Danas je jasno kako je Božu Petrova, Ivana Pernara i Vilibora Palfija sam dragi Bog poslao HDZ-u i SDP-u, da eutanaziraju svaki živac hrvatskih glasača koji bi možda nekad izdajnički zaokružio neku treću listu
Viđali smo već takve stvari u hrvatskoj povijesti, nađe se sa stoljeća na stoljeće skupina ambicioznih nezadovoljnika u kakvoj zagorskoj kleti ili nekoj dalmatinskoj konobi, pa frustrirana katastrofalnim stanjem hrvatske države u rukama velikih igrača – vazda u iste dvije ruke – ponudi Hrvatima famozni Treći put.
Bilo je tako i onomad prije pet stotina godina, kad su hrvatskom plemstvu konačno dopizdili nesposobni austrijski fićfirići s habsburškog dvora i korumpirani mađarski kraljevi, raznorazni i praznoprazni Arpadovići i Hunjadi. Ujedinili su se tada hrvatski plemići sa svojim nezavisnim listama, pa hrvatskim kmetovima na televiziji pompozno objavili Treći put, nove ljude za novo vrijeme – odlučne, sposobne, moderne, školovane i nadasve poštene mlade ljude koji će Hrvatsku obraniti od Turaka i uvesti u europski humanizam i renesansu. Navodno su Frankopani tada kod pape u Rimu deponirali čak i potpisanu svečanu izjavu da nikad neće koalirati s Austrijancima i Mađarima.
Da ste u školi učili hrvatsku povijest umjesto što ste se zajebavali, znali biste kako je sve završilo. Odjebali su, ukratko, mladi hrvatski plemići iz Mosta nezavisnih lista tada i Anžuvince i Habsburgovce, pa iz Krakówa doveli nekog Vladislava, iz poljsko-litavske loze Jagelovića, nesretnika koji nije ni znao gdje je ta Chorwacja dok joj nije postao premijer. Pardon, kralj. Sljedećih godina vidjeli su Hrvati baš svega, pamti tako njihova povijest i Ivana Zapolju, jagelovićevskog zeta što bi radije s Turcima nego s Habsburzima, i mladog, perspektivnog bana Petra Berislavića na čelu liste Živog zida, pače Živog predziđa, što je hrvatsku slobodu tražio skupljajući pare po cijeloj Europi.
Famozni Treći put – ni Austrija ni Mađarska – završio je, da skratim priču, tako da su Hrvatskom sljedećih četiri stotine godina vladale Austrija i Mađarska.
Viđali smo, eto, već takve stvari u hrvatskoj povijesti, pa neće ni ova zajebancija s Mostom i Živim zidom završiti drugačije. Ako je i bilo ikakvog šarma u iluziji o Trećem putu, od kojekakvih Borisa Mikšića i Milana Bandića do kojekakve Mirele Holy, raznopraznih čudesa za jedne izbore, nikakvog više šarma i nijedne iluzije nije ostalo nakon što su Hrvati konačno, dva puta u nekoliko mjeseci, odlučili masovnije glasati za Ni-HDZ-ni-SDP, pa tako – jeftina je analogija točno ono što im pristaje – Trećim putem preko Mosta udarili glavom u Živi zid.
Božo Petrov s jedne strane, na Mostu, i Ivan Vilibor Pernar Sinčić Palfi, ili kako se već zove bizarna družina s druge strane, na Živom zidu, trajno su kontaminirali ničiju zemlju između Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije, te kompromitirali svaku ideju o Trećem putu, političkoj alternativi koja bi načela, a onda jednom i sahranila vječni HDZ-ov i SDP-ov duopol, dogovoren valjda još u onoj noći pred prve izbore, kad su Račan i Tomac ispijali šampanjac slaveći historijski poraz, podijelivši s Tuđmanom hrvatsku budućnost po načelu: dva izborna mandata HDZ, jedan SDP.
Mislili smo, eto, da ne može opskurnije od Bože Petrova i Mosta, mladih konzervativaca njegovanih frizura ispiljenih ispod biskupskih mantija, iz provincijskih sakristija, molitvenih zajednica, duhovnih obnova, HRAST-ova i GROZD-ova, sumnjiva društva što je već cijelu jednu dragocjenu godinu hrvatske povijesti potrošilo na objašnjavanje da koalicija s HDZ-om zapravo nije koalicija s HDZ-om, i vječne pregovore iza zatvorenih vrata oko ministarstava, upravnih odbora i potpredsjednika Vlade, cijelo to vrijeme po prilici dva puta tjedno organizirajući dramatične konferencije za novinare da obavijeste hrvatsku javnost kako još ništa nije dogovoreno i da će svakako biti obaviještena kad bude.
