Hrvatska vlada uključila se u opasan kulturni rat, s potencijalnim ciljem da oslabi i osujeti opoziciju u područjima gdje zadnjih 30 godina HDZ neuspješno nastoji doći na vlast. Vlada u tom ratu zapravo sudjeluje zadnjih deset godina, ali je prošlog tjedna u sukob uvukla naoružane ljude.
Govorimo o grbu HOS-a i fašističkom, ustaškom pozdravu “Za dom spremni” što su ih prošlog tjedna navijači skupine Bad Blue Boys po drugi (ili treći) put ilegalno oslikali u zagrebačkom podvožnjaku pored bivše Vjesnikove zgrade.
Novi ispad vizualnog fašizma možda ne bi bio posebno značajan, jer takvih je na stotine, ako ne i tisuće po fasadama i autobusnim stanicama nebrojenih hrvatskih sela i gradova, no ova epizoda razlikuje se od ostalih zbog jednog značajnog detalja – mural je kreiran pod zaštitom zagrebačke policije.
Ugrožavajući sigurnost prometa u tunelu, Boysi i ratni veterani su odlučili popraviti grb HSP-ove paravojne postrojbe koji su nekoliko dana prije išarale nepoznate osobe. Znajući da navijači nemaju dozvolu Grada Zagreba, MUP je usred dana svejedno blokirao dio prometnice kako bi momci na miru opet nacrtali pozdrav “Za dom spremni”.
Radi se o grbu koji zagrebačka policija i sudovi u drugim scenarijima i dalje redovito kažnjavaju uz obrazloženje da se njime širi fašistička mržnja i da zbog toga ne smije biti prisutan u javnom prostoru.
U ožujku i lipnju ove godine dvije su osobe osuđene za remećenje javnog reda i mira zato što su na dočeku rukometne reprezentacije pokazivale zastavu s grbom HOS-a. Obje presude su donesene na prijedlog zagrebačke policije, koja je u optužnicama navela da pozdrav “Za dom spremni” u grbu HOS-a simbolizira službeni pozdrav u vrijeme totalitarnog režima NDH i predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijalizira žrtve zločina protiv čovječnosti.
Nekoliko mjeseci poslije, ista policijska uprava MUP-a aktivno je sudjelovala u njegovoj permanentnoj kreaciji u tunelu, stvarajući usput besprijekornu logiku: kazna za one koji nekoliko minuta mašu zastavom HOS-a, nagrada za one koji identičnim simbolom trajno zagađuju javnu površinu.
Umjesto obračuna s radikalima, premijer Plenković na koncu je postao koalicijski partner Damiru Markušu i njegovim kolegama iz DP-a, koji su navijačke skupine pretvorili u nabrijane statiste na vukovarskim i drugim komemoracijama, uzdižući ih na razinu “pravog, zdravog tkiva naše Hrvatske”
I poticaj počiniteljima: što si veći ustaša, to su manje šanse za sankcije, a ako u izboju kreativnosti pokažeš izvrsnost, policija će ti se i pridružiti. Od provoditelja zakona, represivno krilo vlasti pretvorilo se u aktivnog pomagača onima koji ga krše. Umjesto da štite javni red i mir od fašista, fašiste su počeli štititi od javnog reda i mira. Svjedočimo društvenoj simbiozi između provoditelja i podrivača pravnog poretka, ujedinjenih u uličnoj promociji koljačke ideologije ustaštva.
Ministarstvo unutarnjih poslova sekundira hrvatskom fašizmu, uz izravan poticaj stranke koja ga vodi. Teško je vjerovati da MUP djeluje u vakuumu i da su mu ova mala akcija i izostanak represivne reakcije autonomno pali na pamet. Prije će biti da je posljedica izravnih ili neizravnih naredbi i signala koji stižu iz Banskih dvora. HDZ to više ni ne krije.
Zagrebački ogranak te stranke proglasio je šaranje ilegalno nacrtanog HOS-ovog i drugih grbova u tunelu činom “barbarizma”, tražeći obračun s počiniteljima. Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved bio je još odlučniji.
“Prije 33 godine ovdje smo napadani granatama i oružjem, a danas to rade kukavički, bojom. Hrvatska će znati zaštititi naše vrijednosti”, rekao je Medved, proglašavajući i tunelski HOS-ov grb “svetinjom na kojoj počiva hrvatska sloboda”.
