In memoriam: Mustafa Nadarević, HRT, 23. studenoga, 20:20
Intervju Jelene Jindre s Mustafom Nadarevićem iz 2017. dao nam je širok uvid u svijet otišlog velikana. Miran, tih čovjek, koji nikad nije bio zadovoljan svojom ulogom (pouzdan znak mudrosti) rekao je kako u njegovu zanatu jedna jedina sekunda šutnje previše ili premalo znači razliku između dobre i loše izvedbe. Ta jedna sekunda svakako nije bila odlučujuća za njegove antologijske role, kod kojih je u pravilu iz kože pristojnog, samozatajna čovjeka s neviđenom uvjerljivošću uskakao u kože luđaka, ljudi obuzetih demonom – profesora opsjednutog mladom djevojkom u "Već viđeno", komunista opsjednutih ideologijom kao u "Gluvom barutu" ili "Ocu na službenom putu", ili policajca opsjednuta potragom za odbjeglim zatvorenikom u "Kuduzu". Slične je izlete u ekstremno imao u "Kiklopu" i "Glembajevima". Nadarević je ispričao i zanimljivu crticu o životu glumaca pod nenarodnim režimom. "Sjeli bismo", rekao je, "ujutro u avion, Cessnu ili Kliper, odletjeli u Split, snimili jednu scenu, vratili se avionom nazad u Zagreb i navečer bili na sceni, na daskama u teatru." 'Ajde sad tako!
Newsroom, N1, 24. studenoga, 17:13
Umirovljeni profesor ekonomije Ivo Bićanić vrckavo je prokomentirao mrčenje narodnog novca na tzv. "Nacionalnu razvojnu strategiju do 2030. godine", 32 milijuna kuna bezvrijedan dokument koji je nimalo akademski nazvao "papazjanijom". "To je običan šlamperaj, bezobrazan šlamperaj. To je zanatski loše napravljen tekst. Na masu mjesta na jednoj stranici kažu jedno, dvije stranice dalje nešto drugo i tako mnogo puta. Kažu da žele smanjiti ulogu države, pa tri strane kasnije govore o tome da će glavni investicijski zamah biti javne investicije, dakle državne investicije. Da je to nekakav student donio, to biste mu vratili i rekli, skratite na pola i napravite iz toga nešto suvislo", rekao je Bićanić. To, nažalost, nije donio neki student, već "eksperti" bliski Vladi. "To je greška onoga tko je to napisao. Potom i greška lektora. Pa to sve ide do Plenkovića koji je sam priznao da je jedan cijeli dan brusio tekst tako da imate na jednoj strani da 'konvergirate', na drugoj strani da 'divergirate'. I tako niz kontradikcija koje bi pažljivi čitatelj odmah uočio", kazao je Bićanić opisavši strategiju bezubom jer u njoj nema parametara po kojima bi se mogla mjeriti uspješnost. "Političarima odgovara da je nešto bezubo, jer ih onda nitko ne može pozvati na odgovornost. Što se tiče ciljeva, uopće nije jasno odakle im ti brojevi, kao da su pali s neba. Oni govore da im je cilj tropostotni rast. Zašto 3, a ne 3,5 ili 2,5, uopće nije jasno", rekao je pa zaključio: "Za te novce se moglo dobiti da strategiju napišu, i još važnije, da je i recenziraju, vjerojatno najbolji svjetski ekonomisti. A to bi vas onda prisililo da napravite i dobar posao." Profesor misli da je ovaj dokument pogreška. Mi mislimo da je nešto puno gore – umišljaj. Kako god bilo, svršeno je – pare su sjele u prijateljske ruke i izjeo vuk magare.