U već izgubljenoj poziciji, kad im je popularnost pala ispod prosječne posjete na Maksimiru, Božo Petrov i Most uspjeli su uvjeriti lobotomizirane Hrvate kako su baš oni stali Tomislavu Karamarku na rep i spasili Hrvatsku, iako je cijela notorna istina kako su Karamarku – da se ne zajebavamo – glave došli istraživački novinari tjednika Nacional, i da bi se bez njihova otkrića afere MOL kompromitirani Petrov do dana današnjeg s Karamarkom dovijao kako da se riješi Tihomira Jagelovića, Vladislava Oreškovića ili kako se već zvao onaj kanadsko-litavski kralj, pa da nekako zajebe izvanredne izbore i spasi svojih preostalih par mandata.
Most je tako na koncu spasio čak trinaest mandata, a njihovim razočaranim glasačima ostalo je taman još toliko entuzijazma da na novim izborima glasaju za Živi zid, vjerojatno najbizarniji otpad koji je demokratska poplava ikad izbacila u Sabor, i cijela fantastična ideja o Trećem putu – kakva je u Grčkoj, recimo, izbacila možda prpošnog i blesavog, ali ozbiljnog i zajebanog Janisa Varufakisa, a u Sjedinjenim Državama časnu aktivističku starinu Bernieja Sandersa – u Hrvatskoj se na kraju svela na dva posvađana bračna para, jednog hipsterskog štrebera kojim manipulira ambiciozna cura s lažnom titulom, i jednog uvrijeđenog bankomat-revolucionara, vlasnika najvećeg službeno izmjerenog ega u cjelokupnoj povijesti hrvatske političke egomanije. Živi zid ispao je točno takav kakav je jedino i mogao biti sazidan, od inženjerke građevine s jednom godinom fakulteta.
Takvoj, hm, stranci, koja retorikom i sadržajem izgleda poput srednjoškolske Facebook-grupe u kojoj se cinkari tko se s kim jebe, Hrvati su – valjat će na to podsjećati s vremena na vrijeme – dali stotinu dvadeset hiljada glasova i osam saborskih mandata: stotinu dvadeset hiljada Hrvata najozbiljnije je mislilo kako Ivan Kalimero Pernar i Ivan Vilibor Palfi imaju rješenje za Hrvatsku. Razočarani glasači HDZ-a i SDP-a birali su Most, a razočarani glasači Mosta Živi zid: koga da biraju razočarani glasači Živog zida? Koji bračni par da biraju, znajući da jedan u programu ima pregovore oko potpredsjednika Vlade i redovne konferencije za novinare, a drugi brojanje lajkova na Fejsu?
Danas, godinu dana kasnije, jasno je kako je Božu Petrova, Ivana Pernara i Vilibora Palfija sam dragi Bog poslao HDZ-u i SDP-u, da eutanaziraju svaki živac hrvatskih glasača koji bi možda nekad izdajnički zaokružio neku treću listu. Svaki sljedeći put kad ih s glasačkih listića netko mlad, odlučan, sposoban, moderan, školovan i nadasve pošten pozove na Treći put, pred oči će im iskočiti sjemeništarac Božo Petrov okružen šarenim mikrofonima i Ivan Isus Pernar raspet na križu za otkup njihovih dugova. Od sada pa do vječnosti ili barem – povijest nas tako uči – sljedećih četiri stotine godina, dvije se hrvatske Partije ne moraju bojati toga, kako se zove, Trećeg puta.
Četiri stotine godina od sada Hrvatskom će vladati HDZ i SDP – ako Hrvatske, jasno, do tada uopće bude – i bolje vam je da se odmah pripremite za taj historijski užas. Na okruglih stotinu izbora izlazit će po prilici polovica Hrvata, od te polovice pola će glasati za HDZ, druga polovica za SDP, a Vladu će sastavljati onaj kome se priklone manjinci i onih nekoliko nesretnika iz HSS-a, HSLS-a, HNS-a i ostalih profesionalnih luzera. I tako zauvijek: dva izborna mandata HDZ, jedan SDP.