Mjesec i pol dana prije ovog događaja, identičan scenarij odigrao se u Rijeci. Nakon što su gradski komunalci pobrisali ilegalni grafit HOS-a pored osnovne škole, ratni veterani i navijači su ga obnovili. Riječka policija ove je godine procesuirala više osoba zato što su u centru Rijeke nosile majicu i zastavu s grbom HOS-a, da bi potom pasivno promatrala njegovo novo zidno ukazanje. U apelu za hitnim vraćanjem murala u javni prostor najglasniji je bio riječki HDZ predvođen Josipom Ostrogovićem.
Nevažno je potiče li Vlada izravno u ovim ustašoidnim kampanjama navijače i veterane ili samo pasivnošću podržava njihove ulične akcije. U svim scenarijima važna je jedino činjenica da ih legitimira, potpuno svjesna potencijalnih posljedica.
Godinu i pol dana uoči parlamentarnih izbora, HDZ i policija stimuliraju nicanje šatora i plinskih boca po fasadama gradova kojima ne upravljaju. Riječke i zagrebačke vlasti zasad nisu testirale sve posljedice provođenja vlastitog komunalnog reda. I jedni i drugi su odlučili da ilegalni mural ostaje, kapitulirajući pred mrkim diktatom veteransko-navijačke ulice. I asistencijom policije.
U posljedičnom obračunu s opozicijom Vlada je tako odlučila posredno instrumentalizirati doslovni fašizam. HOS-ovo znamenje u kulturnim ratovima navijačkih ekstremista uvijek je, naime, podrazumijevao profašističke sentimente. Simbol u zagrebačkom tunelu koji je Medved proglasio “svetinjom” izradili su članovi navijačke skupine čiji ultrasi desetljećima neskriveno šire takvu ekstremističku ideologiju.
Desetak dana uoči njihovog likovnog izražavanja provedenog uz zaštitu policije rođendan su proslavili i s ispruženom desnicom na pozornici, uz “simpatičan” detalj: ulaznice za događaj navodno su pustili u prodaju 10. travnja, na datum osnutka NDH. Sadržaj jubileja vjerno preslikava njihov zgusnuti historijat veličanja ustaštva na tribinama i izvan njih.
Kad su neki od njih 2020. godine izvjesili transparent “Jebat ćemo srpske žene i djecu”, pored njega su razvili i dvije zastave HOS-a.
Spominjući transparent i HOS-ove grbove, Državno odvjetništvo istaknulo je u optužnici da je “razvidno da navijačke emocije i ponašanje neodvojivo povezuju s ispoljavanjem mržnje prema osobama srpske nacionalnosti, pri čemu je njihovo javno poticanje na nasilje i mržnju prema osobama srpske nacionalnosti posebno bilo naglašeno prema najranjivijim članovima društva – ženama i djeci, a što dodatno ukazuje na to da se radi o visokom stupnju kriminalne volje te njihovim niskim pobudama i iznimnoj količini mržnje koju su na taj način iskazali prema pripadnicima navedene skupine”.
Premda je riječ o ekstremnom primjeru od kojeg su se ogradili i pojedini navijači, ovo je zapravo adekvatan kontekst za pojašnjenje “kontrakulturne” navijačke posvete Domovinskom ratu i stvarno značenje uporabe simbola HOS-a i u drugim situacijama. Većina ultrasa ipak ne poziva na silovanje žena i djece. Dok vitlaju prepoznatljivim amblemom, skloniji su uzvicima “Ajmo, ustaše” ili “Ubij Srbina”.
Rubni pripadnici različitih navijačkih skupina u Hrvatskoj dijele malo toga zajedničkog među sobom. Ovaj simbol je rijetka iznimka. Gotovo da ne postoji video u kojem Torcida, Armada, Boysi i druge navijačke skupine nisu marširali u slavu Endehazije, a da masom nije dominirala simbolika paravojne postrojbe iz Domovinskog rata, kreirane po uzoru na vojnicu Ante Pavelića.
Gradonačelnica Supetra na Braču Ivana Marković (SDP) možda je jedina političarka u Hrvatskoj koja je odstranila ilegalno postavljen grb HOS-a na javnoj površini. Naizgled benigna komunalna inicijativa popraćena je prijetnjama zamaskiranih “ljudi u crnom” koji su danima šetali po otoku
S istim ideološkim primislima, najekstremniji navijači godinama razmnožavaju HOS-ovo znamenje po zidovima i fasadama, provocirajući reakcije policije, komunalaca i lokalnih vlastodržaca. Reakcija najčešće izostaje zbog oportunizma, podrške ili straha od odmazde.
