To govori žena koja je djecu školovala u privatnim školama u Washingtonu, koja je čitav radni vijek provela glumeći diplomata u Americi i konačno pripadnica kleronacionalističke partije koja je Hrvatsku dosljedno pljačkala i uništavala. Do mjere masovnog iseljavanja mahom mladih ljudi koji u istraživanjima kao bitne razloge odlaska navode političku korupciju i ideološku radikalizaciju društva. Sve ono što je kao tumorsko, zloćudno tkivo bespovratno u društvo implementirala partija kojoj pripada predsjednica države, partija čiji se rezultati mjere praznim, socijalno uništenim regijama koje su postale tek ofucane kulise za horror film o zemlji netolerancije i mržnje, čija bi vrata predsjednica, da može, čvrsto zaključala i metodom staljinizma zaustavila masovni bijeg iz države beznađa. Zato da se ova zajednica ne bi konačno svela na ono što zapravo jest. Uzaludni, toksični eksperiment stvaranja društvenog okvira za neko primitivno, samodostatno pleme.
„Ma zamislite, molim vas, oni ne žele doći, iako im nudimo čak tri tisuće kuna, ej, tri tisuće… za cjelodnevni rad bez pauze, usred ovoga predivnog grada, na temperaturi od 40 stupnjeva i spavanje u obližnjem kontejneru.“ Tako otprilike zvuči neviđeno čuđenje i teška žalopojka vlasnika restorana i kafića u Dalmaciji, njih oko milijun, zbog teškoća da namaknu jeftinu radnu snagu koja će dirinčiti u njihovim objektima, spavati u neljudskim uvjetima, uz crkavicu koju im gazda nekada isplati, a češće ne. U Splitu su se tako potukli vlasnici dva restorana jer su obojica htjela istog kuhara, jednog od rijetkih koji se odlučio za sezonski rad u Splitu, uglavnom, totalna je panika zavladala zbog neobične ovogodišnje pojave – nedostatka jeftine radne snage u turizmu. Pa kako to da stanovnici Slavonije, nekada bogate regije, danas potpuno devastirane, u kojoj se velika imanja s kućama prodaju po cijeni osrednjeg automobila, više ne žele biti eksploatirana sezonska radna snaga u turističkoj Dalmaciji? I kako ih nije stid da umjesto slabo plaćenog, ponižavajućeg rada u nekom fensi hotelu na rodnoj grudi, biraju odlazak u evropske države gdje će za isti posao biti prijavljeni, bolje plaćeni i neće živjeti u atmosferi zaglušujeće mržnje kojom odiše mala zemlja za veliki turizam? I kako uopće riješiti taj strašni problem smanjenja broja Hrvata, pače demografsku katastrofu, koja se nametnula kao središnja politička tema države koja je bila zamišljena kao sretno mjesto življenja svih etničkih Hrvata?
E, kao i uvijek, rješenje problema nalazi se u ženskim rukama, pa bi se odumiranje Hrvata, prema prijedlogu šefice države, moglo između ostalih njenih mudrih mjera, zaustaviti većim natalitetom, to jest vraćanjem srednjevjekovnoj tradiciji, da žene ostaju doma, rađaju djecu u što većem broju, budu domaćice, a zauzvrat će im država, tvrdi predsjednica, isporučivati velike sume novca, otvarati besplatne dječje vrtiće na svakom kantunu… Populistička je to, kretenska demografska obnova koju je ovih dana predstavila Kolinda G. Kitarović, ozbiljno zabrinuta da će Hrvata uskoro biti skoro milijun manje nego u vrijeme kada je ona činila svoje prve demagoške korake u HDZ-u, stranci koja je i stvorila društvenu klimu mržnje i netolerancije, uništila socijalnu državu, državna poduzeća, i zapravo natjerala svoje građane na bijeg i masovno iseljavanja.
