Godine 1927. je francuski filozof i pisac Julien Benda tadašnje intelektualce osudio za izdaju, jer su u odnosu na univerzalne vrijednosti imali prekomjerne nacionalističke sklonosti. Devedeset godina poslije su uloge obrnute.
Intelektualna klasa Zapada ima novu religiju, globalizaciju, koja se u potpunosti odriče, često negira zajednice iz kojih potječe. To što u toj novoj religiji radnička klasa Zapada pati ili što srednja klasa nestaje, to ih nimalo ne smeta, jer je globalizacija donijela “globalni gospodarski rast” i ostatak svijeta učinila boljim. Naravno, oni nikada neće priznati da su za globalni gospodarski rast zaslužne zemlje s brzorastućim ekonomijama, na čelu s Kinom, dok je globalistička elita Zapada svojom pohlepom taj rast samo omela i usporila, počevši s velikom financijskom krizom na Wall Streetu 2008. godine, koja se prelila na cijeli svijet, a to dalje čini sa suludim politikama mjera štednje, koje osuđuju čak i priznati stručnjaci poput Paula Krugmana i Josepha Stiglitza.
Slično tome, kada zapadni intelektualci izgube svoje oklade u globalnom financijskom casinu, i “Casino” zablokira, na scenu, kako bi “spasili svijet” od štete koju su ovi počinili, stupaju zapadni mediji.
Nedavno se među intelektualnom elitom prolomio krik užasa, kada je Donald Trump odlučio zaštititi radnih mjesta u proizvodnji, umjesto da “spašava svijet” od klimatskih promjena. Ovo je posebna tema o kojoj treba raspravljati, čak i ako postoji međunarodni konsenzus oko nužnosti očuvanja zaštite okoliša. Međutim, globalistička “intelektualna elita” je cijelu priču pojednostavila i sažela u jednu rečenicu – Trump je zlotvor koji će uništiti planet. Vidjet ćemo, kao i koji konačne ciljeve njegovih politika, ali tek na kraju mandata.
Zapadnjaci ne vole ni terorističke napade islamističkih terorista, ali su ulaganja iz zemalja Perzijskog zaljeva, koje sponzoriraju vehabije i Muslimansko bratstvo, Saudijske Arabije i Katara u prvom redu, puno važnija od života “običnih zapadnjaka”. Prioritet je omogućiti srednjovjekovnim režimima Perzijskog zaljeva financiranje džamija i kulturnih centara, te osigurati da ih se ne vrijeđa svaki put kada jedan od njihovih sljednika i plaćenika počini masakr u Europi. Dakle, niže i “inferiorne” klase na Zapadu trebaju na svojim plećima nositi sve probleme koji proizlaze iz globalizacije, i nemaju se pravo žaliti. U suprotnom slučaju su “neznalice” i “netrpeljiva masa s mentalitetom provincije koja ne cijeni grandioznost univerzalizma”.
Članak 2. stavak 3. Lisabonskog ugovora kaže: “EU poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost, te osigurava da će europska kulturna baština biti zaštićena i ojačana”.
Ali to više nije istina. Ohrabreni pobjedom Macrona u Francuskoj, intelektualnoj eliti globalizacije za neuspjehe njihovog plana sada treba žrtveno janje. Kada u tu svrhu stara ksenofobija ili imaginarna opasnost od Rusa više nisu dovoljne da uvjere europske građane, onda će se krivnja svaliti na nacionalni identitet.
U članku za Voxeu, portala Centra za politička i ekonomska istraživanja (CEPR), znanstvenici Alesina, Tabellini i Trebbi su u “nacionalizmu” prepoznali prepreku za europske integracije, precizirajući da se građani Europe identificiraju sa svojom nacionalnom zajednicom zbog povijesti, jezika i zajedničke tradicije. Dakle, to se mora zaustaviti.
Autori poseban naglasak daju na obrazovanje, kao sredstvo koje treba poslužiti da se rastvore kulturni identiteti različitih naroda Europe, slijedom toga odanost lokalnoj zajednici. No, nije li to u suprotnosti s gore navedenim člankom 2. stavkom 3. Lisabonskog ugovora.
Još važnije je da europski dužnosnici ne podlegnu pritisku i da zbog toga tijekom važnih zasjedanja brane europske interese na štetu nacionalnih. Da, dobro ste čuli, jer upravo tako stoji u naputku kojeg je CEPR objavio početkom ovog mjeseca.
To što je euro razorio ekonomije južne Europe nikome ne bi trebalo smetati, jer se zbog nečijih ekonomskih interesa jedinstvo mora očuvati pod svaku cijenu.
