Nekog osuđenog dilera s fašističkim sklonostima je zasmetalo što će Hladno pivo nastupiti 4. kolovoza 2018. u Splitu, uoči Dana domovinske zahvalnosti. To samo po sebi i ne bi smjela biti vijest jer ne znam otkad bi hrvatsku javnost trebalo brinuti što neki osuđeni diler misli o Hladnom pivu ili ičemu drugom. Ono što počinje zabrinjavati je što je splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara na upit poput dilerčićevog odlučio odgovoriti upravo pomalo ljigavo. Opara tako piše, tinta mu se proli: “…sve priredbe u danima svečanosti poput Dana pobjede moraju primjereno odisati, a termin priredbe ne smatram takvim.”
Stvarno, nikoga ne bi trebalo brinuti kakva se muzika svira, osim ako nije riječ o pjesmama koje, štajaznam, počinju nacističkim pozdravom ili ih pjeva pjevač koji slavi klanje ljudi s “pogrešnim” krvnim zrncima. Sjećam se 1991, bio sam u nježnoj tinejdžerskoj dobi, i svugdje je pisalo da se naši branitelji bore za slobodu i demokraciju. Predmnijevam stoga da je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti upravo to, sloboda i demokracija. Naravno, do granice kada počinje smetati slobodi drugih ljudi. Sloboda je čest lajtmotiv u rocku, pa tako i u pjesmama Brucea Springsteena.
Čovjek je opjevao štošta, između ostalog pjevao je i o brutalnosti američke policije. Ovo su Springsteenovi stihovi:
“41 shots, and we’ll take that ride
‘Cross the bloody river to the other side
41 shots, cut through the night
You’re kneeling over his body in the vestibule
Praying for his life
Is it a gun, is it a knife
Is it a wallet, this is your life
It ain’t no secret (it ain’t no secret)
It ain’t no secret (it ain’t no secret)
No secret my friend
You can get killed just for living in your American skin”
Uzevši ovakvu kritičnost prema jednoj američkoj instituciji, bi li naši domoljubi (zlobnici bi rekli – kad bi znali engleski) proglasili Brucea Springsteena antiameričkim tipom koji je nostalgičan za danima engleske kolonijalne imperije, koji bi sutra instalirao Elizabetu II. umjesto Trumpa?
Ako nekom još nije jasno, Bruce je opjevao mučnu smrt nenaoružanog Afroamerikanca u kojeg je američka policija ispalila 41 metak, pravdajući se da su umjesto novčanika, kojeg je nesretnik držao u ruci, vidjeli – pištolj. “Ali to možda nije pjevač koji pjeva na državnim priredbama, recimo na predsjedničkim inauguracijama”, netko bi možda rekao. Dobri Bruce je pjevao Obami, zvao ga je i Trump, a Springsteen ga je odbio. Strah me i pomisliti što bi Bruce doživio da, recimo, živi u Hrvatskoj, i da je opjevao zločin u Varivodama, i da je odbio pjevati na predsjedničkoj inauguraciji, recimo, Kolindi Grabar Kitarović, i da je pjevao, recimo, Ivi Josipoviću. Imamo i drugi primjer:
“Now Main Street’s whitewashed windows and vacant stores
Seems like there ain’t nobody wants to come down here no more
They’re closing down the textile mill across the railroad tracks
Foreman says these jobs are going boys and they ain’t coming back to your hometown
Your hometown”
Ovo su stihovi pjesme “My Hometown” koja zaključuje Bruceov megaseler “Born in the USA”. Krivo shvativši poruku pjesama s tog albuma (pogotovo naslovne), tadašnji predsjednik Ronald Reagan je rekao kako Springsteen “daje nadu da mnogi Amerikanci ostvare snove”. Bruce je odmah reagirao, ali do dana današnjeg Springsteen ne mora dokazivati svoju ljubav prema Sjedinjenim državama.
Paralela Hladno pivo – Bruce Springsteen nije slučajna, Hladno pivo, pogotovo pjevač Mile Kekin se ne libi reći što misli i kako se osjeća u državi u kojoj živi. S druge strane, nevjerojatno je da čovjek koji je angažirao bivše radnike i radnice Diokija, Kamenskog i Gredelja u svom spotu ima problema “jer ne voli Hrvatsku”. Nevjerojatno je da čovjek koji je pjevao o legaliziranoj pljački i osiromašenju brojnih hrvatskih obitelji mora dokazivati da nije jugonostalgičar. Nevjerojatno je da čovjek koji je i sam senzibilizirao javnost temama o zlostavljanju žena i općenito nasilju u braku mora dokazivati da voli zemlju i nevjerojatno je da gradonačelnik jednog od najvećih gradova u Hrvatskoj kaže za Kekina i Hladno pivo da njihov nastup “ne odiše primjereno”. Država i njeni građani moraju moći primiti konstruktivnu kritiku na svoj račun, pa i kroz zabavu i muziku.
