TV rašetanje: Dvojni životi

Priče iz radionice, Klasik TV, 9. – 15. veljače, 21:15

Na našem omiljenom kanalu sve je manje stvari koje možemo pogledati, jer smo sve što nas zanima već pogledali (osvježiti fundus što prije!), ali još uvijek ima podsjetnika na tzv. dobra, stara vremena. Jedan od najboljih su Priče iz radionice. To je beskrajno šarmantan, topao uradak Zdravka Šotre, iz vremena dok je taj veteran, koji s 89 godina još uvijek snima punom parom, bio mlad. Majstor (Života) je, naravno, briljantni Zoran Radmilović. Uz njega vidimo grintavu ženu Savetu (Mira Banjac), opsesivno kompulzivnog načelnika Instituta za naftu (Stevo Žigon), koji u auto ulazi s papučama, a volanu pristupa u rukavicama, Tanju Bošković kao fatalnu glumicu, Batu Živojinovića kao testosteronskog mesara, Milenu Dravić kao profesoricu mehanike koja se teoretski razumije u motore, ali u praksi "šteka"... Priče iz radionice bazirane su na iskustvima Dragiše Krunića, beogradskog automehaničara i umjetnika, čija je radionica godinama bila "lječilište" za "bolesne" automobile beogradskih glumaca, slikara, režisera i drugih stanara oblaka. Tamo je i Šotra vozio auto na popravke, pa je s vlasnikom konačno napisao i scenarij. Dragiša je na koncu postao pisac, a od automehaničarske je radionice napravio galeriju. Danas, četiri desetljeća nakon njena nastanka, jasnije se vide i kulturni rasjedi koji prolaze dubinom ove, naizgled ležerne zabavne serije. Života je poput Šurde iz Vrućeg vetra, paradigmatski Srbin narodnjak, široke duše, pomalo težak, ali plemeniti individualac, koji nije čovjek mase, već traga za svojom zvijezdom vodiljom – a ona je umjetnička. On nije racionalni zapadnjak, poput herr Žilijena Živagoa, gej frizera za pse u Vrućem vetru, ili herr Milorada (Marko Nikolić) iz Radionice, bogatog Srbina gastarbajtera u Njemačkoj, vlasnika tvornice fascinirana njemačkom civilizacijom, bogata ali suštinski neplodna čovjeka (nema djece, za razliku od Živote koji ih ima četvoro-petoro). Takvima se autori serije blago podsmjehuju, kao što – u drugim srpskim filmovima i serijama – Hrvati imaju dva podtipa; jedan je Dalmatinac, veseo, ležeran i šarmantan (obično ga glumi Boris Dvornik), dok je drugi Europejac, krut, zategnut i posve lišen šarma (obično, Relja Bašić). Prvoga srpski filmaši simpatiziraju, drugoga lagano ismijavaju. Žika Pavlović rekao bi da je tu riječ o dvije kulture, "kulturi kristala" i "amorfnoj kulturi", koje se razlikuju taman toliko koliko Istok i Zapad, Života i herr Millorad. Života Govedarević je dobričina, veseljak, koji s puno duha prevladava svaku nevolju. Njegova radionica nije tejloristički pogon u kojemu se mehanički i puno radi, već "čapraz-divan", ležerno poprište ugodnog ćaskanja, atenski trg u kojemu se usput popravi i poneki auto, her Millorad je čovjek stroj. Života, kao tip čovjeka, danas iščezava. Aleksandar Vučić, posvjedočio je novinar Darko Hudelist, teži protestantizmu, opsjednut je rastom BDP-a, pobožno gleda u Berlin. Herr Aca je manje simpatičan od našeg majstor Živote, ali ipak ide ukorak s vremenom. No, kad tražimo dašak šarma i vedrine, ipak se prije okrenemo Životi, nego protestantima današnjice.

