Juričanov film "Kumek", koji je otkupio RTL, trebao bi se zvati "Koja je ovo država" jer ne portretira Milana Bandića, već svijet u kojemu je Bandić moguć. To je sociološka vivisekcija našeg društva gdje je Bandić najsavršeniji primjerak lokalnog homo politicusa
Na ekranu gledaš podsjetnik "Ostanimo odgovorni", kreće nova sezona "Crno-bijelog svijeta", a pred očima ti se počinju odvijati scene – iz prve sezone. Što je sad to, pobogu? Tko je tu lud, što se događa? Jesmo li pobrkali datume? Na društvenim mrežama nakon nekoliko trenutaka osvanuli su izrazi nevjerice i podsmijeha. Gledatelji su se čudili, a na Prisavlju, čini se, nitko nije gledao što im je na ekranu. Vjerojatno su gledali Netflix. Epizoda je naime tek u 16. minuti naprasno prekinuta krolom: "Poštovani gledatelji, ispričavamo se zbog emitiranja krive epizode Crno-bijelog svijeta." Od trenutka objave isprike u 16. minuti do ispravljanja pogreške prolazi novih devet minuta, pa se dakle kriva epizoda zadržava na ekranu punih 25 minuta – Absolutismus und Schlamperei! Sindikalci s HRT-a upozoravaju da će zbog pogreške stradati galioti iz potpalublja, proletarijat koji crnči za četiri tisuće kuna, a ne sjajno plaćeni urednici koji se nisu zanimali za svoj posao. TV veteran Miro Lilić kaže kako "još iz zlatnog doba TV Zagreb postoji nalog – da jedan dan prije emitiranja najavljene emisije moraju doći na pregled", a "oni koji su zaduženi za tu emisiju moraju provjeriti da je to ona prava. Odgovornost – zna se – uključuje i glavnog urednika Brunu Kovačevića koji je inače za promociju svoje knjižice-slikovnice dobio neprimjereno veliki prostor u Dnevniku", napisao je Lilić. Zašto nitko od urednika prije emitiranja nije pregledao epizodu? Kako to da je pogreška ustanovljena tek u 16. minuti? A sad nešto i o meritumu. Prva, originalna epizoda CBS-a je dobra, zabavna, duhovita, ležerna, dobro odražava duh vremena, pa će gledatelje držati uz ekrane do kraja, a skandal o kojemu su svi pisali poslužit će pomalo i kao reklama, uvijek tako bude.
Iz udarnog intervjua na temu epidemije, cjepiva itd. s Bernardom Kaićem izdvajamo momente kolosalne iskrenosti.
Voditeljica: Što možemo očekivati što se tiče oboljelih?
Kaić: Što se oboljelih tiče, ne znam je li pad privremen ili će se nastaviti, teško je reći, tako da to ne znam.
V: Možete li reći koji je broj oboljelih kad možemo reći da je epidemija pod kontrolom?
K: Ne možete reći da je epidemija pod kontrolom s ovim ili onim brojem, ne znam zapravo ni kaj to znači. Pod kontrolom je kad je nema više, zapravo.
V: Dr. Kaić, možemo li reći da je epidemija trenutno na vrhuncu?
K: Ne možemo znati sa sigurnošću. Ako se nastavi pad, onda je, ali stvarno to ne možemo znati što će biti, a pogotovo ne možemo znati hoće li se pad nastaviti jer je pred nama blagdansko vrijeme.
V: Hoćemo li onda nakon blagdana imati rast?
K: Hoćemo ako se nećemo držati pravila.
V: Kakva je situacija s pripremom za cijepljenje stanovništva?
K: Ne znam, mi još nemamo nijedan datum fiksni, a ni predstavnik proizvođača ne zna puno reći.
V: O kojim je dozama riječ?
K: Ni to ne znamo točno. Imali smo točne lokacije doza koje su trebale biti isporučene pa su promijenili te tablice, ali uglavnom mi se spremamo da budemo spremni kad god cjepivo dođe.
V: Kakav je interes za cijepljenje?
K: Doista mi je teško procijeniti, ali nadam se da će se puno ljudi odazvati.
V: Koliko dugo cjepivo štiti?
K: Još jedna nepoznanica. Ne zna se.
V: Doktore Kaiću, hvala vam na ovim informacijama i hvala vam što ste bili gost našeg Dnevnika.