I na kraju da ja odgovorim gospodinu Krstuloviću: sve menadžere, naročito ugledne, zanima novac. Angažman Hladnog piva govori da menadžeri, naročito ugledni, žele raditi dobar posao, a neki od njih znaju kako i dobiti besplatan PR.
muzika
Stvarno, nikoga ne bi trebalo brinuti kakva se muzika svira, osim ako nije riječ o pjesmama koje, štajaznam, počinju nacističkim pozdravom ili ih pjeva pjevač koji slavi klanje ljudi s “pogrešnim” krvnim zrncima. Sjećam se 1991, bio sam u nježnoj tinejdžerskoj dobi, i svugdje je pisalo da se naši branitelji bore za slobodu i demokraciju. Predmnijevam stoga da je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti upravo to, sloboda i demokracija. Naravno, do granice kada počinje smetati slobodi drugih ljudi. Sloboda je čest lajtmotiv u rocku, pa tako i u pjesmama Brucea Springsteena.
Čovjek je opjevao štošta, između ostalog pjevao je i o brutalnosti američke policije. Ovo su Springsteenovi stihovi:
“41 shots, and we’ll take that ride
‘Cross the bloody river to the other side
41 shots, cut through the night
You’re kneeling over his body in the vestibule
Praying for his life
Is it a gun, is it a knife
Is it a wallet, this is your life
It ain’t no secret (it ain’t no secret)
It ain’t no secret (it ain’t no secret)
No secret my friend
You can get killed just for living in your American skin”
Uzevši ovakvu kritičnost prema jednoj američkoj instituciji, bi li naši domoljubi (zlobnici bi rekli – kad bi znali engleski) proglasili Brucea Springsteena antiameričkim tipom koji je nostalgičan za danima engleske kolonijalne imperije, koji bi sutra instalirao Elizabetu II. umjesto Trumpa?
Ako nekom još nije jasno, Bruce je opjevao mučnu smrt nenaoružanog Afroamerikanca u kojeg je američka policija ispalila 41 metak, pravdajući se da su umjesto novčanika, kojeg je nesretnik držao u ruci, vidjeli – pištolj. “Ali to možda nije pjevač koji pjeva na državnim priredbama, recimo na predsjedničkim inauguracijama”, netko bi možda rekao. Dobri Bruce je pjevao Obami, zvao ga je i Trump, a Springsteen ga je odbio. Strah me i pomisliti što bi Bruce doživio da, recimo, živi u Hrvatskoj, i da je opjevao zločin u Varivodama, i da je odbio pjevati na predsjedničkoj inauguraciji, recimo, Kolindi Grabar Kitarović, i da je pjevao, recimo, Ivi Josipoviću. Imamo i drugi primjer:
“Now Main Street’s whitewashed windows and vacant stores
Seems like there ain’t nobody wants to come down here no more
They’re closing down the textile mill across the railroad tracks
Foreman says these jobs are going boys and they ain’t coming back to your hometown
Your hometown”
Ovo su stihovi pjesme “My Hometown” koja zaključuje Bruceov megaseler “Born in the USA”. Krivo shvativši poruku pjesama s tog albuma (pogotovo naslovne), tadašnji predsjednik Ronald Reagan je rekao kako Springsteen “daje nadu da mnogi Amerikanci ostvare snove”. Bruce je odmah reagirao, ali do dana današnjeg Springsteen ne mora dokazivati svoju ljubav prema Sjedinjenim državama.
Paralela Hladno pivo – Bruce Springsteen nije slučajna, Hladno pivo, pogotovo pjevač Mile Kekin se ne libi reći što misli i kako se osjeća u državi u kojoj živi. S druge strane, nevjerojatno je da čovjek koji je angažirao bivše radnike i radnice Diokija, Kamenskog i Gredelja u svom spotu ima problema “jer ne voli Hrvatsku”. Nevjerojatno je da čovjek koji je pjevao o legaliziranoj pljački i osiromašenju brojnih hrvatskih obitelji mora dokazivati da nije jugonostalgičar. Nevjerojatno je da čovjek koji je i sam senzibilizirao javnost temama o zlostavljanju žena i općenito nasilju u braku mora dokazivati da voli zemlju i nevjerojatno je da gradonačelnik jednog od najvećih gradova u Hrvatskoj kaže za Kekina i Hladno pivo da njihov nastup “ne odiše primjereno”. Država i njeni građani moraju moći primiti konstruktivnu kritiku na svoj račun, pa i kroz zabavu i muziku.
I na kraju da ja odgovorim gospodinu Krstuloviću: sve menadžere, naročito ugledne, zanima novac. Angažman Hladnog piva govori da menadžeri, naročito ugledni, žele raditi dobar posao, a neki od njih znaju kako i dobiti besplatan PR.
muzika
