- Evo za početak recite, štajaznam, koja je razlika između hibridnog i asimetričnog rata? - ravnim glasom, niti ne podižući pogled prema Anti, pitao je predsjednik komisije.
– Čekajte, znači bit će i pitanja? – mrvu se Ante čak i zaprepastio. – Meni se rekli samo da vam dam ovaj papir…
– Ante, ovo je prijamni ispit, nije šalter u općini – povisio je glas predsjednik komisije. – Da čujem, razlika između hibridnog i asimetričnog rata.
– Znači – vidljivo se unezgodio Ante – asimetrični rat je kako sama riječ kaže rat koji nije simetričan. Dočim hibridni rat nije.
– Nije šta? Šta je onda hibridni rat?
– Znači, hibridni rat – oprezno se Ante nekoliko puta premjestio s lijevog dupeta na desno. – Hibridni rat je znači rat koji kako sama riječ kaže nije čisti rat nego više hibrid između dva rata.
– Između dva rata?! – podigao je naočale predsjednik komisije. – Na primjer?
– Naprimjer primjera – ohrabrio se malo Ante – španjolski građanski rat.
– Španjolski građanski rat?
– Da, španjolski građanski rat – sad su Anti već od samopouzdanja natekla muda. – Španjolski građanski rat je bio rat koji je bio između Prvog i Drugog svjetskog rata. Znači kako sama riječ kaže, između dva rata…
– Ante.
– Znači hibridni…
– Ante! – podviknuo je predsjednik komisije. – Ti u stvari nemaš pojma šta je hibridni rat? Imaš li pojma i o čemu?
– U stvari nemam.
– Ne razumijem, zašto si se onda uopće prijavio?
– Pa nisam ja, mene je prijavilo.
– Tko te prijavio, dragi Ante?
– Gospodin ministar – spremno je odgovorio dragi Ante, pa pružio komad trgovačkog papira. – Rekao je samo da vam dam ovo.
– “Baćo je naš, trebaće nam u renkonstrunkciji intengriranog sustava domovinske sigurnosti” – čitao je predsjednik komisije s komada papira. “Pušti maloga i nemoj ga puno zajebavat, ja sam mu Jaglac.”
– Jamac – oprezno ga je ispravio Ante.
– Šta jamac?
– Nije “jaglac”, nego “jamac”.
– Da, jamac – pogledao je predsjednik komisije malo bolje, pa se iznenada srdačno okrenuo Anti. – Čekaj, ti si znači Baćo? Pa šta odmah nisi rekao!
Tako se, čitali ste sutradan u novinama, mladi HDZ-ov saborski zastupnik Ante Bačić rečeni Baćo po preporuci i uz jamstvo ministra obrane Marija Banožića upisao u Ratnu školu Ban Josip Jelačić. I izrodila se, jasno, pizdarija. U najkraćemu, ispalo da je naš Baćo po diskrecijskom pravu ministra obrane upao u civilnu kvotu koju zakon predviđa za “državne službenike”, a on je kao saborski zastupnik u stvari “državni dužnosnik”. Štoviše, prvi saborski zastupnik u svih dvadeset pet godina burne i slavne stoljetne povijesti Tuđmanove ratne akademije.
Koja je, međutim, razlika između službenika i dužnosnika? To je lako. “Državni službenik” jest onaj koji, kako sama riječ kaže, državi služi, dočim je “državni dužnosnik” onaj koji je državi ostao dužan. I civil Ante Bačić Baćo, koji nikad nije odradio vojni rok, odlučio je, ono šta se u nas reče, “vratiti dug domovini”.
“Vojni rok je taman bio ukinut kada sam upisivao fakultet, pa nisam imao priliku. Možda je ovo neki oblik služenja, ja ću biti zadovoljan ako je. Dosta stvari se slučajno dogodi u životu, pa tako i neke aspiracije”, potvrdio je Baćo u izjavi za Dalmatinski portal.
Ukratko, ako sam dobro razumio, kroz ovaj “neki oblik služenja” u Ratnoj školi Ante Bačić je, kako sam kaže, državni “službenik”.
– Ne kažem to ja, nego tako sama riječ kaže – ispravio nas je Baćo u razgovoru za ovu kolumnu. – A pošto ću time vratiti dug Domovini, više se ne računam u državne dužnike.
– Mislite “dužnosnike”?
– Tako je.
Koje kvalifikacije, međutim, Ante Bačić Baćo ima za visoke vojne škole? I to je lako.
“Što se znanstvenog dijela tiče, neke buduće aspiracije sam htio pisati u smislu razvoja menadžmenta nacionalne sigurnosti”, spremno odgovara Baćo u razgovoru za Dalmatinski portal, pa nastavlja: “Već sam drugi mandat i član Odbora za obranu, a imao sam čast nakon Miroslava Tuđmana preuzeti i izaslanstvo u NATO skupštini, gdje imamo puno aktivnosti. Vidite što se sve događa danas u svijetu.”