K: Nema na čemu.
Novinar "24sata" Emirat Asipi postavlja pitanje stožeru zašto ugostiteljima nije dozvoljeno sedam četvornih metara po gostu u prosincu kad imaju najveći promet, ako je crkvama dozvoljeno sedam četvornih metara po vjerniku. Davor Božinović, stara partijska kajla presvučena u demokršćanina, prepušta odgovor Krunoslavu Capaku. Ovaj je zbunjen, tilta. "Ugostiteljima?" "Dakle, ugostiteljske objekte smo zabranili ranijom odlukom." Novinar je uporan: "Pitanje je zašto im se ne omogući? I njima pod jednakim uvjetima?" Kamera opet švenka na Božinovića, koji opet vježba za najbrži prst: munjevito isključuje svoj mikrofon i okreće glavu prema Capaku koji muca: "Dakle, odgovor zašto im se ne omogući je zapravo nemoguć." Stožer je izveo seriju skokova u vlastita usta: preporučuju vjernicima da za Božić odslušaju mise online, ali sami tvrde da će otići u crkvu – ne pokazuju li djelom što treba činiti? Isus kaže: "Gdje su dvoje ili troje okupljeni zajedno u Moje ime, tamo Sam Ja među njima." Što će im zgrada, Crkva nije kuća, ni pop. "Zatvoriti sve ostalo, a ostaviti crkve otvorene je najperfidniji potez ove vlasti u kojemu su sav revolt bijesne mase preusmjerili sa nesposobnog stožera (preko kojeg su nedavno osigurali vlast i pobrali simpatije nekritične mase pred izbore) na Crkvu, čiji su vrhovni poglavari u svojoj kroničnoj samodopadnosti ovaj podli nož u leđa od stane vladajućih primili kao dar", napisao je jedan mladi splitski svećenik na Facebooku. "Crkva je", zaključuje splitski svećenik, "trebala beskompromisno reći ne ustupcima, suosjećajući sa svima koji su se ovim mjerama našli u nevolji." Ovaj stav, koji bi vjerojatno potpisao i gospodin čiji ćemo rođendan uskoro slaviti, čak i dva puta, klerikalna je cenzura brzo izbrisala – sa svih portala gdje je objavljen, status mladog svećenika iščezao je mistično, po Duhu Svetomu, a na stranici je ostao samo trag o postojanju -. 404 - vorbiden; izbrisano, nema više, što je podsjetilo na čuvenu epizodu iz "Velikog inkvizitora", kad u Sevilji, za vrijeme inkvizicije, biskup prepozna Krista koji se vratio pa mu postavi jedno jedino pitanje: "Zašto si se vratio, da nam smetaš"?
Zašto HRT nije otkupio "Kumeka" pa ga dao u prime timeu? Riječ je o pobožnom domoljubu koji je dijete krstio čim je pao socijalizam, anabaptistički, čovjeku dijamantne volje, vjernom partneru Andreja Plenkovića i HDZ-a odranije poznatom policiji. No kako je Milan Bandić politički živ i zdrav, Juričanov uradak otkupio je RTL i njime postigao, kako se čini, vrhunsku gledanost, a program je bio nakrcan reklamama (trajale su punih 26 minuta!). Film "Kumek" bi se ustvari trebao zvati "Koja je ovo država" jer ne portretira Milana Bandića, već svijet u kojemu je Bandić moguć. To je sociološka vivisekcija našeg društva u kojemu Bandić nije kriminalni izuzetak, već najsavršeniji primjerak lokalnog homo politicusa. Ono što on radi ne smatra se prijestupom već politikom, način na koji on razmišlja ne tumači se kao devijacija već kao sposobnost snalaženja, ljudi koji ga podržavaju nisu suučesnici već jedinke svjesne pravila sredine. Sehen Sie diese Stadt? Das ist Bandić! Da nije ostario, gradonačelnik je mirne duše mogao pogledati ovaj film o sebi i odanom mu puku. Kad Bandić u tonskom zapisu prisluškivanog razgovora urla na Vidoja Buluma: "Pa je l' vi osjećate ovu zemlju, majku vam Božju jebem!", s potpitanjem "osjećate li vi ovu zemlju" i imate li "vi srca" (žaleći se što nekoj curici koja je kuhala kave pa završila neku školu nije povećao plaću, a ona je dijete