Točno mogu zamisliti dramu u Imunološkom zavodu u Zagrebu, samo da je u ona slavna privatizacijska vremena bilo pameti da se stoljetni Zavod spasi. Sijede glave u Nobelovu komitetu u Stockholmu sad bi zajedno s ostatkom svijeta bez daha čekale vijesti iz slavnog Imunološkog, gdje bi laboranti u bijelim kutama do dugo u noć zurili u mikroskope i iščitavali komplicirane računalne projekcije.


Sve dok negdje pred zoru jedan od njih ne bi kao bez duše utrčao u ured ravnatelja.

- Sereš! Kad? – otelo bi se ravnatelju.

- Sad, maloprije. Požurite – hvatao bi zrak laborant držeći se za slezenu, i već u sljedećem trenutku u laboratoriju vodećeg hrvatskog imunologa dr. Srećka Sladoljeva, direktora Odjela razvoja i istraživanja, okupio bi se cijeli državni vrh.

- Jeste li sigurni? – nakon nekoliko dugačkih trenutaka gluhog općeg zaprepaštenja oglasio bi konačno predsjednik Vlade Andrej Plenković. - Je li to testirano?

- Radimo još neke provjere, ali mislimo da je to to – odgovorio bi dr. Sladoljev, nadmeno napuhan pred zelenom pločom na kojoj bi velikim slovima kredom pisalo CORONA. – Cijelo vrijeme bili smo na dobrom tragu, ali se rezultati nikako nisu uklapali. Sve dok mi sinoć nije sinulo da radimo po hrvatskoj abecedi, a mora biti standardna latinska. Svakom slovu pridružili smo onda redni broj latinskog alfabeta: slovo C je treće, O petnaesto, R osamnaesto, O opet petnaesto, N četrnaesto i A prvo slovo. To su znači brojevi 3, 15, 18, 15, 14 i 1, koji zbrojeni daju šezdeset i šest. Slobodno i sami provjerite. Mi smo provjerili deset puta.

- I? Ne razumijem – zbunjeno bi pitao premijer.

- Nismo ni mi u početku – okrenuo bi se opet dr. Sladoljev prema ploči i odlučno zaškripao kredom. – Rješenje nam je bilo pred nosom: koliko slova ima riječ CORONA?

- Jedan, dva, tri… - stao bi naglas brojati ministar obrane. – Ih, đavlu, izgubijo sam se.

- Š… šest – promucao bi naposljetku predsjednik Vlade.

- Tako je, šest. Tih šest i onih šezdeset šest, kako vidite, daju tri šestice - trijumfalno bi direktor Odjela razvoja i istraživanja podigao ruke prema nebesima. - „Tko ima uho, neka posluša! Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. I svima udari žig na desnicu ili na čelo, da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili brojem imena njezina. U ovome je mudrost: u koga je uma, neka odgoneta broj zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest!“

- Jest, točno – autoritativno bi potvrdio kardinal Josip Bozanić. - Knjiga otkrivenja, trinaesta glava, od riječi do riječi. Broj Zvijeri.

- Jebomajku – otelo bi se zadivljenom ministru obrane. – I šta, svaki put ispadne šestožeš… šestosežsede…?

- Šesto šezdeset šest – upao bi dr. Sladoljev. – „Tko ima uho, neka posluša; u koga je uma, neka odgoneta!“

- Alejula! – ničice bi pao ministar obrane.

- Ljudi, vama je jasno da je ovo veliko – ustao bi na koncu predsjednik Vlade zakopčavajući dugmad na sakou. – Ništa od ovoga ne smije napustiti ovu prostoriju. Ja iz ovih stopa idem nazvati predsjednika Trumpa. Doktore Sladoljev, koji je sljedeći korak, što vama u Imunološkom još treba?

- Samo da otvorite crkve, gospodine premijeru.

Točno, eto, mogu zamisliti kako bi se danas pisala povijest svjetske imunologije i medicine, samo da je onomad bilo pameti da se slavni stoljetni zavod spasi, i da cijeli svijet sad bez daha gleda u dugo u noć upaljena svjetla čuvenog Demonološkog zavoda u Zagrebu. Pa da direktor Odjela razvoja i istraživanja dr. Srećko Sladoljev svoja fantastična otkrića danas dijeli po znanstvenoj zajednici, među urednicima Naturea i članovima Nobelova komiteta, umjesto što kao odbačeni i prezreni genij svoje bisere razbacuje pred svinje na društvenim mrežama.