Narodi europskog Mediterana, osiromašeni i nezaposleni, ako baš žele da im bude “bolje”, uvijek mogu zaboraviti tko su, odakle su i krenuti put Njemačke, ostavivši vlastitu domovinu da potone. Uostalom, to je ono što liberalni intelektualci i globalisti i čine, jer sve dok ima mjesta Bruxellesu, što bi njih bilo briga za tamo neku Grčku, Napulj, Siciliju, pa i Hrvatsku, ako ćemo biti iskreni, kojoj prijeti sudbina baltičkih zemalja, jer će uskoro ovdje ostati samo starci, djeca i takozvani neupošljivi, odnosno oni za koje nema mjesta na “tržištu rada”.
Netko se čak usudio usporediti Sjedinjene Američke Države i da bi to mogao biti najbolji put za europske integracije. No, Europljani bi trebali obratiti pozornost na ono što se nedavno dogodilo, jer čak i letimična analiza prošlogodišnjih američkih izbora pokazuje da s jedne strane SAD ima liberalnu elitu na obalama, a s druge strane običnog čovjeka kojeg je središnja država napustila, ismijala i zatim optužila da ne zna cijeniti sustav, jer sebe vidi kao žrtvu pravila globalizacije.
Zar je uistinu to model kojeg želi izgraditi “ujedinjena Europa”? Želimo li podići izolirane gradove za skupine birokrata, političara i intelektualaca, koji su u potpunosti odvojeni od stvarnosti i problema običnog čovjeka?
Što je još važnije, ako znanstvenici nisu odani zajednicama iz kojih dolaze i pri tom i kod drugih žele iskorijeniti taj osjećaj odanosti, pripadnosti, nazovite ga kako god hoćete, zapitajmo se jesmo li kao građani dužni slušati njihove odgovore na naše probleme?
Dakle, ako je Europska unija i propisala da se mora poštovati naša bogata kulturna i jezična raznolikost, te da se mora osigurati da će europska kulturna baština biti zaštićena i ojačana, emisari globalizacije su sve okrenuli naglavce i umjesto da se bore da budemo ujedinjeni u različitosti, propagiraju uništenje svakog oblika europske različitosti. Onaj tko se opire ovom scenariju po ubrzanom postupku biva osuđen kao “nacionalist koji podriva jedinstvo Europske unije“.
logično
Intelektualna klasa Zapada ima novu religiju, globalizaciju, koja se u potpunosti odriče, često negira zajednice iz kojih potječe. To što u toj novoj religiji radnička klasa Zapada pati ili što srednja klasa nestaje, to ih nimalo ne smeta, jer je globalizacija donijela “globalni gospodarski rast” i ostatak svijeta učinila boljim. Naravno, oni nikada neće priznati da su za globalni gospodarski rast zaslužne zemlje s brzorastućim ekonomijama, na čelu s Kinom, dok je globalistička elita Zapada svojom pohlepom taj rast samo omela i usporila, počevši s velikom financijskom krizom na Wall Streetu 2008. godine, koja se prelila na cijeli svijet, a to dalje čini sa suludim politikama mjera štednje, koje osuđuju čak i priznati stručnjaci poput Paula Krugmana i Josepha Stiglitza.
Slično tome, kada zapadni intelektualci izgube svoje oklade u globalnom financijskom casinu, i “Casino” zablokira, na scenu, kako bi “spasili svijet” od štete koju su ovi počinili, stupaju zapadni mediji.
Nedavno se među intelektualnom elitom prolomio krik užasa, kada je Donald Trump odlučio zaštititi radnih mjesta u proizvodnji, umjesto da “spašava svijet” od klimatskih promjena. Ovo je posebna tema o kojoj treba raspravljati, čak i ako postoji međunarodni konsenzus oko nužnosti očuvanja zaštite okoliša. Međutim, globalistička “intelektualna elita” je cijelu priču pojednostavila i sažela u jednu rečenicu – Trump je zlotvor koji će uništiti planet. Vidjet ćemo, kao i koji konačne ciljeve njegovih politika, ali tek na kraju mandata.
Zapadnjaci ne vole ni terorističke napade islamističkih terorista, ali su ulaganja iz zemalja Perzijskog zaljeva, koje sponzoriraju vehabije i Muslimansko bratstvo, Saudijske Arabije i Katara u prvom redu, puno važnija od života “običnih zapadnjaka”. Prioritet je omogućiti srednjovjekovnim režimima Perzijskog zaljeva financiranje džamija i kulturnih centara, te osigurati da ih se ne vrijeđa svaki put kada jedan od njihovih sljednika i plaćenika počini masakr u Europi. Dakle, niže i “inferiorne” klase na Zapadu trebaju na svojim plećima nositi sve probleme koji proizlaze iz globalizacije, i nemaju se pravo žaliti. U suprotnom slučaju su “neznalice” i “netrpeljiva masa s mentalitetom provincije koja ne cijeni grandioznost univerzalizma”.