nekog nepalog borca), onda on ne izražava nikakvu deformaciju već široko prihvaćenu moralnu normu, najdublju ontološku narav kolektiva koji se stoljećima oblikovao u zavjeri protiv bilo koje države i njezinih zakona pa je tu istu praksu nastavio i u svojoj. Da je Bandić skandal, pao bi nakon drugog, najkasnije trećeg mandata, ali on srlja prema sedmom! Rusi su jednu takvu epohu u svojoj povijesti zvali smutnoe vremja, to je prikladna fraza i za naša hajdučka vremena. "Kumek" je, zapravo, tragikomedija o hrvatskim naravima, o našem mentalitetu, o ljudima koje se smatra najboljima. (Zoran Đinđić govorio je da "gori Srbi uvek pobeđuju bolje", a u regionu očito vlada zakon spojenih posuda). U film nisu stale sve Bandićeve afere, što čak nije važno. Nabrojane su glavne, uočljiv je modusi oprerandi, modusi vivendi. On je reprezentant, predstavnik naše elite takve kakva ona jest. Bandićeva psihologija ostala je izvan fokusa filma, ona će biti predmet nekog novog djela. Tu imamo sve: čovjeka koji je došao iz teške bijede, a onda dobio priliku. Kad je prvi put pokleknuo? Nije zabilježeno, ali kad se dogodi prvi pad, prva prodaja duše vragu, dalje sve ide samo po sebi. Samo rijetki, najmudriji primjerci vrste stanu na vrijeme, povuku se u sjenu, okače kopačke u klin i odu uzgajati djecu ili unuke i pecati potočne pastrve. Većina nastavi srljati i ide ravno do dna. Prema zakonima grčke tragedije, ljudi koji prijeđu crtu izazivaju bogove i postaju autori vlastitih tragedija, ali protagonistu zagrebačke tragedije, kako vidimo, još ide dobro, još je favorit na izborima, a uz njega je i cijeli hor u kojemu zborski pjevaju vlada, premijer, sportaši, građevinari, bankari i sreća, bez nje ništa ne ide.
portalnovosti
Crno-bijeli svijet, HRT, 14. prosinca, 21:35
Na ekranu gledaš podsjetnik "Ostanimo odgovorni", kreće nova sezona "Crno-bijelog svijeta", a pred očima ti se počinju odvijati scene – iz prve sezone. Što je sad to, pobogu? Tko je tu lud, što se događa? Jesmo li pobrkali datume? Na društvenim mrežama nakon nekoliko trenutaka osvanuli su izrazi nevjerice i podsmijeha. Gledatelji su se čudili, a na Prisavlju, čini se, nitko nije gledao što im je na ekranu. Vjerojatno su gledali Netflix. Epizoda je naime tek u 16. minuti naprasno prekinuta krolom: "Poštovani gledatelji, ispričavamo se zbog emitiranja krive epizode Crno-bijelog svijeta." Od trenutka objave isprike u 16. minuti do ispravljanja pogreške prolazi novih devet minuta, pa se dakle kriva epizoda zadržava na ekranu punih 25 minuta – Absolutismus und Schlamperei! Sindikalci s HRT-a upozoravaju da će zbog pogreške stradati galioti iz potpalublja, proletarijat koji crnči za četiri tisuće kuna, a ne sjajno plaćeni urednici koji se nisu zanimali za svoj posao. TV veteran Miro Lilić kaže kako "još iz zlatnog doba TV Zagreb postoji nalog – da jedan dan prije emitiranja najavljene emisije moraju doći na pregled", a "oni koji su zaduženi za tu emisiju moraju provjeriti da je to ona prava. Odgovornost – zna se – uključuje i glavnog urednika Brunu Kovačevića koji je inače za promociju svoje knjižice-slikovnice dobio neprimjereno veliki prostor u Dnevniku", napisao je Lilić. Zašto nitko od urednika prije emitiranja nije pregledao epizodu? Kako to da je pogreška ustanovljena tek u 16. minuti? A sad nešto i o meritumu. Prva, originalna epizoda CBS-a je dobra, zabavna, duhovita, ležerna, dobro odražava duh vremena, pa će gledatelje držati uz ekrane do kraja, a skandal o kojemu su svi pisali poslužit će pomalo i kao reklama, uvijek tako bude.