RTL Direkt, 16. veljače, 22:15

Ivan Skorin napravio je uzoran prilog o tzv. rusko-ukrajinskom konfliktu. Prikazao je glavne silnice sukoba, odnose snaga, sve zainteresirane snage u tom (proxy) ratu, i točno naznačio njihove početne pozicije. Slikovni materijal bio je atraktivan, dobro odabran, a elegični tonovi glazbe Erica Satieja – koji su zvučali kao prikladna komemoracija pameti ljudskoj – odlično su se sljubili, recimo to gastronomskim rječnikom, sa žalosnim slikama europskog istoka po kojemu vazda tutnje vojske, čas u jednom čas u drugom pravcu. Tri mjeseca zapadni su mediji maltretirali svijet najavama ruske invazije, koja bi, nakon milijardi eura investicije u Sjeverni tok 2, bila najiracionalnija stvar koju bi Rusi mogli poduzeti. Još nije sasvim jasno što se zapravo dogodilo. Jesu li Amerikanci, koji već 13 mjeseci nemaju čak ni ambasadora u Kijevu, nagovarali Ukrajinu na napad na Donbas kako bi isprovocirali Ruse, osujetili Sjeverni tok 2 i osudili Europu na svoj ukapljeni plin? Usput je zarativši sa Rusima, koje bi pogodio željezni projektil sankcija? Ili je Putin odlučio odvesti u izolaciju Rusiju, pokušavši sa sto tisuća vojnika osvojiti zemlju od 44 milijuna, i zauvijek izolirati Rusiju od zapadnog svijeta, bacivši Sjeverni tok u staro željezo? Nije to tako teško odgovoriti. A uredniku emisije, Šprajcu, pohvala jer je Frku-Petešića duhovito opisao kao "beskućnika" što je izazvalo lagani osmijeh na našem napaćenom, strahom od rata ukočenom licu.

Novi dan, N1, 17. veljače, 8:00

Iva Puljić Šego krenula je u invaziju na kokošare s političke scene, ljude koji uzimaju naknade za odvojene živote, dnevnice, putne troškove i sve ostalo. Cijelo se jutro vješto nadigravala sa sisačima državnih sisa. Čestitke. Čuli smo niz potresnih priča, toplih ljudskih tragedija. Šparni Arsen Bauk nije propustio ni jednu priliku da zaradi, stekne, uštedi. Tu je i Peđa Grbin, koji živi u Zagrebu, a prijavljen je u Puli. Obojica više od 10 godina žive u Zagrebu, s njima žive i njihove obitelji, partnerice su im zaposlene u Zagrebu te su tu dobili djecu, ali nikad nisu promijenili prebivalište pa je Bauk tako i dalje prijavljen na Braču, a Grbin u Puli, dok je siroti Josip Đakić, rastavljen poodavno, uzimao naknadu za odvojen život. Nije kupio stan u Zagrebu, "kupio je", kaže, tek "dva apartmančića na Šolti", a živi odvojen od tri poveća sina, koji su odavno punoljetni. "Rastavljenost i nerastavljenost ne čini obitelj, postoje i djeca i roditelji s kojima se živi ili vodi briga o njima", govori Đakić, iz čije su brige izrasla krasna, lijepo odgojena djeca – malu smo mi njemu naknadu plaćali kako ih je on odgojio, taj Montesori sa sjevera. "A što, da ih brišem? Kad su nestašni, onda su moji, a kada su pitanja obitelji, onda kao da nisu moji", rekao je Đakić, dok je na pitanje žive li sinovi s njim rekao: "Kako kada."

N1 studio, 19. veljače, 11:05

Igor Bobić pozvao je Žarka Puhovskog da prokomentira aferu Horvata, Miloševića i Aladrovića, što je uvijek pametan urednički potez. "Ako sve ostane samo na Horvatu, Plenković ide dalje, a ako se stvari zaoštre prema Miloševiću i Aladroviću, situacija će se zakomplicirati." Tome treba dodati i Tomislava Ćorića, koji je već u nevoljama. "Ćorić kaže da stoji na raspolaganju istražnim organima", primjećuje komentator i dodaje da je to isprazno: "može biti ili ne biti na raspolaganju novinarima, ali USKOKU, DORH-u i policiji se to mora", kaže Puhovski koji misli da bi HDZ na prijevremenim izborima mogao pobijediti. Koaliciju Možemo! i SDP-a duhovito je nazvao protuprirodnom, jer je riječ o "savezu novorođenčeta i mrtvaca", čime se uvrstio u ovu rubriku koja cijeni lapidarne duhovitosti i aforizme. Andrej Plenković je nakon pola sata kašnjenja bio prilično hladnokrvan, rekao je da ima većinu, i da će ministre smjenjivati on a ne oporba. Čini se, ništa od izbora, no čekamo rekonstrukciju.