U HDZ-u, da skratim, vidjeli “što se sve događa danas u svijetu”, pa odlučili Antu Bačića Baću hitno prekomandirati iz Sabora u Ratnu školu, na školovanje “u smislu razvoja menadžmenta nacionalne sigurnosti”, ono što se nekad zvalo “vojskovođa”.
Dršću tako Amerika i Rusija, užarili se crveni telefoni u Pentagonu i Kremlju na vijest da je Baćo upisao prestižnu hrvatsku ratnu akademiju, Tuđmanov West Point, i jedino što im održava kakvu-takvu krhku nadu jest činjenica da u ovom trenutku i Amerika i Rusija ne samo da imaju takozvane “međuparlamentarne skupine prijateljstva s Hrvatskom”, nego je član u obje “skupine prijateljstva” – Ante Bačić Baćo!
Znam da nećete vjerovati, jer nisam ni ja, pa sam bacio oko na njegov službeni životopis. Rođen u Splitu, gdje je završio pravo i stručni studij poslovnog marketinga, bla bla, u Saboru od 2017., bla bla, dužnosti koje je do sad obavljao, bla bla – 2017. član Povjerenstva za bla bla, 2018. član Odbora za bla bla, 2019. član Izaslanstva za bla bla, dosadno, dosadno, dosadno – kad eno stvarno, na samom kraju, njegova članstva u međuparlamentarnim skupinama prijateljstva.
Imate vremena? Morate imati vremena.
Dakle. Ante Bačić Baćo nije samo član međuparlamentarnih skupina prijateljstva Hrvatske i SAD-a, te Hrvatske i Ruske Federacije, nego i Hrvatske i, udahnite: Albanije, Alžira, Argentine, Armenije, Australije, Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Bugarske, Crne Gore, Češke, Čilea, Danske, Egipta, Estonije, Filipina, Finske, Francuske, Grčke, Gruzije, Indije, Indonezije, Irana, Irske, Islanda, Italije, Izraela, Japana, Južne Afrike, Kanade, Katara, Kazahstana, Kine, Kolumbije, Kosova, Kube, Kuvajta, Latvije, Litve, Luksemburga, Mađarske, Maroka, Malte, Meksika, Moldavije, Nizozemske, Norveške, Novog Zelanda, Njemačke, Perua, Poljske, Portugala, Republike Koreje, Rumunjske, Saudijske Arabije, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Šri Lanke, Švedske, Švicarske, Turkmenistana, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine!
Ante Bačić Baćo, ukratko, redovni je član čak sedamdeset dvije parlamentarne “skupine prijateljstva”, više Baćo ima prijatelja u Ujedinjenim narodima nego na Fejsu, pa ako i zanemarimo prvo pitanje koje se nameće – kako s obavezama u širenju prijateljstva među narodima svijeta misli pomiriti već i svoj zastupnički mandat, a kamoli obaveze na vojnom učilištu – ostaje drugo, mnogo važnije pitanje: protiv koga bi Ante Bačić u stvari ratovao?
Prijatelj svih ljudi svijeta i službeno najveći hipi hrvatskog Sabora, Ante Bačić između ostaloga je, recimo, član skupina prijateljstva sa čak trideset devet europskih država, i otvoreno je, kažem, pitanje protiv koga bi on sutra s diplomom Vojnog učilišta i kadetskom sabljom uopće krenuo u rat? Sudeći po spisku njemu prijateljskih država, kadet Baćo u ovom se trenutku školuje još samo za eventualni rat – trenutak da provjerim – dakle protiv Lihtenštajna, San Marina, Cipra, Gibraltara, Monaka, Farskih Otoka i Andore. I naravno, da ne zaboravimo najkrvoločnijeg od svih, vatikansku Švicarsku gardu.
Točno stotinu godina nakon legendarnog Ante Ružića Baće, neumornog trkača koji se u ono vrijeme utrkivao s konjima i vlakovima, za punih petnaest minuta u onoj mitskoj utrci pobijedivši i sinjsku “reru” – zauvjekovječenog u kultnom Velom mistu Miljenka Smoje – Split dvadesetih ponovo, eto, ima svoga Antu zvanoga Baćo, da ga slavi i proslavi diljem svijeta.
Za neke redikul i spadalo, za druge ozbiljna svjetska zvijezda, Ante rečeni Baćo – pisat će u novinama iz onoga doba – kućni je prijatelj i rado viđen gost od Azerbajdžana do Šri Lanke, od Amerike do Rusije: gdje god se Ante pojavi otvara se bačva najboljeg vina i načima najbolji pršut, pa govori sa strahopoštovanjem, “evo strašnog hadezeovog vojskovođe Baće, fala kurcu da smo prijatelji”.
Zaboravite Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog, zaboravite Joea Bidena i Xija Jinpinga, svjetski mir danas je u rukama Ante Bačića Baće. Čuvajmo zato Baću, čuvajmo mir. Što bi rekao splitski vojskovođa: “Vidite što se sve događa danas u svijetu.” Ili pak, kako su prije točno stotinu godina svjetski mir zazivale ugledne splitske novine Duje Balavac:
“Grome puči s vedra neba
i sve ubij
što Baći mira ne da.”
