TV rašetanje: Bolesnici pucaju od zdravlja

Sunčana strana Prisavlja, HRT, 17. srpnja, 21:05

Indeksi su, pitate li svog kritičara, grupa ravna Doorsima, Pink Floydima i sličnim svjetskim legendama, ali ih je jezik s malim brojem govornika ograničio na prostore bivše države. To je jedino malo, a sve je ostalo kod Indeksa bilo veliko i duboko – tekstopisci (Maja Perfiljeva, Duško Trifunović, Kemal Monteno, Đorđe Novković, Hrvoje Hegedušić, Abdulah Sidran, da ne idemo do Maka Dizdara, to je cijeli jedan hram besmrtnika), melodije, pjevač, nezaboravni Davorin Popović. Tribute Indeksima je, ukratko, hvale vrijedna ideja, nadograđena solidnom izvedbom. Sunčana strana Prisavlja obično je ugodan doživljaj u vrelom ljetu – dobar koncept, odlični izvođači, privlačan izbor lajtmotiva, sve vas to drži zakovane kako za male ekrane, tako i za grdosije s dijagonalama od 132 centimetra. Stare su se pjesme Indeksa i u novim aranžmanima dokazale kao evergrini, iako nitko ne može zamijeniti Popovića. Dirigent Miron Hauser, voditelji Iva Šulentić i Ivan Vukušić, redatelj Danko Volarić, urednica Melanija Pović Jagarinec, pohvale.

RTL Danas, 18. srpnja, 19:00

Vođeni napisom u 24 sata koji je otkrio da urna Milke Babović već 19 mjeseci umjesto na Mirogoju skuplja prašinu u zakutku pogrebnog poduzeća, jer netko odgovoran nije obavio svoj posao, novinari RTL-a istražili su skandal pa otkrili da postoji još mnogo takvih neupokojenih pokojnika. Zanimljivo je, međutim, da HRT nakon izbijanja afere nije imao prilog o tome kako njihova velikanka čami zaboravljena u zagrebačkoj Gajevoj ulici. Šteta i sramota. Ljudi, države i nacije koje ne odaju počast znamenitim i zaslužnim pojedincima iz prošlosti nemaju baš velike izglede u budućnosti. Veliki kulturni radnici ove zemlje – Slavko Goldstein, Stanko Lasić, Josip Vaništa – ispraćeni su kao anonimci, evo za Žmegačem se nešto glasnije žalovalo, ali je u toj žalosti bilo politike, da parafraziramo Hamleta. Milka Babović trebala je proći kao Indeksi – svi smo mi rasli pod njenim šljokicama kao Rusi pod Gogoljevom kabanicom, ali je prošla kao bosa po trnju. Vjerojatno je nekoga s HRT-a zapekla savjest, nisu izvršili dužnost, obavili svoj posao, pobrinuli se za pokojnicu, pa su zato ignorirali stvar. Samokritike, drugovi, samokritike! Toga fali.

Newsnight, N1, 19. srpnja, 20:00

Ajde, napokon, da i u ovoj zemlji vidimo pravdu i jednakost. To jest, njene naznake. Vijeće Vrhovnog suda RH preinačilo je presudu prvostupanjskog suda požeškom vrtirepu Franji Luciću, koji je pokušao podmititi novinara Dragu Hedla da ne piše o njegovom slučaju, nudeći mu "tri puta više od honorara koji će dobiti od redakcije", to jest, u Lucićevoj interpretaciji, tri tisuće kuna. "Sada će malo da diše prosejani vazduh", kako bi rekao Wyatt Earp kada bi nekoga smjestio iza rešetaka. I to čitavih godinu dana, ako ne bude neke spačke. "Ja se osobno nikada ne veselim nečijem zatvoru, kao ni u ovom slučaju, ali sud je tako presudio", rekao je Hedl. "Mislim da je sud ispravio nepravdu u smislu poštivanja sudske prakse, jer na istom tom sudu je za gotovo identičan slučaj osuđen SDP-ov zastupnik Željko Sabo. U njegovom slučaju bila je bezuvjetna zatvorska kazna, u slučaju gospodina Lucića bio je rad za opće dobro", kazao je Hedl dodajući da je presuda dobra jer pokazuje da smo svi u ovoj zemlji jednaki i da zakoni važe za sve. "S druge strane, osobno osjećam satisfakciju jer se pokazalo da je bilo točno ono što sam pisao na Telegramu", zaključio je novinar.

Dnevnik, HRT, 21. srpnja, 19:00

Pokažite mi zemlju u kojoj su sankcije dovele do promjene politike, kaže glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov, ali takvu zemlju nije moguće pokazati jer je nema. HRT je trebao prirediti studijsku raspravu na tu temu, ali studijskih rasprava, osim onih koje su savršeno režirane i posve bezopasne u Hrvatskoj već odavno nema. Oni kojima je stalo do Ukrajine trebali su formirati interbrigade, kao u Španjolskom građanskom ratu, a ne zanositi se sankcijama koje pogađaju više nas nego njih i tući se "do zadnjeg Ukrajinca". Sankcije nisu oružje, nego izlika. Ovoga puta, sve očitije masama, vrlo štetna. Uskrata ruskog plina i poskupljenje nafte dovest će do političkih turbulencija u Europi, koja će biti sve klimavija – pao je Mario Draghi, pada Johnson, hoće li pasti i Scholz? – dok će Vladimir Putin biti sve čvršći. Treba li dokaza? Fidel Castro, Milošević, Kim Jong-il. Novinari su opet pod šljemom, novinarstvo je na rezervnoj crti, na prvoj su agitpropovci. Uopće, ratna propaganda kojoj nazočimo od 24. veljače do danas, neviđena je dosad. To se lako može vidjeti po naslovima koji su pratili Putinovo zdravstveno stanje. Već u ožujku imali smo naslov "Je li Putin ozbiljno bolestan? Pet stvari koje ukazuju na narušeno zdravlje ruskog lidera", potom "Pojavila se teorija da Putin umire"; u travnju "Ovo dokazuje da je Putin bolestan, a ni Šojgu nije dobro"; u svibnju "Šire se informacije da je Putin teško bolestan. O čemu se radi?", "Ruski predsjednik Vladimir Putin vjerojatno je teško bolestan i preostale su mu još najviše tri godine života...", "Što se događa s Putinom? Trese mu se ruka, vrti nogama, pravi grimase"; u lipnju "Opisao je pritom bolest ruskog predsjednika kao 'težak oblik raka koji brzo napreduje' nakon što su se pojačala nagađanja da Putin pati od...". Prema medijima Putin je cijelo proljeće bolovao od raka, leukemije, Parkinsona, od svega osim od hipohondrije i vode u koljenima, tresle su mu se i ruke i noge, da bi na ljeto čudesno ozdravio. Zasluga sv. Vasilija? Zadnji naslov iz srpnja: "Putin nije bolestan! Štoviše, puca od zdravlja! Kremlj se složio sa šefom CIA-e: Kažu da je Putin dobrog zdravlja". Lošeg su zdravlja jedino mediji, kojima se više ne može vjerovati. I oni koji su bili uzor profesionalnosti, pokazali su se kao oruđe ratne propagande. Vječnaja pamjat, so svjatimi upokoj!

portalnovosti