Jedino što SAD uistinu „grozničavo radi“ već gotovo godinu dana jest izravno sudjelovanje u izraelskom genocidu nad cijelim palestinskim narodom, kojemu se zločinački uskraćuje pravo na vlastitu državu.
Neslavno je neki dan propao pokušaj dogovora Hamasa i Izraela u Kairu o prekidu vatre u Pojasu Gaze, povratu talaca i mirovnim pregovorima – posredovali su SAD, Egipat i Katar – jer sukobljene strane nisu pristale ni na jedan kompromis, i genocid nad Palestincima se nastavlja nesmanjenom žestinom. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jacob „Jake“ Jeremiah Sullivan ni da trepne ili makar malčice zacrveni u licu, glede&unatoč, bubne laž usred pressice u kanadskom Halifaxu da „SAD i dalje grozničavo radi s egipatskim i katarskim posrednicima, kao i s Izraelcima, kako bi se postigao prekid vatre u Pojasu Gaze i dogovor o taocima“. Jedino što SAD uistinu „grozničavo radi“ već gotovo godinu dana – nakon upada Hamasovih ekstremista 7. listopada 2023. u Izrael, gdje su ubili cca 1200 vojnika, policajaca i civila te odveli i zataočili u Pojasu Gaze još 250 Izraelaca – jest izravno sudjelovanje u izraelskom genocidu nad cijelim palestinskim narodom, kojemu se zločinački uskraćuje pravo na vlastitu državu.
Predsjednik SAD-a Joe Biden i njegova potpredsjednica Kamala Hrris rade kao tvorničari smrti, patnje, očaja u izraleskom genocidnom pogonu, što je zločin i protiv boga i protiv čovječanstva, koji ne smije ostati nekažnjenKoja je, uostalom, postojala stoljećima prije no što je tzv. međunarodna zajednica „konačno riješila višestoljetno židovsko pitanje“ time da je na palestinskom tlu – teritoriju biblijske tzv. Obećne zemlje, sic transit – dopustila cionističkom pokretu 1948. godine osnovati državu Izrael. Koji su potom pohrlili naseliti Židovi sa svih strana svijeta. Tzv. međunarodna je zajednica istodobno kukavički/licemjerno zažmirila na već ranije aktiviran, državno programiran i globalno toleriran apartheid nad starosjedilačkim palestinskim/arapskim žiteljima, nad maltretiranjem stotina tisuća nežidovskih obitelji i etničkim čišćenjem što traje i danas. Ne samo u Pojasu Gaze – najnapućenijem (2,5 milijuna duša) komadiću tla na Kugli, površine Zagreba sa širom periferijom – nego i na Zapadnoj obali (rijeke Jordana) te u istočnom Jeruzalemu. Židovska država, čiji je narod jedva preživio nacifašistički Holokaust i potpuno uništenje u Drugomu svjetskom ratu, naočigled moralno jalovog svijeta i na sramotu milijuna mučki ubijenih svojih predaka provodi isto tzv. konačno rješenje nad Palestincima na njihovoj pradjedovini.
Ubojice se znaju poimence, a tzv. međunarodna pravda u Haagu je bila nedavno procesuirala Izrael te izdala uhidbene naloge za političko i vojno vodstvo upravo zbog genocida nad Palestincima i nezapamćenih ratnih i zločina protiv čovječnosti što ih novcem, diplomatski, velikim količinama oružja i nemoralno podupire SAD. Besramno lažljivi Sullivan u Halifaxu mantrom o Washingtonu koji „i dalje grozničavo radi kako bi se postigao prekid vatre“ prodaje urbi et orbi rog za svijeću istog dana kada američko oružje u izraelskim rukama usmrćuje 60 nedužnih palestinskih civila (više od polovice su djece u dobi do 12 godina) i kada to američko oružje ruši dva poslovno-stambena tornja pod čijim ruševinama ginu ne samo civili već i strani poslovni ljudi u svojim uredima, UN-ovi aktivisti i novinari u dopisništvu Associated Pressa (AP). Ni u jednoj od tih zgrada nije bilo Hamasovih političkih ili vojnih struktura, niti je Izrael dokazao te mete.