Ako se tko i usudi zatražiti provođenje lokalnih komunalnih pravila i odstranjivanje stilizirane krilatice koju je Ustavni sud proglasio suprotnom Ustavu, takav se u pravilu suočava s prijetnjama premlaćivanjem ili sigurnom pobunom rulje.
Operacije zapišavanja terena navijači provode u koordinaciji s viđenijim veteranima HOS-a, ali i drugim braniteljskim organizacijama. Jedan od prominentnijih pripadnika ove paravojne postrojbe, ekstremno desni političar Damir Markuš koji predstavnike srpske manjine naziva “štakorima” i “četnicima”, krstario je s različitim navijačkim skupinama po Vukovaru, potičući ih na sukobe sa Srbima.
Ironično, takvi su murali u početku bili oruđe desnice za obračun s Andrejom Plenkovićem. Počelo je provokacijom veterana HOS-a koji su 2016. godine namjerno postavili spomen-ploču s pozdravom “Za dom spremni” pored bivšeg ustaškog koncentracijskog logora u Jasenovcu.
Kad je Vlada odlučila maknuti ploču na drugu lokaciju i kompromisno odlučila da se grb može koristiti isključivo na ratnim komemoracijama, HOS-ovci i navijači pokrenuli su koordinirane akcije. Kopirajući amblem po stotinama sela, općina i gradova, slali su poruke “veleizdajniku” na čelu Vlade.
Umjesto obračuna s radikalima, premijer je na koncu postao koalicijski partner Markušu i njegovim kolegama iz Domovinskog pokreta, koji su navijačke skupine pretvorili u nabrijane statiste na vukovarskim i drugim komemoracijama, uzdižući ih na razinu “pravog, zdravog tkiva naše Hrvatske”.
Ulaskom u koaliciju s rubnom desnicom, čelnik Vlade i HDZ-a odlučio je, čini se, posuditi i njihovo ulično oružje. Kroz namjerno nečinjenje policije, sada ga je preusmjerio prema opoziciji. Istureni pripadnici “antisistemske” supkulture pretvoreni su u falangiste vladajućeg režima.
Zdvajanje nad jednim grbom i njegovom javnom reprodukcijom možda se čini pretjeranom rabotom. Problem je, međutim, što taj simbol uvijek dolazi u paketu s ideologijom koja ga je stvorila.
U doslovno svakom desničarskom prosvjedu prošle godine, u kojemu su veterani i navijači nasrtali na srpsku manjinu, strane radnike ili kulturne događaje – od Splita, Rijeke i Zagreba pa do manjih sredina – upravo je navedeni grb bio ključni marker za raspoznavanje nasilnika u mraku. Čak i u izostanku nasilja, osigurana je njegova latentna prisutnost.
Gradonačelnica Supetra na Braču Ivana Marković (SDP) prošle je godine bila možda jedina političarka u Hrvatskoj koja je odstranila ilegalno postavljen grb HOS-a na javnoj površini.
Naizgled benigna komunalna inicijativa popraćena je prijetnjama zamaskiranih “ljudi u crnom” koji su danima šetali po otoku, izazivajući strah kod mještana. Zbog opasnosti da situacija eskalira, na teren je izašla interventna policija. Umjesto osude prijetnji, lokalni i županijski HDZ napao je gradonačelnicu zbog provođenja zakona.
Ako je ovo bio razvoj događaja u jednom malom otočkom gradu, zamislimo razmjere potencijalne pobune u najvećim urbanim središtima, poput Zagreba i Rijeke.
HDZ je očigledno odustao od ciničnog ograničenja korištenja grba u posebnim komemorativnim okolnostima, šaljući više ministara i predsjednika Sabora na koncert Thompsona u Vukovaru, gdje je u jednom trenutku roj dronova na nebu kreirao ponajveći ustaški pozdrav u grbu HOS-a.
Pitali smo policiju hoće li prijaviti organizatore, u skladu s vlastitom ujednačenom praksom kažnjavanja takve oznake. Umjesto odgovora, koji nikad nije stigao, policija je ubrzo i sama počela aktivno sudjelovati u njegovu uličnom širenju.
