[caption id="attachment_64293" align="alignleft" width="460"] Zdesna: Topić, Hedl, Galić, Lukić[/caption]
Manifestaciji Noć knjige koja se održava na Svjetski dan knjige (23. travnja) pridružila se raznovrsnim sadržajem i slavonskobrodska Gradska knjižnica. Zahvaljujući djelatanicima knjižnice, a naročito agilnom i poduzetnom ravnatelju Ivanu Stipiću i njegovoj zamjenici Dariji Mataić Agičić, atraktivan program realiziran je besprijekorno.
Vrhunac programa bilo je gostovanje Drage Hedla, istraživačkog novinara, reportera, scenariste, književnog kritičara i romanopisca. Činjenica da je Hedl autor dva uspješna romana, ponukala je organizatore Noći knjige da ga pozovu predstaviti svoje romane brodskoj publici.
U prvom dijelu razgovora, u dijalogu sa svojim osječkim kolegom Dariom Topićem, Hedl je svoj prvi roman Donjogradska obala predočio kao priču koja opisuje vrijeme odrastanja u pedesetim godinama 20. stoljeća iz perspektive dječaka koji živi u osječkom radničkom kvartu, u Donjem gradu, daleko od slavne secesijske i modernističke osječke prošlosti. Hedl je uspio evocirati vrijeme i događaje iz romana, prisjetiti se niza detalja iz formativnog razdoblja svog života i prisutnoj publici približiti pogled na doba u kojem su se običan život i politika susreli na sudbonosan i bolan način.
Hedlov drugi roman, kriminalistički triler Izborna šutnja, Topić je ocijenio kao noirovski, te je naglasio da kritički i zorno oslikava konkretne (osječke) i vrlo hrvatske političke, novinarske, policijske i kriminalističke sredine. To je priča koja se gradi oko ubojstava maloljetnica, ali i nadopunjava finim pasažima osječkog ambijenta, autentičnim bojama, mirisima i lokalitetima koji krimi-fabulu nadograđuju plemenitom i nimalo suvišnom literarnošću. Istaknuta je jedinstvena ocjena hrvatske književne kritike da se radi o vrhunskoj književnoj uspješnici, napetoj, sa živim, uvjerljivim likovima, i općenito, da je riječ o vrijednoj literaturi koja će, nada se autor, kvalitetom preživjeti kušnje vremena i zahtjeve čitatelja.
U drugom dijelu večeri prisutnima se pridružio Brođanin Franjo Galić, autor nedavno izdanog i brodskoj javnosti predstavljenog romana Epidaurus. Svi su, a posebno romanopisci Hedl i Galić, interesantno govorili o razlozima svog bavljenja književnošću, o svrsi pisanja, otkrivali male tajne o načinima komponiranja romana, o utjecajima velikih majstora riječi na njihovo pisanje. Otvoreno su iznijeli stavove o nemoći književnosti da izravno utječe na povijest, državne poslove, ali i oblikovanje privatnih života na koristan način.
Za razmjerno malobrojnu publiku (među kojom je, ističem, bilo tek nekoliko Hedlovih brodskih kolega novinara), postignuti smisao dvosatnog razgovora s uglednim gostima i autorima, možda je sporan, jer je ovisio o njenim (političkim) (pred)uvjerenjima, stavovima o hrvatskoj povijesti i novinarstvu, osobnim simpatijama i nekim drugim očekivanjima. Međutim, ono što nitko ne može osporiti Hedlov je ugled i uvjerljivost koji su bazirani na vjerodostojnom novinarskom umijeću, brojnim istraživačkim tekstovima s odjekom u javnosti i dobrim romanima. U Gradskoj knjižnici on se pokazao kao kvalitetan predstavljač svojih romana, kao snažna osobnost koja je prošla scile i haribde novinarskog djelovanja, kao pristojan i širokogrudan čovjek, elokventan i suvisao, nadasve hrabar i uporan.
