U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić: Žive predstave reanimirat će ogooglala dječja srca
Književnost, Obrazovanje, Likovnost, Slavonski Brod
Objavio: Veljko Lukić
Sa svih prilaznih strana dvoredne kolone osnovnoškolaca stizale su jučer na plato ispred Kazališno-koncertne dvorane "Ivana Brlić Mažuranić". Prisustvujem velikim manevrima klinaca i klinceza. Gradska djeca došla su iz svojih škola pješice, preko brojnih zebri dok su ih gledali nestrpljivi vozači, a seoska, valjda busevima. Učiteljice imaju odgovornu zadaću držati ih pod prometnom kontrolom. Dječja graja nadjačava sve druge zvukove. Školarci imaju dan slobodan od redovitih obveza, oni su danas publika koja željno i nestrpljivo očekuje ulazak u dvoranu, u avanturu sudioništva sa svijetom priča o nevjerojatnim doživljajima realnih bića i susretima s nerealnim bićim. Drugi je dana Dječjih svečanosti „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić".
U dvorani ih čeka (konzultiram isprintanu programsku brošuru) Glazbeno-scenska čarolija "Lutonjica Toporko i devet župančića", Kazališna radionica " U svijetu bajki..." Režija i dramaturgija: Dubravka Zrnčić-Kulenović; koreografija: Branko Banković. Svijet živih likova, glumaca, zamijenit će na sat i pol virtualni svijet igrica u kojima se kao od šale nasilno gine. Kompjuteri su stratišta. I gradilišta, doduše.. U dvorani će predstavom/radionicom reanimirati klinačka srca koja su polako ogooglala na bol i nevolje drugih. U dvorani ih čekaju vječne „poruke i poduke“ Ivane Brlić Mažuranić, naslonjene na neponovljivu dragocijenost života, na dobrotu i ljepotu kojima treba stremiti.
Posjeta dvorani je uspjela. Djeca izlaze i smiju se.
Da sam prazan list, potpuno cist
koristio bih puno, puno deblji kist
i samo jarke i sarene boje
da napisem ime tvoje i moje
Da sam prazna glava, potpuno zdrava
ne bih vise nista ucio za badava
samo onol'ko kol'ko mi treba
da jos ostanem paf od tolikog neba
Oh da se mogu k'o nekad vratiti na pocetak
i biti onaj isti bahati djecak
ne bih forsir'o neki lezeran stil
niti se trudio da uklopim
Samo za taj, osjecaj
Da sam prazan list, potpuno cist
koristio bih puno, puno deblji kist
i samo jarke i sarene boje
da napisem ime tvoje i moje
Oh da se mogu k'o nekad vratiti na pocetak
i biti onaj isti bahati djecak
ne bih forsir'o neki lezeran stil
niti se trudio da uklopim
Moj svijet u ovaj svijet
moje snove u raspored
i riskirao bih svaki pokusaj
da zadrzim taj osjecaj
idemija15.04.2015 08:47
Tvoj me komentar o uživanju u lijepom vremenu i ljubavi umjesto zamaranja glave županima i neimaštinom podsjeća na ono lakomisleno pitanje zašto sirotinja, ako nema kruha, ne jede kolače, paradigmu nerazumijevanja, površnosti, hedonizma i predstojeće revolucije. Zabijanje glave u pijesak nije rješenje, osim za hedoniste kojima je guza važan organ.
Maki15.04.2015 08:21
Odgovor umjesto nepoznatog junaka: Malo je nezgodno uživati u predivnom danu kad ti krule crijeva, jer nisi zaradio 100 kuna, a za to su odgovorni župani koji i poslove i pare prigrabiše sebi i svojima.
Da, kvare nam životnu priču ljudi koji su na naše živote stavili svoju smrdljivu šapu.
Nepoznati, izvini na uzurpaciji.
idemija15.04.2015 07:44
Nemreš pobjeć od župana i župančića. Zašto nisu djecu poučili pričom o siromašnom Palunku, izvjesnije je da će kad odrastu biti Palunke nego župančići.
"Dozlogrdio ribaru Palunku njegov bijedni život.
- "Kakav li je ovo bijedni život?" - govorio Palunko sam sebi, - "što danas uhvatiš, to večeras pojedeš - i nikakove radosti nema za mene na ovome svijetu."
Bijaše pak dočuo Palunko, da imade po svijetu bogatih župana i gavana silnika, što žive u slasti i lasti, u zlatu i raskoši. Uvrtio si dakle Palunko u glavu, kako bi i on jednom takvo bogatstvo vidio i u njem proživio..."
Eh, ti župani i gavani silnici, upropastiše svijet.
Maki15.04.2015 08:12
"Eh, ti župani i gavani silnici, upropastiše svijet."
Zato OTPOR STOKO! Svijet ste vi. Nedajte se ni u predstavama ni u životu! Od malena!