Dnevnik, HRT, 16. prosinca, 19:00
Iz udarnog intervjua na temu epidemije, cjepiva itd. s Bernardom Kaićem izdvajamo momente kolosalne iskrenosti.
Voditeljica: Što možemo očekivati što se tiče oboljelih?
Kaić: Što se oboljelih tiče, ne znam je li pad privremen ili će se nastaviti, teško je reći, tako da to ne znam.
V: Možete li reći koji je broj oboljelih kad možemo reći da je epidemija pod kontrolom?
K: Ne možete reći da je epidemija pod kontrolom s ovim ili onim brojem, ne znam zapravo ni kaj to znači. Pod kontrolom je kad je nema više, zapravo.
V: Dr. Kaić, možemo li reći da je epidemija trenutno na vrhuncu?
K: Ne možemo znati sa sigurnošću. Ako se nastavi pad, onda je, ali stvarno to ne možemo znati što će biti, a pogotovo ne možemo znati hoće li se pad nastaviti jer je pred nama blagdansko vrijeme.
V: Hoćemo li onda nakon blagdana imati rast?
K: Hoćemo ako se nećemo držati pravila.
V: Kakva je situacija s pripremom za cijepljenje stanovništva?
K: Ne znam, mi još nemamo nijedan datum fiksni, a ni predstavnik proizvođača ne zna puno reći.
V: O kojim je dozama riječ?
K: Ni to ne znamo točno. Imali smo točne lokacije doza koje su trebale biti isporučene pa su promijenili te tablice, ali uglavnom mi se spremamo da budemo spremni kad god cjepivo dođe.
V: Kakav je interes za cijepljenje?
K: Doista mi je teško procijeniti, ali nadam se da će se puno ljudi odazvati.
V: Koliko dugo cjepivo štiti?
K: Još jedna nepoznanica. Ne zna se.
V: Doktore Kaiću, hvala vam na ovim informacijama i hvala vam što ste bili gost našeg Dnevnika.
K: Nema na čemu.
N1 uživo, 18. prosinca, 12:00
Novinar "24sata" Emirat Asipi postavlja pitanje stožeru zašto ugostiteljima nije dozvoljeno sedam četvornih metara po gostu u prosincu kad imaju najveći promet, ako je crkvama dozvoljeno sedam četvornih metara po vjerniku. Davor Božinović, stara partijska kajla presvučena u demokršćanina, prepušta odgovor Krunoslavu Capaku. Ovaj je zbunjen, tilta. "Ugostiteljima?" "Dakle, ugostiteljske objekte smo zabranili ranijom odlukom." Novinar je uporan: "Pitanje je zašto im se ne omogući? I njima pod jednakim uvjetima?" Kamera opet švenka na Božinovića, koji opet vježba za najbrži prst: munjevito isključuje svoj mikrofon i okreće glavu prema Capaku koji muca: "Dakle, odgovor zašto im se ne omogući je zapravo nemoguć." Stožer je izveo seriju skokova u vlastita usta: preporučuju vjernicima da za Božić odslušaju mise online, ali sami tvrde da će otići u crkvu – ne pokazuju li djelom što treba činiti? Isus kaže: "Gdje su dvoje ili troje okupljeni zajedno u Moje ime, tamo Sam Ja među njima." Što će im zgrada, Crkva nije kuća, ni pop. "Zatvoriti sve ostalo, a ostaviti crkve otvorene je najperfidniji potez ove vlasti u kojemu su sav revolt bijesne mase preusmjerili sa nesposobnog stožera (preko kojeg su nedavno osigurali vlast i pobrali simpatije nekritične mase pred izbore) na Crkvu, čiji su vrhovni poglavari u svojoj kroničnoj samodopadnosti ovaj podli nož u leđa od stane vladajućih primili kao dar", napisao je jedan mladi splitski svećenik na Facebooku. "Crkva je", zaključuje splitski svećenik, "trebala beskompromisno reći ne ustupcima, suosjećajući sa svima koji su se ovim mjerama našli u nevolji." Ovaj stav, koji bi vjerojatno potpisao i gospodin čiji ćemo rođendan uskoro slaviti, čak i dva puta, klerikalna je cenzura brzo izbrisala – sa svih portala gdje je objavljen, status mladog svećenika iščezao je mistično, po Duhu Svetomu, a na stranici je ostao samo trag o postojanju -. 404 - vorbiden; izbrisano, nema više, što je podsjetilo na čuvenu epizodu iz "Velikog inkvizitora", kad u Sevilji, za vrijeme inkvizicije, biskup prepozna Krista koji se vratio pa mu postavi jedno jedino pitanje: "Zašto si se vratio, da nam smetaš"?
