Ove su riječi crne od dubine,
Ove su pjesme zrele i bez buke
- one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k’o pružene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
I katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postat će zlatnik,
A moje suze dat će đerdane.
- No one samo imati će cijenu,
Ako ih jednom, u perli i zlatu,
Kolajnu vidim slavno obješenu,
Ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