Američka pak politika prema izraelskom genocidu nad Palestincima neće se promijeniti pobijede li bilo koji od dvaju predsjedničkih kandidataDa je istina to što zborno već mjesecima pod dirigentskim štapićem šefa Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr. telale Jake Sullivan, pa državni tajnik Antony John Blinken, glasnogovornik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost John Francis Kirby, ministar obrane Lloyd James Austin III., njegov pak glasnogovornik Matthew Alan Miller i takvi s administrativnog sljemena SAD-a – pod mantrom o tzv. pravu Izraela na samoobranu od Hamasovog terorizma na svom tlu, pa agresorsko-okupacijsku izraelsku vojsku nazivaju izraelskim obrambenim snagama, sic transit – genocid u Gazi se uopće ne bi ni dogodio. Izraelska agresija na cca 2,5 milijuna nedužnih palestinskih civila u Pojasu Gaze – koje se goloruke sustavno, planski, programirano istrebljuje s lica zemlje, razara njihove domove, bolnice, škole i infrastrukturu, izgladnjuje, ubija žeđu i uskraćivanjem lijekova, raseljava i pljačka… – prestala bi istog trena kada bi to ozbiljno naredio američki predsjednik izraelskom političkom i vojnom vrhu.
A on – dementan i neempatičan za bilo koje stradalnike u kriznim žarištima izazvanim uplitanjem najvećega imperijalnog predatora na svijetu, SAD-a – ni trc niti mrc nad činjenicom da je (i) američkim oružjem ubijeno i teško ozlijeđeno u Palestini cca 200.000 nedužnih ljudi. Koji se ne mogu niti imaju čime braniti. Niti ih ičime učinkovitim štiti arapska i ina muslimanska braća na Kugli, osobito ne jalova u svakom smislu tzv. međunarodna zajednica što se – u birokratskoj svili i kadifi, bogovski plaćena, daleko od dnevnih smrti i grmljavine rata protiv palestinske nejači – zaklinje u tzv. međunarodno pravo.
Izrael svako svoje krvoproliće „opravdava“ svaki put istom mantrom s ruba pameti: „Napadnuto je Hamasovo zapovjedno mjesto“. Zapovjedno mjesto uz UN-ove i urede američke medijske agencije AP, je li, među stanovima palestinskih obitelji s puno djece, žena, starčadi, bolesnih i ljudi nasmrt prestrašenih? Glupost na entu. Da u nekom nemogućem slučaju to i jest istina, a nije, Izrael je kadar sofisticiranim američkim oružjem precizno pogoditi bilo koju metu/prostoriju ne samo u bilo kojoj kući nego i u masovno naseljenom stambeno-poslovnom tornju. To je svojedobno dokazao, npr. u Egiptu, u također stambeno-poslovnom tornju, ubojstvom u automobilu sedmero zapadnih humanitaraca World Central Kitchena u Pojasu Gaze, atentatima u inozemstvu na Hamasove, Hezbolahove, iranske… političke i vojne stratege.
