Spomene li netko u razgovoru riječ četnik danas u Hrvatskoj, većina ljudi pomislit će na neku od uvriježenih definicija: "Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem." (wikipedia), ili jedna od definicija po Anićevom rječniku: „Pripadnik srpskih monarhističkih oružanih snaga u 2. svjetskom ratu“, kvislinških, dodao bi ja. Iako se ne treba s njima šaliti, mogli bismo reći i kako se radi o „poremećenim kanibalima koji su posadili previše salate“. Također jedna novija definicija iz Anića: „Član takve oružane organizacije koja provodi politički i vojni teror i izvodi etničko čišćenje nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i Bosni (od 1990. godine)“. Kakogod, kod svakog normalnog Hrvata, ovi dlakavi tipovi neće izazvati ni dobrodošlicu ni simpatije, nego prije jezu i gađenje i doživljavati će ih kao nekoga tko Hrvatima zagorčava život i protiv je hrvatske države. No, kao da nam sam pojam četnika nije dovoljno odiozan, naš prvi poglavnik odlučio je, a većina medija to je prihvatila i toga se drži i dan danas, kako to treba pojačati i odrednicom „srbo“, dakle srbo-četnik ili srbočetnik. Osobno, uvijek sam smatrao kako se radi o retoričkoj tautologiji, jer u svakoj se definiciji četnika spominje i pridjev srpski, sve dok ovih dana nisam malo ozbiljnije razmislio o toj kovanici. Kontao sam, kontao i imajući na umu kako naš poglavnik nikada nije donosio krive odluke, konačno sam se dosjetio. Određujući četnike kao srbočetnike, on je očito jako dobro znao i nama sugerirao da postoje i neke druge vrste četnika. Pokušavao sam: makedono-četnici, sloveno-četnici, bugaro-četnici, ali ništa nije imalo smisla sve dok se nisam dosjetio pojma hrvato-četnici. U tom su se trenutku stvari složile same od sebe.
Dakle, stidljivo još tijekom rata, a onda sve otvorenije i otvorenije, u Hrvatskoj su se pojavile horde hrvato-četnika. Iako su dijelili osnovni cilj zagorčavanja života Hrvatima i sabotiranje hrvatske države, ovi nisu bili dlakavi i smrdljivi, već uredno izbrijani i dotjerani u poslovna odijela, nisu bili etnički Srbi, već čistokrvni Hrvati. Na koji način su oni podrivali same temelje države Hrvatske? Udruživanjem u zavičajne klubove, klanove, gangove, udruge i stranke, odlučili su: ratom unezvijerenim i smušenim sugrađanima hladno će pokupiti svu zajedničku imovinu godinama stvaranu u omraženoj Jugoslaviji te ekonomski podjarmiti i uništiti sve one koji se ne nalaze na njihovoj strani. Oni ne pribjegavaju fizičkom nasilju i eliminaciji (mada neki spominju kako ubojstva Paradžika i Kraljevića to demantiraju) već kroz dogovor sa zemljacima, članovima interesnih klanova ili neku od najjačih hrvatskih političkih stranaka čine sve kako bi uništili i dokinuli RH. Korupcijom i nepotizmom, kleptokracijom i plutokracijom, hrvatskim pravosuđem i zakonodavstvom oni onemogućavaju svaki pokušaj normalnog i smislenog života i rada, te svojim rođačkim dogovorima i namještenim natječajima zatiru i posljednju poduzetničku inicijativu željnu slobodnog tržišta i fer natjecanja. Kao stalnu brojnu potporu uz sebe su vezali cijelu kastu privilegiranih opstrukcionista stupnjevanog djelovanja: onih koji negiraju kriminal i nepravilnosti, oni koji relativiziraju pljačku i devastaciju te one koji sve to, ponekad čak i otvoreno obavljaju. I dok su srbočetnici isprovocirali preko pola milijuna neustrašivih branitelja, jako je mali broj hrvatskih branitelja koji su se digli protiv hrvato-četnika. Većina njih djeluje ili anonimno ili u dubokoj ilegali, a samo rijetki nastupaju otvoreno u medijima protiv ovog zla. Ti moderni hrvatski branitelji hrabro iznose sve nepravilnosti u državi po cijenu gubitka svog posla, imanja i ugleda. Kako je doista tim nepokolebljivim istinoljupcima, samo malobrojni znaju, no zato cjelokupno stanovništvo koje se nije htjelo priključiti silama zla i mraka, osjeća posljedice PTSP-a. Namještanje poslova, zapošljavanje rodbine, prijatelja i podobnika u državnim i javnim tvrtkama, enormno nerazumno trošenje proračunskog novca, lupeška pretvorba i privatizacija, uništavanje poljoprivrede i industrije, blaćenje hrvatskog imena doma i u inozemstvu slavljenjem jedne nesretne epizode iz života ovog naroda, odustajanje od AF tekovina, sve su to djela hrvato-četnika s kojima se malobrojni današnji branitelji sve teže nose. Ostaje povijesno pitanje kako je poglavnik još tada davno znao da će se pojaviti i ova druga vrsta četnika?
from sb underground