Budućnost EU: Od “ujedinjeni u različitosti” do “uništenja europske različitosti”
Članak 2. stavak 3. Lisabonskog ugovora kaže: “EU poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost, te osigurava da će europska kulturna baština biti zaštićena i ojačana”.
Ali to više nije istina. Ohrabreni pobjedom Macrona u Francuskoj, intelektualnoj eliti globalizacije za neuspjehe njihovog plana sada treba žrtveno janje. Kada u tu svrhu stara ksenofobija ili imaginarna opasnost od Rusa više nisu dovoljne da uvjere europske građane, onda će se krivnja svaliti na nacionalni identitet.
U članku za Voxeu, portala Centra za politička i ekonomska istraživanja (CEPR), znanstvenici Alesina, Tabellini i Trebbi su u “nacionalizmu” prepoznali prepreku za europske integracije, precizirajući da se građani Europe identificiraju sa svojom nacionalnom zajednicom zbog povijesti, jezika i zajedničke tradicije. Dakle, to se mora zaustaviti.
Autori poseban naglasak daju na obrazovanje, kao sredstvo koje treba poslužiti da se rastvore kulturni identiteti različitih naroda Europe, slijedom toga odanost lokalnoj zajednici. No, nije li to u suprotnosti s gore navedenim člankom 2. stavkom 3. Lisabonskog ugovora.
Još važnije je da europski dužnosnici ne podlegnu pritisku i da zbog toga tijekom važnih zasjedanja brane europske interese na štetu nacionalnih. Da, dobro ste čuli, jer upravo tako stoji u naputku kojeg je CEPR objavio početkom ovog mjeseca.
To što je euro razorio ekonomije južne Europe nikome ne bi trebalo smetati, jer se zbog nečijih ekonomskih interesa jedinstvo mora očuvati pod svaku cijenu.
Narodi europskog Mediterana, osiromašeni i nezaposleni, ako baš žele da im bude “bolje”, uvijek mogu zaboraviti tko su, odakle su i krenuti put Njemačke, ostavivši vlastitu domovinu da potone. Uostalom, to je ono što liberalni intelektualci i globalisti i čine, jer sve dok ima mjesta Bruxellesu, što bi njih bilo briga za tamo neku Grčku, Napulj, Siciliju, pa i Hrvatsku, ako ćemo biti iskreni, kojoj prijeti sudbina baltičkih zemalja, jer će uskoro ovdje ostati samo starci, djeca i takozvani neupošljivi, odnosno oni za koje nema mjesta na “tržištu rada”.
Netko se čak usudio usporediti Sjedinjene Američke Države i da bi to mogao biti najbolji put za europske integracije. No, Europljani bi trebali obratiti pozornost na ono što se nedavno dogodilo, jer čak i letimična analiza prošlogodišnjih američkih izbora pokazuje da s jedne strane SAD ima liberalnu elitu na obalama, a s druge strane običnog čovjeka kojeg je središnja država napustila, ismijala i zatim optužila da ne zna cijeniti sustav, jer sebe vidi kao žrtvu pravila globalizacije.
Zar je uistinu to model kojeg želi izgraditi “ujedinjena Europa”? Želimo li podići izolirane gradove za skupine birokrata, političara i intelektualaca, koji su u potpunosti odvojeni od stvarnosti i problema običnog čovjeka?
Što je još važnije, ako znanstvenici nisu odani zajednicama iz kojih dolaze i pri tom i kod drugih žele iskorijeniti taj osjećaj odanosti, pripadnosti, nazovite ga kako god hoćete, zapitajmo se jesmo li kao građani dužni slušati njihove odgovore na naše probleme?
Dakle, ako je Europska unija i propisala da se mora poštovati naša bogata kulturna i jezična raznolikost, te da se mora osigurati da će europska kulturna baština biti zaštićena i ojačana, emisari globalizacije su sve okrenuli naglavce i umjesto da se bore da budemo ujedinjeni u različitosti, propagiraju uništenje svakog oblika europske različitosti. Onaj tko se opire ovom scenariju po ubrzanom postupku biva osuđen kao “nacionalist koji podriva jedinstvo Europske unije“.
logično