Pressing, N1, 24. studenoga, 20:00
Milorad Dodik dobio je svoj Most. Mladi, novoizabrani gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, "ništa ideologija samo reforme", pokazao se kao, staromodno govoreći, kleronacionalist. Pristojni Ilija Jandrić istjerao ga je na čistinu. Najgora stvar koju je rekao bila je ona o 800.000 žrtava Jasenovca – to je sa stajališta istine, morala i logike isti prijestup kao i tvrdnja da je tamo umrlo 500 do 1000 ljudi, "uglavnom zbog malarije", kako tvrdi jedan ovdašnji lakrdijaš (neistinu o 700.000 žrtava logora lansirali su, ne treba zaboraviti, komunisti poslovično skloni pretjerivanjima; Dedijer je tvrdio da je u "retorziji" 1945. pobijeno 500.000 neprijatelja naroda pa se sada ljevičarima ljevičarske fantazije obijaju o glavu kao bumerang). Mladi Stanivuković negira i genocid u Srebrenici, a četnike vidi kao antifašistički pokret. Na pitanje priznaje li presude Haškog suda u slučaju Radovana Karadžića i Ratka Mladića, poručio je da ne priznaje "ništa od tog suda". "Taj sud je nanio veliku političku štetu mom narodu i to je za mene čiča-miča, završena priča." Nakon gledanja zlatoustog Stanivukovića i Mile Dodik, bivši pripadnik stranke Ante Markovića, izgleda nešto bolje, ali Dodik je na izlaznim vratima povijesti, a mladac kojega smo gledali u "Pressingu" na početku je velike i duge karijere. Svi mi, djeca starog društva, morat ćemo, gledajući njega, mostovce i slične dolazeće političke tzv. elite, priznati da je sekularizmu na ovim prostorima odzvonilo i da ćemo se morati pomiriti s vremenima u kojima će na javnoj sceni dominirati ovi nacionalni "bogonosci". Možda ti nacionalisti ipak stvore neku svoju, funkcionalnu nacionalističku internacionalu, kad to već nije uspjelo zagovornicima bratstva i jedinstva.
Diego Maradona, HRT, 27. studenoga, 20:14
Čak i ljudi koji sport prate samo kad je riječ o svjetskim i europskim prvenstvima – poput kritičara Novosti – morali su pogledati remek-djelo dokumentaristike, film o čovjeku u trenutku čije smrti je, u znak poštovanja, čak i snijeg prestao padati (malo parafraziramo Nerudu). Tog nogometaša volio je ili mrzio cijeli svijet, a divili su mu se svi. No njegov je život, kako vidimo iz filma, bio katalog sižea za neki veliki roman Dostojevskog: rođen u bijednom predgrađu Buenos Airesa, iz siromaštva je mogao pobjeći samo s loptom i on je s njom postao virtuoz. Sanjao je da siromašnim roditeljima kupi kuću, to mu je bio glavni motiv. Odlazak u Napulj bio je kalvarija njegova života – nakon donošenja dvije titule prvaka Italije Napoliju koji je uvijek bio na rubu ispadanja iz lige (kao da npr. Slaven Belupo postane prvak Hrvatske), proglašen je bogom. Napulj je pun murala na kojima je prikazan kao božanstvo. Nigdje se nije mogao maknuti bez dvije stvari, gomile obožavatelja i mafije, koja ga je brzo uzela pod svoje. Kokain, koji je počeo uzimati još u Španjolskoj, gdje je teško ozlijeđen trpio velike bolove, trošio je u sve većim količinama i tu je počeo put u pakao... Početak životne tragedije bilo je rođenje vanbračnog sina, Diega Armanda juniora. Ako je prva polovica njegova života nalikovala na raj, druga je bila pakao. Istrage, droga, utaje poreza, raspad obitelji i života, silovito debljanje, sve veća ovisnost o drogama, izbacivanje sa svjetskog prvenstva zbog dopinga, sve bi to ubilo i kolosa s Rodosa, a ne ovog 165 centimetara visokog genija. Film Asifa Kapadije (koji je snimio i zapaženo djelo o Senni) sjajno je montiran, dinamičan, brza ritma. Snimljeno je preko 500 sati materijala, a dokumentarac je podržao i sam Maradona, koji je jednom izjavio kako bi volio da mu na nadgrobnom spomeniku piše: "Hvala lopti."
portalnovosti