Razgovore je, u ime domaćina- Gradske knjižnice, usmjeravao i „nadzirao“ Veljko Lukić
Manifestaciji Noć knjige koja se održava na Svjetski dan knjige (23. travnja) pridružila se raznovrsnim sadržajem i slavonskobrodska Gradska knjižnica. Zahvaljujući djelatanicima knjižnice, a naročito agilnom i poduzetnom ravnatelju Ivanu Stipiću i njegovoj zamjenici Dariji Mataić Agičić, atraktivan program realiziran je besprijekorno.
Vrhunac programa bilo je gostovanje Drage Hedla, istraživačkog novinara, reportera, scenariste, književnog kritičara i romanopisca. Činjenica da je Hedl autor dva uspješna romana, ponukala je organizatore Noći knjige da ga pozovu predstaviti svoje romane brodskoj publici.
U prvom dijelu razgovora, u dijalogu sa svojim osječkim kolegom Dariom Topićem, Hedl je svoj prvi roman Donjogradska obala predočio kao priču koja opisuje vrijeme odrastanja u pedesetim godinama 20. stoljeća iz perspektive dječaka koji živi u osječkom radničkom kvartu, u Donjem gradu, daleko od slavne secesijske i modernističke osječke prošlosti. Hedl je uspio evocirati vrijeme i događaje iz romana, prisjetiti se niza detalja iz formativnog razdoblja svog života i prisutnoj publici približiti pogled na doba u kojem su se običan život i politika susreli na sudbonosan i bolan način.
Hedlov drugi roman, kriminalistički triler Izborna šutnja, Topić je ocijenio kao noirovski, te je naglasio da kritički i zorno oslikava konkretne (osječke) i vrlo hrvatske političke, novinarske, policijske i kriminalističke sredine. To je priča koja se gradi oko ubojstava maloljetnica, ali i nadopunjava finim pasažima osječkog ambijenta, autentičnim bojama, mirisima i lokalitetima koji krimi-fabulu nadograđuju plemenitom i nimalo suvišnom literarnošću. Istaknuta je jedinstvena ocjena hrvatske književne kritike da se radi o vrhunskoj književnoj uspješnici, napetoj, sa živim, uvjerljivim likovima, i općenito, da je riječ o vrijednoj literaturi koja će, nada se autor, kvalitetom preživjeti kušnje vremena i zahtjeve čitatelja.
U drugom dijelu večeri prisutnima se pridružio Brođanin Franjo Galić, autor nedavno izdanog i brodskoj javnosti predstavljenog romana Epidaurus. Svi su, a posebno romanopisci Hedl i Galić, interesantno govorili o razlozima svog bavljenja književnošću, o svrsi pisanja, otkrivali male tajne o načinima komponiranja romana, o utjecajima velikih majstora riječi na njihovo pisanje. Otvoreno su iznijeli stavove o nemoći književnosti da izravno utječe na povijest, državne poslove, ali i oblikovanje privatnih života na koristan način.
Za razmjerno malobrojnu publiku (među kojom je, ističem, bilo tek nekoliko Hedlovih brodskih kolega novinara), postignuti smisao dvosatnog razgovora s uglednim gostima i autorima, možda je sporan, jer je ovisio o njenim (političkim) (pred)uvjerenjima, stavovima o hrvatskoj povijesti i novinarstvu, osobnim simpatijama i nekim drugim očekivanjima. Međutim, ono što nitko ne može osporiti Hedlov je ugled i uvjerljivost koji su bazirani na vjerodostojnom novinarskom umijeću, brojnim istraživačkim tekstovima s odjekom u javnosti i dobrim romanima. U Gradskoj knjižnici on se pokazao kao kvalitetan predstavljač svojih romana, kao snažna osobnost koja je prošla scile i haribde novinarskog djelovanja, kao pristojan i širokogrudan čovjek, elokventan i suvisao, nadasve hrabar i uporan.
Razgovore je, u ime domaćina- Gradske knjižnice, usmjeravao i „nadzirao“ Veljko Lukić