„U crkve za Uskrs NE SMIJEMO, ali zato u kućne pritvore s Billom Gatesom MORAMO“, ogorčeno tako piše dr. Sladoljev iz svoje kućne laboratorije, pa mrtav ozbiljan – pače, mrtav gnjevan – za svjetsku pandemiju optužuje Zvijer u ličju i obličju Billa Gatesa, dijeleći na društvenim mrežama dvadeset godina staru maloumnu pizdariju sa slovima Gatesova imena, što konvertirana u ASCII-kod daju zbroj 666. Sve tako i dalje mrtav ozbiljan – „u koga je uma, neka odgoneta broj Zvijeri“ - prisnažujući na Facebooku cijelu stvar brojem slova u riječi CORONA i abecednim rednim brojevima njenih slova, što zbrojeni jednako daju broj Zvijeri.

Takav jedan blistavi um, nikad nije naodmet još jednom ponoviti i podsjetiti, bio je sam direktor Ureda razvoja i istraživanja Imunološkog zavoda, i ako ste sve ove godine mislili da je nekoć planetarno ugledni Zavod – koji je na vrhuncu slave razvio službeno najbolje cjepivo protiv ospica na svijetu - upropašten privatizacijskim kokošarenjem, sjetite se da je hrvatska država do tada već stigla za direktora Odjela razvoja i istraživanja postaviti eksperta koji odgoneta broj Zvijeri i viruse izolira zbrajanjem rednih brojeva slova abecede.

Točno stoga mogu zamisliti dramu u Imunološkom zavodu u Zagrebu, samo da je bilo hrvatske države i dr. Srećka Sladoljeva da u ona slavna imunološka vremena razvije cjepivo protiv ospica. Sijede glave u Nobelovu komitetu u Stockholmu zajedno s ostatkom svijeta bez daha bi čekali vijesti iz slavnog Imunološkog, gdje bi laboranti Odjela za razvoj i istraživanje u bijelim kutama do dugo u noć zurili u kalkulatore. Sve dok se negdje pred zoru iznad glave čuvenog dr. Srećka Sladoljeva ne bi upalila žaruljica od dvanaest volti.

- Čekaj – prekinuo bi direktor živi žamor u laboratoriju. – Koliko slova ima u riječi „ospice“?

- Šest – odgovorio bi mladi stažist. – Zašto?

- A što kad bismo tom broju pridružili i zbroj rednih brojeva slova abecede?

- Da vidimo, OSPICE… 15, 19, 16, 9, 3, 5… - zbrajao bi mladi stažist nagnut nad Digitronov kalkulator. – To bi bilo, samo trenutak, dakle… šezdeset sedam.

- Fak! – u nemoćnu bi bijesu dr. Sladoljev bacio naočale o zid.

Danas je stoga ponešto jasnije tko je zapravo devedesetih uništio slavni Imunološki zavod i njegov nadaleko čuveni Odjel razvoja i istraživanja. Valjalo je samo pratiti trag ovaca i novaca: razmislite malo, kome je odgovaralo da se ne otkriju tri šestice u imenu Billa Gatesa?

- Komu? – začuo se nestrpljivi jedan glas.

- Damire, jebemumater! – presjekao ga je premijer.

Vi se, jasno, očajnički batrgate u svojoj neukosti i oprezno pitate zašto bi se, za Boga miloga, rogata Zvijer uopće svijetu objavljivala jednim troznamenkastim brojem, da bi ga potom sakrila duboko među molekule virusa u žvaljama nekog kineskog šišmiša? I onda još dvije hiljade godina, sve nestrpljivo pogledavajući u gregorijanski zidni kalendar, čekala da se jednom odvjetniku u Seattleu rodi sin talentiran za kompjutere i novi svjetski poredak, a Međunarodna organizacija za standardizaciju ISO službeno standardizira latinski alfabet.

Pa još šezdeset godina da dr. Srećko Sladoljev iz Imunološkog zavoda konačno u njemu otkrije skrivene tri šestice.

- Fala kurcu – vidljivo je na koncu odahnula sedmoglava biblijska Zvijer vidjevši Srećkovu objavu na Fejsu, pa papcima stala udarati u četiri vreće za spavanje davno prostrte na pustinjskom pijesku. – Ajmo jahači, sedlajte konje! Vrijeme je.

- Već? – protrljao je oči Prvi jahač.

– Tko te raskrinkao, Gospodaru? – rastezao se Drugi jahač. - U koga je bio um da odgonetne, tko je imao uho da čuje?

- Sladoljev. Iz Imunološkog.

- Fak! – pljunuo je Treći jahač u prašinu.

– Sladoljev – zadivljeno je promrmljala Smrt zajahavši svog crnog konja. – Kakva šteta što je takav um s Božje strane!

N1