Izraelska je politika politika genocida, sustavno ubijati, ranjavati, progoniti i etnički očistiti Palestince iz tzv. Obećane zemlje, a ne – birati mete. I ne radi se o tomu da je vjersko-konzervativni premijer Benjamin Netanyahu svaki put prevario/izigrao Bidenove „mirotvorne“ poklisare na Bliskom istoku (tipa Sullivana, Kirbyja, Blinkena, Austina i takvih), nego o tomu, je li, da aktualna američka administracija izravno sudjeluje u genocidu nad Palestincima. Govori jedno, misli drugo i čini treće u samoproglašenoj ulozi tzv. svjetskog arbitra. Bez čijeg se polit-vojno-sankcijskog toucha (America First!) „ne smije“ dogoditi/događati ništa na Kugli. U bilo kojem njezinu dijelu: od Ukrajine i Bliskog istoka do Venezuele, Kine, Irana, Sjeverne Koreje… Bez toga američkog polit-vojno-sankcijskog toucha (America First!) – što su u suvremenomu, digitalnom i multipolarnom svijetu tzv. novoga svjetskog poretka tempi passati – Kugla bi se puno mirnije okretala oko Sunca, sigurnije i na globalno zadovoljstvo. Ovako…
Izraelska je politika politika genocida, sustavno ubijati, ranjavati, progoniti i etnički očistiti Palestince iz tzv. Obećane zemlje, a ne – birati meteAmerička predsjednička kampanja – u kojoj su se sučelili demokratska kandidatkinja za Bijelu kuću Kamala Devi Harris i republikanac Donald John Trump – ne sugerira ništa optimistično. I Harris i Trump jednostavno ne odustaju od strateške zablude tipa America First! i poručuju da „Amerika mora ostati svjetski lider, razvojno vrlo snažna te odlučna u obrani svojih nacionalnih interesa i zapadnih demokratskih vrijednosti bilo gdje u svijetu“, pa komu krivo, komu drago. Američka pak politika prema izraelskom genocidu nad Palestincima neće se promijeniti pobijede li bilo koji od dvaju predsjedničkih kandidata. Kamala Harris je to i izričito poručila iz Chicaga sa skupa demokratske stranke na kojemu je prihvatila predsjedničku kandidatur: „Uvijek ću braniti Izrael od terorista i tirana!“
Palestinski narod, koji oduvijek živi na zemlji svojih pradjedova i čija je država još 1920. godine odobravala useljeničke vize Židovima iz cijelog svijeta, narod koji želi živjeti u miru je teroristički i tiranski!? Tko su ti „teroristi i tirani“ Kamale Harris, ako nisu Palestinci!? I to svih 2,5 milijuna palestinskih duša u Pojasu Gaze plus Palestinci na okupiranima Zapadnoj obali te u istočnom Jeruzalemu!? Na kojim je to tako suludim drogama američka predsjednička kandidatkinja Kamala Devi Harris!? Indikativno je i to da na njezinim političkim skupovima nije dopušteno, je li, govoriti palestinskim pristašama među demokratima, što samo po sebi upućuje na spoznaju o kakvoći američke tzv. demokracije koju inače iks puta na dan nabijaju na nos cijelom svijetu. Endemska „demokracija“.
„Sada je vrijeme da se postigne dogovor o taocima i prekidu vatre“, tvrdi Harris u trenutku kada američko „posredništvo“ u Kairu doživljava debakl i njoj ne dolazi iz debelog mesa u glavu notorna činjenica da agresije na Gazu nije smjelo biti, odnosno da ne može „posredovati“ kompromitirani SAD koji izravno sudjeluje u izraelskom genocidu. „Uvijek ću se zalagati za pravo Izraela da se brani i uvijek ću osiguravati Izraelu sposobnost da se brani. Osigurat ću Izrael, vratiti taoce kući i okončati rat u palestinskoj enklavi. Poražavajuće je to što se dogodilo u Gazi u prošlih 10 mjeseci. Toliko izgubljenih nedužnih života, očajnih, gladnih ljudi koji svaki put iznova bježe u potrazi za sigurnošću. Razmjeri patnje su srceparajući (zašto SAD, čija je Harris potpredsjednica, sic transit, dramatično širi te razmjere patnje slanjem oružja i kešovine Izraelu!? – op. a.).
Predsjednik Biden i ja radimo na okončanju ovog rata tako da Izrael bude siguran, da taoci budu oslobođeni, da patnja u Gazi prestane i da palestinski narod može ostvariti svoje pravo na dostojanstvo, sigurnost, slobodu i samoodređenje.“
U trenutku kad je ona šakom i kapom sipala to licemjerje raspomamljenim demokratskim pristašama na skupu, ali i urbi et orbi, Izrael je ubio sedam Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali te više desetaka žena, djece i starčadi pod ruševinama u izbjegličkim kampovima u Pojasu Gaze. Na tomu, uistinu, rade predsjednik SAD-a Joe Biden i njegova potpredsjednica Kamala Hrris. Rade kao tvorničari smrti, patnje, očaja… u izraleskom genocidnom pogonu, što je zločin i protiv boga i protiv čovječanstva, koji ne smije ostati nekažnjen.
