Ideja o tzv. ideološkom moratoriju zasigurno ne pripada svijetu ideja, riječ je o nezreloj obmani.
Ideologija nije samo skup ideja, ona je, iako manje obuhvatna od svjetonazora, ipak skup naših identiteta, a budući da bez identiteta nismo u stanju postojati kao definirano netko, nego ako uopće jesmo, jesmo kao nešto nedefinirano, odnosno kao nešto što postoji pukim slučajem, potpuno bezrazložno, jasno je da bi taj famozni ideološki moratorij zašao u alkemijsku sferu lišavanja značaja.
Ovo je, u najkraćim crtama, negativni pogled i negativno određenje ovog moratorija.
Pozitivni pogled je nešto romantičniji. I on polazi od toga da je ideološki moratorij stanje potisnute, sedirane, zaboravljene i, zbog nekog navodno većeg razloga, odbačene ideologije. To je stanje koje odgovara nekome tko je sebe poništio i zaboravio kako bi sada bio nitko.
Kada netko sebe poništava, to uglavnom čini zbog ljubavi. Ljubav, metodičkim samoponištenjem, onoga tko nekoga voli pretvara u praznog nekoga kako bi on u sebi, uvjetno rečeno, mogao stvoriti prostor da primi ljubljeno biće i da ga ponosno nosi kroz svijet, potpuno se poistovjećujući s time koga voli.
Meni je poziv na ideološki moratorij prvenstveno iskaz ljubavi prema HDZ-u. Riječ je, dakle, o nečem romantičnom, zavodljivom i ganutljivom. Doduše, budući da polazi od nezrelosti i obmane, ta ljubav je ujedno nezrela i obmanjujuća, no to su već nijanse s kojima, duboko vjerujem, svi zaljubljeni mogu izaći na kraj.
Posljednji ovakav, nezreli i obmanjujući, tada također pompozno promoviran kao navodno nadideološki i neideološki iskaz ljubavi odvijao se, pred očima zainteresirane hrvatske javnosti, ne tako davne 2015. godine, kada je, dobro se sjećamo, predložena tzv. tripartitna vlada, odnosno vlada u kojoj mora biti HDZ ili u njoj neće biti nitko.
Naravno da tada nije formirana tripartitna vlada jer bi ona, između ostalog, poništila demokraciju – tada ne bi bilo oporbe. Formirana je vlada HDZ-a i Mosta. Jednom, pa onda i drugi put.
Most sada, pozivom na ideološki moratorij, smatra da je, eto, došlo vrijeme da se formira vlada u kojoj će biti nitko (ne vlada u kojoj neće biti nitko, nego vlada u kojoj će biti oni koju su se, u njihovom slučaju iz čiste ljubavi, negirali) ili, još prikladnije, da to bude vlada ideoloških nitkova.
Ti nitkovi bi se međusobno razlikovali po tome što su jedni nitkovi negirali vlastite identitete kako bi se suprotstavili HDZ-u i Plenkoviću (to su ljevičarski nitkovi), dok su drugi nitkovi negirali vlastite identitete kako bi se suprotstavili Plenkoviću u HDZ-u, ne i HDZ-u (to su zaljubljeni desničarski nitkovi).
Problem hrvatske politike nije HDZ, on je tek lice te politike, problem je u onima koji se, pozitivno (zaljubljeno) ili negativno (mrzilački) orijentiraju prema HDZ-u. I jednima i drugima je svijet bez HDZ-a nezamisliv.
Ideološki moratorij bi okupio upravo takvu ekipu, ekipu zaljubljenika u HDZ koja, eto, mrzi Plenkovića, ali i ekipu mrzitelja HDZ-a, neovisno o tome tko ga trenutno predvodi.
Naravno da HDZ predstavlja najgore, ali to najgore su birali oni koji su gori od HDZ-a jer je HDZ bolji od njih, i naravno da je, kao prva, kratkotrajna, motivacijska faza bazirana na okupljanju onih koji se ne mire s takvim politikama.
Ta početna faza je antihadezeovska, ali ona ne smije biti i ne smije ostati trajna, jedina i isključiva faza. Nama ne treba netko tko zna što on nije, nego netko tko zna što, u političkom smislu, jest, a za to je nužna ideologija. Netko se, uostalom, drugim ljudima predstavlja tako da izgovori vlastito ime, a ne da nabraja sva imena koja nisu njegova.
Nama je potrebna antihadezeovska opcija koja zna što hoće jer, prvenstveno, zna što ona jest i koje politike zastupa, a te politike ne mogu proizlaziti iz protivljenja nekome, već iz afirmacije vlastitog političkog identiteta, odnosno iz afirmacije vlastite političke ideologije.
Politička ideologija Mosta stane u jednu rečenicu: Hrvatskom može upravljati ili voljeni HDZ ili nevoljeni nitko. Oni sada, zbog toga što ih je HDZ, po preporuci Vladimira Šeksa, bešćutno odbacio, žele da Hrvatskom upravlja, ideološkim moratorijem politički kastrirani nitko i, naravno, prateća ekipa nekadašnjih samozaboravljenih ljevičarskih i desničarskih nitkova.
Ideološki moratorij je, zapravo, slučajno neraspoređena zajednička imovina nastala iz brakorazvodne parnice između Mosta i Plenkovića.
Ta imovina Mostu služi kao šansa da HDZ-u pokaže koliko ga voli, odnosno da mu pokaže kako voli samo njega, jer samo s njim može biti ono što jest, dok svima drugima uskraćuje ljubav i identitet, s drugima je puko tijelo, bez duše.
Ideološki moratorij okuplja upravo takva, očajna i razočarana, politička tjelesa. To, dakle, nije nikakva antihadezeovska priča, više je riječ o borbi za to tko zaslužuje voditi HDZ jer ga, kako bi to nezreli ljudi rekli, baš, baš voli. Tko, dakle, više voli HDZ: Plenković ili Most? Nesumnjivo oni koji sebe, a i druge, poništavaju zbog ljubavi.
Koliki su razmjeri tlapnje o tome da bi takva saborska većina neidentificiranih političkih tjelesa izvaljenih u saborske klupe, podržavala neku vladu stručnjaka, dovoljno je zamisliti kakve bi stručnjake oni predložili i kakvi bi ih stručnjaci mogli održati na okupu.
Meni na um pada samo jedno stručno lice, a to je Željka Markić. Ona je, uostalom, već u ovoj predmoratorijskoj fazi prepoznata kao prvo lice udruge koja ima, po mjerilima države, iznimnu ulogu u promoviranju rodne ravnopravnosti.
Da U ime obitelji ne okuplja stručnjake za rodnu ravnopravnost i da ova udruga nije posebno senzibilizirana za rodnu tematiku, država joj ne bi dala prebijene pare za širenje rodne ravnopravnosti.
Nadalje, da U ime obitelji nije prethodno proglasila moratorij na rodnu ideologiju, ne bi se mogla prijaviti na natječaj ili poziv za financiranje aktivnosti u svrhu ostvarivanja rodne ravnopravnosti.
Oni koji su protiv roda kao roda, svodeći ga na puki spol, najprije su morali proglasiti moratorij na rod kao spol, kako bi širili rodnu ravnopravnost kao ravnopravnost moratorijem sediranog, zaboravljenog spola. Takvi stručnjaci bi najbolje upravljali Hrvatskom, državom pukih tjelesa. Tim tjelesima HDZ daje, ali i oduzima dušu.