Kumek, RTL, 18. prosinca, 22:00
Zašto HRT nije otkupio "Kumeka" pa ga dao u prime timeu? Riječ je o pobožnom domoljubu koji je dijete krstio čim je pao socijalizam, anabaptistički, čovjeku dijamantne volje, vjernom partneru Andreja Plenkovića i HDZ-a odranije poznatom policiji. No kako je Milan Bandić politički živ i zdrav, Juričanov uradak otkupio je RTL i njime postigao, kako se čini, vrhunsku gledanost, a program je bio nakrcan reklamama (trajale su punih 26 minuta!). Film "Kumek" bi se ustvari trebao zvati "Koja je ovo država" jer ne portretira Milana Bandića, već svijet u kojemu je Bandić moguć. To je sociološka vivisekcija našeg društva u kojemu Bandić nije kriminalni izuzetak, već najsavršeniji primjerak lokalnog homo politicusa. Ono što on radi ne smatra se prijestupom već politikom, način na koji on razmišlja ne tumači se kao devijacija već kao sposobnost snalaženja, ljudi koji ga podržavaju nisu suučesnici već jedinke svjesne pravila sredine. Sehen Sie diese Stadt? Das ist Bandić! Da nije ostario, gradonačelnik je mirne duše mogao pogledati ovaj film o sebi i odanom mu puku. Kad Bandić u tonskom zapisu prisluškivanog razgovora urla na Vidoja Buluma: "Pa je l' vi osjećate ovu zemlju, majku vam Božju jebem!", s potpitanjem "osjećate li vi ovu zemlju" i imate li "vi srca" (žaleći se što nekoj curici koja je kuhala kave pa završila neku školu nije povećao plaću, a ona je dijete nekog nepalog borca), onda on ne izražava nikakvu deformaciju već široko prihvaćenu moralnu normu, najdublju ontološku narav kolektiva koji se stoljećima oblikovao u zavjeri protiv bilo koje države i njezinih zakona pa je tu istu praksu nastavio i u svojoj. Da je Bandić skandal, pao bi nakon drugog, najkasnije trećeg mandata, ali on srlja prema sedmom! Rusi su jednu takvu epohu u svojoj povijesti zvali smutnoe vremja, to je prikladna fraza i za naša hajdučka vremena. "Kumek" je, zapravo, tragikomedija o hrvatskim naravima, o našem mentalitetu, o ljudima koje se smatra najboljima. (Zoran Đinđić govorio je da "gori Srbi uvek pobeđuju bolje", a u regionu očito vlada zakon spojenih posuda). U film nisu stale sve Bandićeve afere, što čak nije važno. Nabrojane su glavne, uočljiv je modusi oprerandi, modusi vivendi. On je reprezentant, predstavnik naše elite takve kakva ona jest. Bandićeva psihologija ostala je izvan fokusa filma, ona će biti predmet nekog novog djela. Tu imamo sve: čovjeka koji je došao iz teške bijede, a onda dobio priliku. Kad je prvi put pokleknuo? Nije zabilježeno, ali kad se dogodi prvi pad, prva prodaja duše vragu, dalje sve ide samo po sebi. Samo rijetki, najmudriji primjerci vrste stanu na vrijeme, povuku se u sjenu, okače kopačke u klin i odu uzgajati djecu ili unuke i pecati potočne pastrve. Većina nastavi srljati i ide ravno do dna. Prema zakonima grčke tragedije, ljudi koji prijeđu crtu izazivaju bogove i postaju autori vlastitih tragedija, ali protagonistu zagrebačke tragedije, kako vidimo, još ide dobro, još je favorit na izborima, a uz njega je i cijeli hor u kojemu zborski pjevaju vlada, premijer, sportaši, građevinari, bankari i sreća, bez nje ništa ne ide.
portalnovosti