„Drugarica Kamala Harris će nas odvesti u Treći svjetski rat“, prenio je Newsweek oštro upozorenje republikanskog joj oponenta Donalda Johna Trumpa na mreži Truth Social. „Tko pregovara za nas na Bliskom istoku? Bombe padaju na sve strane! Pospani Joe Biden spava na plaži u Kaliforniji, zlobno prognan od strane demokrata, a drugarica Kamala ide na turneju sa svojim stvarno lošim izborom potpredsjednika. Ne želimo Treći svjetski rat, ali idemo u tom smjeru. Neće biti budućnosti pod drugaricom Kamalom Harris, jer će nas ona odvesti u Treći, nuklearni, svjetski rat.“ Istodobno, širi se požar Bliskim istokom. Hezbolah i Izrael razmjenjuju stotine razornih projektila, ljudi ginu u Libanonu zbog osvete židovske države, hutisti iz Jemena „osvećuju palestinsku braću“ tako što gađaju (pro)izraelske brodove u Crvenomu moru…
Iran je pak objavio osvetu Izraelu „općim udarom Osovine otpora na dva velika grada kada ocijenimo da je trenutak“ zbog ubojstva Hamasovog čelnika Ismaila Haniyeha nedavno u Teheranu. Naočigled cijelog svijeta, eskalira nasilje na Bliskom istoku, a tzv. međunarodna pravda i svjetske organizacije se natječu u jalovosti i – nepotrebnosti. Globalne institucije, je li, koje nisu u stanju učinkovito/brzo djelovati u interesu mira i globalne sigurnosti, prava svakog pojedinca i naroda da budu svoji na svomu i koje nisu kadre zaustaviti izraelsku genocidnu ruku nisu međunarodne institucije i svijetu nisu potrebne.
„Cijeli niz država priznao je Palestinu, pa i dio država bivše Jugoslavije, a Hrvatska šuti“, kazao je predsjednik RH Zoran Milanović hrvatskim veleposlanicima, konzulima i vojnim predstavnicima na redovnomu godišnjem skupu neki dan u Zagrebu. „Za mene je priznanje Palestine moralno pitanje i nema apsolutno nikakvog razloga ni opravdanja da se palestinskom narodu ne prizna pravo na državu. Zašto Hrvatska šuti!?“ Zato što Bijedna Naša nema suvislu i vjerodostojnu vanjsku politiku, jer predsjednik države zagovara to što je i kazao hrvatskim diplomatima o Palestini, o ratu u Ukrajini drži drukčije no proamerički tzv. kolektivni Zapad, itsl., a premijer igra ulogu ancile tog Zapada via Bruxelles. A osobni animoziteti dvojice lidera, najvažnijih likova u državi, ustavno obavezanih sukreirati (i) vanjsku politiku zemlje, ne dopuštaju im sjesti za isti stol i riješiti krucijalna državna pitanja. Pa i pitanje hrvatske šutnje o izraelskom genocidu, o istomu palestinskom pravu kakvo je Hrvatska u krvi, ognju i dimu izborila u Domovinskom ratu.
Sullivanova presica u Halifaxu i proizraelska zapjenjenost Kamale Devi Harris u Chicagu i širom SAD-a lice su i naličje kriminalno pogrešne vanjske politike pojedinačno najmoćnije zemlje na Kugli. Koja politika – ma tko se nakon 5. studenoga 2024. uselio u Bijelu kuću, makar i neto treći što bi ga mogao smisliti megakorporativni kapital u sjeni instalirane vlasti – neće donijeti sreću nikomu ni na Bliskom istoku, ni u Ukrajini, ni u Uniji, ni u ostatku svijeta, ali niti u samom SAD-u. Jednom već nogom posrnulom u recesiju zbog enormnih troškova žandarenja Kuglom i lani jedva umaklom bankrotu države s javnim dugom većim od 32 bilijuna dolara. À propos, tko kaže da Donald Trump, nadimkom „slon u staklariji“ koji želi demontirati EU, NATO i UN te „nagovoriti Putina da napadne Uniju“, neće na mig megamoćnika iz sjene, istinskih vlasnika Bijele kuće i Pentagona, u nekom času pritisnuti gumb nuklearnoga sudnjeg dana?