Prvi put, drugi put, Treći put – prodano.
portalnovosti
Viđali smo već takve stvari u hrvatskoj povijesti, nađe se sa stoljeća na stoljeće skupina ambicioznih nezadovoljnika u kakvoj zagorskoj kleti ili nekoj dalmatinskoj konobi, pa frustrirana katastrofalnim stanjem hrvatske države u rukama velikih igrača – vazda u iste dvije ruke – ponudi Hrvatima famozni Treći put.
Bilo je tako i onomad prije pet stotina godina, kad su hrvatskom plemstvu konačno dopizdili nesposobni austrijski fićfirići s habsburškog dvora i korumpirani mađarski kraljevi, raznorazni i praznoprazni Arpadovići i Hunjadi. Ujedinili su se tada hrvatski plemići sa svojim nezavisnim listama, pa hrvatskim kmetovima na televiziji pompozno objavili Treći put, nove ljude za novo vrijeme – odlučne, sposobne, moderne, školovane i nadasve poštene mlade ljude koji će Hrvatsku obraniti od Turaka i uvesti u europski humanizam i renesansu. Navodno su Frankopani tada kod pape u Rimu deponirali čak i potpisanu svečanu izjavu da nikad neće koalirati s Austrijancima i Mađarima.
Da ste u školi učili hrvatsku povijest umjesto što ste se zajebavali, znali biste kako je sve završilo. Odjebali su, ukratko, mladi hrvatski plemići iz Mosta nezavisnih lista tada i Anžuvince i Habsburgovce, pa iz Krakówa doveli nekog Vladislava, iz poljsko-litavske loze Jagelovića, nesretnika koji nije ni znao gdje je ta Chorwacja dok joj nije postao premijer. Pardon, kralj. Sljedećih godina vidjeli su Hrvati baš svega, pamti tako njihova povijest i Ivana Zapolju, jagelovićevskog zeta što bi radije s Turcima nego s Habsburzima, i mladog, perspektivnog bana Petra Berislavića na čelu liste Živog zida, pače Živog predziđa, što je hrvatsku slobodu tražio skupljajući pare po cijeloj Europi.
Famozni Treći put – ni Austrija ni Mađarska – završio je, da skratim priču, tako da su Hrvatskom sljedećih četiri stotine godina vladale Austrija i Mađarska.
Viđali smo, eto, već takve stvari u hrvatskoj povijesti, pa neće ni ova zajebancija s Mostom i Živim zidom završiti drugačije. Ako je i bilo ikakvog šarma u iluziji o Trećem putu, od kojekakvih Borisa Mikšića i Milana Bandića do kojekakve Mirele Holy, raznopraznih čudesa za jedne izbore, nikakvog više šarma i nijedne iluzije nije ostalo nakon što su Hrvati konačno, dva puta u nekoliko mjeseci, odlučili masovnije glasati za Ni-HDZ-ni-SDP, pa tako – jeftina je analogija točno ono što im pristaje – Trećim putem preko Mosta udarili glavom u Živi zid.
Božo Petrov s jedne strane, na Mostu, i Ivan Vilibor Pernar Sinčić Palfi, ili kako se već zove bizarna družina s druge strane, na Živom zidu, trajno su kontaminirali ničiju zemlju između Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije, te kompromitirali svaku ideju o Trećem putu, političkoj alternativi koja bi načela, a onda jednom i sahranila vječni HDZ-ov i SDP-ov duopol, dogovoren valjda još u onoj noći pred prve izbore, kad su Račan i Tomac ispijali šampanjac slaveći historijski poraz, podijelivši s Tuđmanom hrvatsku budućnost po načelu: dva izborna mandata HDZ, jedan SDP.
Mislili smo, eto, da ne može opskurnije od Bože Petrova i Mosta, mladih konzervativaca njegovanih frizura ispiljenih ispod biskupskih mantija, iz provincijskih sakristija, molitvenih zajednica, duhovnih obnova, HRAST-ova i GROZD-ova, sumnjiva društva što je već cijelu jednu dragocjenu godinu hrvatske povijesti potrošilo na objašnjavanje da koalicija s HDZ-om zapravo nije koalicija s HDZ-om, i vječne pregovore iza zatvorenih vrata oko ministarstava, upravnih odbora i potpredsjednika Vlade, cijelo to vrijeme po prilici dva puta tjedno organizirajući dramatične konferencije za novinare da obavijeste hrvatsku javnost kako još ništa nije dogovoreno i da će svakako biti obaviještena kad bude.
