Prošao je Crni petak. Nije bio trinaesti, nekome je donio sreću, no mnoge je razočarao.
Nitko u Hrvatskoj nije imao potrebu kampirati pred vratima trgovačkog centra iščekujući njegovo otvaranje. Možda bi se to i dogodilo da su sniženja bila kao u SAD-u i do 70%.
No, tko bi mogao preveslati naše trgovce? Baš kao i banke i trgovci moraju ostati na dobitku. Šarenilo ponude, ugodna glazba koja podsjeća na blagdane i popusti koji će nakon obilate kupnje donijeti ušparanih trideset do pedeset kuna. U Hrvatskoj je i Crni petak prevara.
Krstare kupci po trgovinama tražeći taj nevjerojatni popust, a popusta nigdje. Naravno, u trenutku kad našpanani kupci reagiraju kompulzivno, zbog izbjegavanja efekta razočaranja, ali i opravdanja pred partnerom zbog uzetog slobodnog dana ili čak godišnjeg, kupuje se i ono što se nije htjelo. Tad više ni popis ne vrijedi. Peglaju se kartice, curi keš, a crveni minus je sve deblji. Konzumerizam će uvijek nadjačati stvarnu potrebu za nečim. Sličnu navlakušu pušimo slijepo vjerujući da ćemo kupiti pet artikala snižene cijene na nekom katalogu, ali čim prijeđemo vrata trgovačkog centra, gotovi smo.
''Ajmo još i ovo...treba nam!'' – postaje brzo opravdanje za mahnito kupovanje i mi se pretvaramo u ljudske svrake očarane svjetlucajućim sjajem nepotrebnih stvari koje bi rado ponijeli u svoje gnijezdo.
Jednostavno, to je jače i od nas. I onda, na kraju, pogledamo svoj novčanik koji je prazniji od ''popusta'' na koji smo računali. Očekivali smo brdo toga u Crnom petku, no kupac je postao Crni Petar. Naša naivnost je proključala, a time je i razočaranje veće. Prvo što uslijedi nakon triježnjenja jest: ''Jesam li ja uistinu to trebao?'' Vjerojatno nismo.
Kao što ni ne nosimo pola kupljenih stvari, a i dosta toga je loše kvalitete pa brzo odustanemo od ''igračke'' zbog koje smo se htjeli, i ovako odrasli, baciti na pod i udarati rukama i nogama ne bi li ju dobili. Dan nakon velike rasprodaje shvatili smo da smo većinu kupljenih stvari trebali preskočiti. Tim više boli činjenica da prave rasprodaje postoje svuda u Europi, a jedino u Hrvatskoj isplaćujemo ''minuse'' velikim trgovinama koje na ''potrebitim'' malim zemljama Istočne Europe nadoknađuju izgubljeno.
Od interneta koji je skup, od skuplje hrane u trgovinama pa do popusta od 20 – 30% koji bi bio smiješan u domicilnoj zemlji. Očajni smo pa nam i kakav takav popust nešto znači. Željni smo europske jednakosti iako nam novčanici nisu jednaki. Za manje plaće kupujemo skuplje. I gdje je tu pravednost? Vratimo se na bankare, trgovačke koncerne koji nas drže u šaci i političare koji podilaze stranom kapitalu. Pravednost je privid dokle god koristi velikima. Istina se tek otkrije kad se usporede cijene i plaće vani s cijenama, plaćom i kvalitetom robe u nas. Crni petak je odlična stvar, kako za kupce tako za trgovce, no ako ste vi na kraju razočarani tko je onda, uistinu, na dobitku?
seebiz