Ali to više nisu gastarbajteri iz bivše Jugoslavije koji su odlazili sami, da bi svojim familijama kod kuće slali novac i jednom se vratili, nego sada odlaze čitave porodice, e da se više nikada ne vrate. A prema brojnim istraživanjima ne odlaze samo zbog nedostatka posla, nego baš zbog „nepodnošljive društvene klime“, one koju je, uz apel da se „zaustave politički konflikti zbog rasprava o prošlosti“, predsjednica države navela kao prvog krivca za egzodus Hrvata. Manipulira tako našim pamćenjem osoba koja je bezobzirno doprinosila stvaranju te „nepodnošljive društvene klime“, kao politički pokrovitelj ksenofoba svoje stranke, družbenica revizionista i svakovrsnog fašističkog ološa, prijateljica ljudi iz kriminalnog podzemlja. Koja potiče razdor odobravanjem antimanjinskih, klerikalnih referenduma i čiji je savjetnik za demografiju uostalom isti lik koji je 1996., kao visoki dužnosnik HDZ-a, isplanirao naseljavanje Hrvata iz Bosne u kuće protjeranih Srba, da bi, u jeku panike zbog izumiranja Hrvata, oboje „zaboravili“ podatak o 380 tisuća Srba nestalih iz Hrvatske do 2001.
Gospođa, koja je upravo započela svoju političku kampanju za nove predsjedničke izbore, otvoreno se priklanja isključivo tradicionalističkoj, desnoj struji biračkog tijela, zaziva rađanje više djece, uz financijske poticaje majkama, makar zna da je to neostvarivo, dok istodobno u svom programu demografske obnove kao probleme ističe klijentelizam i korupciju, ono dakle što je u samoj srži partije kojoj pripada. Sada se zalaže za uvoz ekonomskih migranata, makar je koliko jučer bliskoistične imigrante nazivala teroristima, a ovih dana u Bruxellesu bulaznila kako „sloboda kretanja u EU ima i svoju lošu stranu jer se narod masovno iseljava iz Hrvatske“.
To govori žena koja je djecu školovala u privatnim školama u Washingtonu, koja je čitav radni vijek provela glumeći diplomata u Americi i konačno pripadnica kleronacionalističke partije koja je Hrvatsku dosljedno pljačkala i uništavala. Do mjere masovnog iseljavanja mahom mladih ljudi koji u istraživanjima kao bitne razloge odlaska navode političku korupciju i ideološku radikalizaciju društva. Sve ono što je kao tumorsko, zloćudno tkivo bespovratno u društvo implementirala partija kojoj pripada predsjednica države, partija čiji se rezultati mjere praznim, socijalno uništenim regijama koje su postale tek ofucane kulise za horror film o zemlji netolerancije i mržnje, čija bi vrata predsjednica, da može, čvrsto zaključala i metodom staljinizma zaustavila masovni bijeg iz države beznađa. Zato da se ova zajednica ne bi konačno svela na ono što zapravo jest. Uzaludni, toksični eksperiment stvaranja društvenog okvira za neko primitivno, samodostatno pleme.
tacno
„Ma zamislite, molim vas, oni ne žele doći, iako im nudimo čak tri tisuće kuna, ej, tri tisuće… za cjelodnevni rad bez pauze, usred ovoga predivnog grada, na temperaturi od 40 stupnjeva i spavanje u obližnjem kontejneru.“ Tako otprilike zvuči neviđeno čuđenje i teška žalopojka vlasnika restorana i kafića u Dalmaciji, njih oko milijun, zbog teškoća da namaknu jeftinu radnu snagu koja će dirinčiti u njihovim objektima, spavati u neljudskim uvjetima, uz crkavicu koju im gazda nekada isplati, a češće ne. U Splitu su se tako potukli vlasnici dva restorana jer su obojica htjela istog kuhara, jednog od rijetkih koji se odlučio za sezonski rad u Splitu, uglavnom, totalna je panika zavladala zbog neobične ovogodišnje pojave – nedostatka jeftine radne snage u turizmu. Pa kako to da stanovnici Slavonije, nekada bogate regije, danas potpuno devastirane, u kojoj se velika imanja s kućama prodaju po cijeni osrednjeg automobila, više ne žele biti eksploatirana sezonska radna snaga u turističkoj Dalmaciji? I kako ih nije stid da umjesto slabo plaćenog, ponižavajućeg rada u nekom fensi hotelu na rodnoj grudi, biraju odlazak u evropske države gdje će za isti posao biti prijavljeni, bolje plaćeni i neće živjeti u atmosferi zaglušujeće mržnje kojom odiše mala zemlja za veliki turizam? I kako uopće riješiti taj strašni problem smanjenja broja Hrvata, pače demografsku katastrofu, koja se nametnula kao središnja politička tema države koja je bila zamišljena kao sretno mjesto življenja svih etničkih Hrvata?