U već izgubljenoj poziciji, kad im je popularnost pala ispod prosječne posjete na Maksimiru, Božo Petrov i Most uspjeli su uvjeriti lobotomizirane Hrvate kako su baš oni stali Tomislavu Karamarku na rep i spasili Hrvatsku, iako je cijela notorna istina kako su Karamarku – da se ne zajebavamo – glave došli istraživački novinari tjednika Nacional, i da bi se bez njihova otkrića afere MOL kompromitirani Petrov do dana današnjeg s Karamarkom dovijao kako da se riješi Tihomira Jagelovića, Vladislava Oreškovića ili kako se već zvao onaj kanadsko-litavski kralj, pa da nekako zajebe izvanredne izbore i spasi svojih preostalih par mandata.
Most je tako na koncu spasio čak trinaest mandata, a njihovim razočaranim glasačima ostalo je taman još toliko entuzijazma da na novim izborima glasaju za Živi zid, vjerojatno najbizarniji otpad koji je demokratska poplava ikad izbacila u Sabor, i cijela fantastična ideja o Trećem putu – kakva je u Grčkoj, recimo, izbacila možda prpošnog i blesavog, ali ozbiljnog i zajebanog Janisa Varufakisa, a u Sjedinjenim Državama časnu aktivističku starinu Bernieja Sandersa – u Hrvatskoj se na kraju svela na dva posvađana bračna para, jednog hipsterskog štrebera kojim manipulira ambiciozna cura s lažnom titulom, i jednog uvrijeđenog bankomat-revolucionara, vlasnika najvećeg službeno izmjerenog ega u cjelokupnoj povijesti hrvatske političke egomanije. Živi zid ispao je točno takav kakav je jedino i mogao biti sazidan, od inženjerke građevine s jednom godinom fakulteta.
Takvoj, hm, stranci, koja retorikom i sadržajem izgleda poput srednjoškolske Facebook-grupe u kojoj se cinkari tko se s kim jebe, Hrvati su – valjat će na to podsjećati s vremena na vrijeme – dali stotinu dvadeset hiljada glasova i osam saborskih mandata: stotinu dvadeset hiljada Hrvata najozbiljnije je mislilo kako Ivan Kalimero Pernar i Ivan Vilibor Palfi imaju rješenje za Hrvatsku. Razočarani glasači HDZ-a i SDP-a birali su Most, a razočarani glasači Mosta Živi zid: koga da biraju razočarani glasači Živog zida? Koji bračni par da biraju, znajući da jedan u programu ima pregovore oko potpredsjednika Vlade i redovne konferencije za novinare, a drugi brojanje lajkova na Fejsu?
Danas, godinu dana kasnije, jasno je kako je Božu Petrova, Ivana Pernara i Vilibora Palfija sam dragi Bog poslao HDZ-u i SDP-u, da eutanaziraju svaki živac hrvatskih glasača koji bi možda nekad izdajnički zaokružio neku treću listu. Svaki sljedeći put kad ih s glasačkih listića netko mlad, odlučan, sposoban, moderan, školovan i nadasve pošten pozove na Treći put, pred oči će im iskočiti sjemeništarac Božo Petrov okružen šarenim mikrofonima i Ivan Isus Pernar raspet na križu za otkup njihovih dugova. Od sada pa do vječnosti ili barem – povijest nas tako uči – sljedećih četiri stotine godina, dvije se hrvatske Partije ne moraju bojati toga, kako se zove, Trećeg puta.
Četiri stotine godina od sada Hrvatskom će vladati HDZ i SDP – ako Hrvatske, jasno, do tada uopće bude – i bolje vam je da se odmah pripremite za taj historijski užas. Na okruglih stotinu izbora izlazit će po prilici polovica Hrvata, od te polovice pola će glasati za HDZ, druga polovica za SDP, a Vladu će sastavljati onaj kome se priklone manjinci i onih nekoliko nesretnika iz HSS-a, HSLS-a, HNS-a i ostalih profesionalnih luzera. I tako zauvijek: dva izborna mandata HDZ, jedan SDP.
Prvi put, drugi put, Treći put – prodano.
portalnovosti
