i neke Lovrenove izjave koje je objavio na društvenim mrežama, kao i pjesme poput “Jasenovac i Gradiška Stara” i “Čavoglave” objašnjavajući kako je u prvoj „pjesmi“ riječ o strašnim ustaškim koncentracijskim logorima režima čiji je pozdrav bio “Za dom spremni”, a kojeg vezuju za Thompsonove koncerte.
The Washington Post čiji je glavni moto “The Democracy Die in Darknees” isto tako piše kako je “desničarski nacionalist” pjevao na središnjoj proslavi, dok britanski Guardian donosi sličan komentar uz konstataciju kako je “desničarski nacionalist” Marko Perković Thompson bio učesnik inače veličanstvenog dočeka i proslave u Zagrebu.
Svi oni hvale atmosferu koja je bila pozitivna i slavlje koje je bilo izrazito apolitično i pozitivno, slavlje koje je bilo određene izljevom čiste radost i veselja naroda zbog ovog uspjeha hrvatskog sporta. Tim više upitnim postaje pojava i učešće kontroverznog Thompsona u svemu tome s obzirom da je jasno kako velik dio hrvatskog naroda niti prihvaća, niti odobrava, njegove političke, ultradesne stavove koji dominiraju atmosferom na njegovim koncertima i oko njega općenito.
Medijske reakcije mogle bi se nizati barem do sutra, stoga je sasvim normalo da se na kraju otvoreno zapitamo - pa kome je to uopće bio potreban Thompson (SCREENSHOT: YouTube)
Dublinski The Journal također problematizira pojavu Thompsona uz konstataciju kako se radi o “naci-simpatizeru”, odnosno o simpatizeru “pronacističkih ustaša”. Spominje i gdje su sve po Europi Thompsonu bili zabranjivani koncerti. Američki Star Tribune iz Minneapolisa u Minnesoti navodi kako se u autobusu hrvatskih reprezentativaca pojavio “utradesničar” i “pro-nacist”. Slično piše i Diario de Yucatan iz dalekog Meksika, dok najugledniji konzervativni čileanski dnevnik El Mercurio u tekstu pod nazivom “Rat, nogomet i nacionalizam: Hrvatska, malena zemlja velikih snova“) piše kako je kontroverzni Thompson u autobus ušao “mimo protokola”. Ovaj je članak izazvao veliku raspravu među čitateljima jer u Čileu živi velika hrvatska zajednica. U toj je raspravi najveći dio čitatelja izrazio mišljenje kako se Thompson nije trebao pojaviti u službenom dijelu proslave.
A evo i kako su na sve reagirali mediji s njemačkog govornog područja. Poznati Berliner Zeitung zamjera Ivanu Rakitiću zbog toga što “slavi Thompsona”, a švicarski Baseler Zeitung smatra da je Thompsonovo sudjelovanje u proslavi upitno zbog toga jer je “poznat po svojim simpatijama prema nacistima”. Njemački, inače konzervativni, Die Welt pod naslovom “Ekstremno desni glazbenik se vozio s hrvatskim nogometnim junacima kroz Zagreb” piše kako “Marko Perković veliča fašizam”, objašnjavajući kako su ga „nogometni junaci“ po želji „jednog od ključnih igrača” (riječ je o Luki Modriću ) pozvali “u otvoreni autobus koji je vozio kroz Zagreb”. Austrijski Die Standard objavljuje članak pod naslovom “Ultranacionalistički pjevač na slavlju Hrvata” objašnjavajući u tekstu kako “Thompson glorificira fašističku ustašku državu” koja je uz pozdrav “Za dom spremni” (s kojim počinje Thompsonova pjesma “Čavoglave”) u koncentracijskim logorima pobila stotine tisuće Srba, Roma, Židova i svojih političkih protivnika Hrvata.
Njemačka i španjolska (u svom najvećem dnevniku El Pais) izdanja Huffungton Posta pišu o “incidentu na proslavi uspjeha na svjetskom nogometnom prvenstvu” jer su hrvatski reprezentativci slavili s „fašističkim rokerom”. Novinar AFP-a Peter Murray piše - “napravite odličan PR posao za Hrvatsku na svjetskom prvenstvu, a onda vam se u otvorenom autobusu pojavi ultranacionalistički pjevač”. I tako dalje, i tako dalje. Medijske reakcije mogle bi se nizati barem do sutra, stoga je sasvim normalo da se na kraju otvoreno zapitamo - pa kome je to uopće bio potreban Thompson? Objektivno, nikome … osim što je bio potreban samom sebi.
U Hrvatskoj je danas selektor Dalić neupitno najslavljenija osoba. Diže ga se u nebesa kako zbog uspjeha tako i zbog toga što je napokon netko depolitizirao nogometni posao, ali i reprezentaciju. Baš zato je Dalić debelo u krivu kada novinaru koji ga pita za Thompsonovo prisustvo u autobusu odgovara s onim - “Imajte respekta za Hrvatsku…”
Upravo radi Hrvatske, upravo radi njenog respekta u svijetu, radi poštivanja ovog veličanstvenog sportskog uspjeha, Thompsonu nije bilo mjesta u autobusu s reprezentativcima. Jer upravo radi Thompsona svjetski mediji ovih dana pišu o teškoj sjenci koja je pala na veličanstveno slavlje i divljenja vrijedno ponašanje ujedinjenih građana Hrvatske prilikom izražavanja svoje radosti zbog osvojenog drugog mjesta na Mundijalu. Pa tko je Thompson ili bilo tko drugi pa da svoj osobni interes stavi iznad interesa Hrvatske? I zato su apsolutno u pravu oni koji kažu kako „volimo usrati pred kraj“. Sto posto u pravu jer je zanemariv broj onih koji su još uvijek s urlikom spremni klicati Thompsonu.
lupiga