E, kao i uvijek, rješenje problema nalazi se u ženskim rukama, pa bi se odumiranje Hrvata, prema prijedlogu šefice države, moglo između ostalih njenih mudrih mjera, zaustaviti većim natalitetom, to jest vraćanjem srednjevjekovnoj tradiciji, da žene ostaju doma, rađaju djecu u što većem broju, budu domaćice, a zauzvrat će im država, tvrdi predsjednica, isporučivati velike sume novca, otvarati besplatne dječje vrtiće na svakom kantunu… Populistička je to, kretenska demografska obnova koju je ovih dana predstavila Kolinda G. Kitarović, ozbiljno zabrinuta da će Hrvata uskoro biti skoro milijun manje nego u vrijeme kada je ona činila svoje prve demagoške korake u HDZ-u, stranci koja je i stvorila društvenu klimu mržnje i netolerancije, uništila socijalnu državu, državna poduzeća, i zapravo natjerala svoje građane na bijeg i masovno iseljavanja.
Ali to više nisu gastarbajteri iz bivše Jugoslavije koji su odlazili sami, da bi svojim familijama kod kuće slali novac i jednom se vratili, nego sada odlaze čitave porodice, e da se više nikada ne vrate. A prema brojnim istraživanjima ne odlaze samo zbog nedostatka posla, nego baš zbog „nepodnošljive društvene klime“, one koju je, uz apel da se „zaustave politički konflikti zbog rasprava o prošlosti“, predsjednica države navela kao prvog krivca za egzodus Hrvata. Manipulira tako našim pamćenjem osoba koja je bezobzirno doprinosila stvaranju te „nepodnošljive društvene klime“, kao politički pokrovitelj ksenofoba svoje stranke, družbenica revizionista i svakovrsnog fašističkog ološa, prijateljica ljudi iz kriminalnog podzemlja. Koja potiče razdor odobravanjem antimanjinskih, klerikalnih referenduma i čiji je savjetnik za demografiju uostalom isti lik koji je 1996., kao visoki dužnosnik HDZ-a, isplanirao naseljavanje Hrvata iz Bosne u kuće protjeranih Srba, da bi, u jeku panike zbog izumiranja Hrvata, oboje „zaboravili“ podatak o 380 tisuća Srba nestalih iz Hrvatske do 2001.
Gospođa, koja je upravo započela svoju političku kampanju za nove predsjedničke izbore, otvoreno se priklanja isključivo tradicionalističkoj, desnoj struji biračkog tijela, zaziva rađanje više djece, uz financijske poticaje majkama, makar zna da je to neostvarivo, dok istodobno u svom programu demografske obnove kao probleme ističe klijentelizam i korupciju, ono dakle što je u samoj srži partije kojoj pripada. Sada se zalaže za uvoz ekonomskih migranata, makar je koliko jučer bliskoistične imigrante nazivala teroristima, a ovih dana u Bruxellesu bulaznila kako „sloboda kretanja u EU ima i svoju lošu stranu jer se narod masovno iseljava iz Hrvatske“.
To govori žena koja je djecu školovala u privatnim školama u Washingtonu, koja je čitav radni vijek provela glumeći diplomata u Americi i konačno pripadnica kleronacionalističke partije koja je Hrvatsku dosljedno pljačkala i uništavala. Do mjere masovnog iseljavanja mahom mladih ljudi koji u istraživanjima kao bitne razloge odlaska navode političku korupciju i ideološku radikalizaciju društva. Sve ono što je kao tumorsko, zloćudno tkivo bespovratno u društvo implementirala partija kojoj pripada predsjednica države, partija čiji se rezultati mjere praznim, socijalno uništenim regijama koje su postale tek ofucane kulise za horror film o zemlji netolerancije i mržnje, čija bi vrata predsjednica, da može, čvrsto zaključala i metodom staljinizma zaustavila masovni bijeg iz države beznađa. Zato da se ova zajednica ne bi konačno svela na ono što zapravo jest. Uzaludni, toksični eksperiment stvaranja društvenog okvira za neko primitivno, samodostatno pleme.
tacno
