Uči sine, uči, da budeš prvi na birou

Pon, 02 Lipanj 2014 Objavio: Kristina Prusina

Oni malo stariji među nama (u najboljim godinama) sjetit će se rečenice:

Danas, kada postajem pionir
dajem časnu pionirsku riječ:
da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži danu riječ;

Kao što sam je se i ja neki dan sjetila, prvo se dobro nasmijala, a onda odvrtila film unazad i shvatila koliko je obilježila cijeli naš život. Živote cijele generacije. Uči sine, uči, znanje je bogatstvo. Nemoj da se tvoji stide. Budi skroman. Popusti prvi. Uči...

Predamnom razredna slika mog sina, osmaša, proletile godine, a ja pamtim svaku njegovu peticu, svaku pohvalnicu. Kroz navalu roditeljskog ponosa, kao jutarnji alarm koji vas bezuspješno pokušava probuditi, odzvanjaju mi vlasite riječi – uči, sine, uči..

Za kakvu bajku ja to odgajam dijete? Za koju paralelnu stvarnost? Za život u društvu koje cijeni znanje, sposobnost i zdrav razum? Za sustav koji funkcionira po zakonima, državnim, ljudskim, božjim?

Hvata me panika, jer sve što znam je pogrešno, sve čemu su mene učili i čemu ja učim svoje dijete je beskorisno, barem na našim geografskim koordinatama.

Sve knjige o odgoju djece treba pisati ispočetka. Resetirati sve nas koji pamtimo gornju rečenicu i instalirati nove programe, jer za ove naše odavno više ne postoje updatevi. Odgajati male licemjere, uvlakače i prevrtljivce, ako im želimo da se snađu u ovom društvu u kojem na površini ne plivaju najbolji, već ono što prvo ispliva na površinu...

A onda se sjetim onoga – nemoj da se tvoji stide, i znam da ne mogu. Nemam taj sklop u glavi, nemam taj gen za plutanje. Nema ga ni moj sin i ponovo se javlja onaj roditeljski ponos, tako nerealan i imaginaran. I ponavljaju se riječi kao screensaver.. uči sine, uči..da budeš prvi na birou.

9 Komentara

Komentirati možete samo kao prijavljeni korisnik

Prijava

kristinaprusina 02.06.2014 20:09

Osim u povremenim napadima malodušnosti nikad neću prestati vjerovati u ono čemu učimo djecu. I ne, nismo niti na krivom mjestu, ovo mjesto su naši preci generacijama gradili i stvarali za nas. Ja se ponosim svojim precima i jedino čime se vodim u životu je nada da će i moji potomci to jednom reći za mene. Sve ostalo će se promijeniti. Možda neću ostaviti svom sinu milijunski račun, apartmane i materijalnu sigurnost. Moje je da mu dam ispravne temelje, na njemu je kako će i što na njima graditi. Ali nema tih milijunskih računa, apartmana i placeva za koje bih prodala vrijednosti u koje vjerujem. Daleko od toga da ja mislim kako novac nije važan..ali način na koji ga zarađuješ je. I daleko od toga da ne bih voljela imati više, svega..ali i to je ljudski, uostalom, novac dođe i ode, vrijednosti ostaju. I tu nema sumnje - krivo je krivo, makar svi išli u tom pravcu, i laž je laž, makar svi vjerovali u nju.

Zoran Popović 02.06.2014 16:53

Kristina, ovo je tema koja me stvarno brine. . Ucimo li djecu pogresno ili smo na krivom mjestu.?

Maki 02.06.2014 11:35

Tko je rekao da materijalno nije mjerilo svega? Ono to je. Duhovno ne postoji bez materijalnog. Za Sokrata se ne bi znalo da Platon nije napisao materijalne knjige. Komentiraju ovdje oni s kompjutorom. U muzeje idu oni koji imaju novca za ulaznice. Matrijalno je alfa i omega, ha, ha....

Maki 02.06.2014 11:32

Optimizam je namjera za manjim naporom. Sve će biti dobro, dakle, ne treba se truditi. Pesimizam je početak borbe za promjenu.

kristinaprusina 02.06.2014 20:12

Optimizam i pesimizam su zavaravanje, oboje sa ciljem predaje. Realizam je taj koji te vodi naprijed.

Zgubidan 02.06.2014 09:30

Dražene priznajem grešku malo sam te pogrešno procjenio. odličan komentar slažem se.

Hugo 02.06.2014 09:27

Ne bih se s tim složio, sve je to priča o trulim i zdravim jabukama.

Siga 02.06.2014 08:58

Nigdje znanje, diploma i društvena korektnost nisu toliko obezvrijeđeni kao "na našim geografskim koordinatama". Još mi je u pameti slika očajne mlade visokoobrazovane žene koja na protestima u Zagrebu dere u komadiće svoju diplomu. Zato nam i je tako. Jer prije će se zaposliti i ući u "raj" lažov s lažnom diplomom, nego što će se pošten i vrijedan mladi stručnjak skinuti sa Zavoda za zapošljavanje. Poruka "uči, dijete, uči, jer znanje je bogatstvo" je ok, ali na nekim drugim "geografskim koordinatama".

Maki 02.06.2014 06:09

Nastavlja sin natjecanje. Najbolji učenici završit će fakultete i biti vrbovani od gospodara, da kao eksperti povećavaju njihovo bogatstvo. Obrazovanje je u funkciji održavanja svijeta nejednakosti. Ekstremni primjeri (mali krivonogi ganjaju po zelenoj travi bijelu loptu i zarađuju milijune eura) ideali kojima se teži. Razlike potiču na približavanje vrhu. Dok idu prema njemu zaboravljaju što je to ljudskost. Nije to samo u Hrvatskoj. Ovdje je, pored svega, umješana politika u kojoj nedodirljivi naplaću svoju krv i drže sve ostale kao taoce.