Ali, ne mogu reći da poštujem potrebu ljudi koji obezvrjeđuju sve što ne mogu, ne znaju niti žele razumjeti.
Fantomske reforme
Nakon sto dana nove vlasti jasno je kako je ona sama sebi problem. Kontradiktorne izjave postale su svakodnevica, a preslagivanje, sve je češća riječ koju spominju.
Stoga ne čudi da primjene Zakona o sportu neće biti, prepravljat će se prema posebnim interesnim željama. Reforma školstva neće se provesti, preispitat će se, doraditi i vjerojatno promijeniti joj kompletan smisao. Obiteljski zakon neće stupiti na snagu, izraditi će se novi, a kada i kakav, nema predviđenih naznaka niti okvirnog roka.
Nije za pohvalu niti otvoreno protivljenje dijela vladajuće koalicije kandidaturi političarke iz suprotnog tabora za glavnog tajnika UN, propuštanje otvaranja mogućnosti za povlačenje novca iz europskih fondova kao ni kronični nedostatak neophodnih, konkretnih poteza za poboljšanje uvjeta života građana.
Uz daljnje traženje dodatnog vremena, potpuno je jasno kako su nas držali tri mjeseca u pripravnosti sa fantomskim listama želja za provođenjem reformi, koje ni sami nisu razradili.
Neusklađenost i neosjetljivost
Neprimjerene ocjene stanja u obrani trenutnih pozicija, očituju se po neusklađenosti javnih istupa. Ishitrene brzo potezne najave te još brže odjavljivanje najavljenog, uz dvosmislena i podrugljiva prepucavanja putem društvenih mreža, nikoga ne mogu utješiti, osim njih samih.
Takva (ne)ozbiljnost u provođenju reformi, maskirani su testovi psihološke izdržljivosti suparnika koji čine političku suradnju različitih namjera.
Sve češći su nervozni ispadi pojedinaca. Povrijeđenih sujeta, na malobrojna dopuštena pitanja javnosti i novinara ostaju začuđeni, iznenađeni i uvrijeđeni što dokazuje da ni ne primjećuju u kolikoj je mjeri narodu „tijesna koža“.