Ministrica kulture nimalo ne odustaje od retrogradnog pogleda na medije: Nakon beskonačnih porođajnih muka, 30 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda stiže neprofitnim medijima
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ponovno se javno izjasnila o ponekim spornim pitanjima državne medijske politike, ovaj put u emisiji HTV-a ‘Nedjeljom u dva’. Da ne bismo nabrajali baš što je sve rekla o tome – šparni i s prostorom, kakvi već jesmo – bit ćemo slobodni tek iznijeti svoje viđenje predmeta, ali i pripadajuće činjenice, toliko da ne slijedimo njezinu već ustaljenu praksu obmanjujućeg iskrivljavanja stvarnosti.
Prvo, Obuljen Koržinek iznova je naznačila da to ministarstvo ne bi trebalo financirati medije, jer bi bilo bolje da se zadaća raspodjele javnih sredstava medijima ne povjerava baš njemu. U njezinoj viziji, ranije obrazlaganoj šire, to bi se prepustilo isključivo vanjskim tijelima poput Zaklade za razvoj civilnog društva i Agencije za elektroničke medije. Nije međutim jasno kako netko imenovan na ministarsku poziciju smije tako izravno dezavuirati samu funkciju te ustanove. I s kojim pravom ona pobija djelokrug ministarstva kao institucije makar posredno izložene demokratskom reizboru. A što sve može zadesiti i naoko nesporne sredine poput spomenute zaklade, moglo se iscrpno čitati u prošlom broju ovog tjednika.
Druga od dvije najkrupnije odlike njezina pristupa medijskoj politici, koja je opet došla do izražaja, jest uporno falsificiranje odnosa komercijalnih i neprofitnih medija, njihova položaja i suštine djelovanja. Ministrica i dalje u klijentelističkoj maniri zaobilazi objektivno stanje stvari koje ukazuje na izuzetno protežiranje komercijalnih medija u poredbi s neprofitnima. Itekako je poznat fakat da je u godini uoči povratka HDZ-a na vlast, kad je danas pogaženim neprofitnim medijima razdijeljeno dotad najviše subvencija, u iznosu od preko pet milijuna kuna, komercijalnima prepušteno oko 160 milijuna u vidu raznih dotacija i olakšica.
Ali ovom televizijskom prilikom ukazao se i treći problem ili još jedna štetna tendencija Nine Obuljen Koržinek – obračunavanje s prvim prošlim nehadezeovskim sastavom istog ministarstva, prvenstveno po temi koju smo naveli u prošloj točki. Korak dalje od toga, ona je ustvrdila da npr. voditelj tadašnjeg Odjela za medije nije obavljao svoj posao, pa smo odlučili usporediti njihovu realizaciju s njezinom.
U te prve tri i pol godine postojanja Odjela uopće organizirana su tri natječaja za financiranje neprofitnih medija i tri natječaja za financiranje novinarskih radova u toj medijskoj podvrsti. Nadalje, tad je pripremljen i pokrenut proces usmjeravanja oko 30 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda (ESF) preko Ministarstva kulture k neprofitnim medijima kao alternativnim i obećavajućim sredstvima informiranja u okolnostima dominacije komercijalnih, a koji drastično iznevjeravaju javnu im funkciju. Konačno, taj odjel načinio je prvi sveobuhvatni nacionalni izvještaj o stanju medija, i na osnovu njega te iscrpnih javnih rasprava pripremio opsežan prijedlog državne petogodišnje medijske politike.
Obuljen Koržinek, s druge strane, potrošila je dosad godinu i četiri mjeseca na neuspješni pokušaj izbjegavanja obaveza prema ESF-u i preusmjeravanja 30 milijuna kuna na račune komercijalnih medija. Nije skrivala namjere, očito uvjerena da ih nekako može progurati, ali u vezi s takvim fondovima uspjela je samo oštetiti svoje ministarstvo za 87 milijuna kuna kroz rebalansom smanjen mu lanjski budžet zbog nerealiziranih EU-projekata. Uistinu, ako bismo mjerili brojevima, njezine su cifre kudikamo impresivnije od njihovih, pa tek možemo strahovati od daljnjih joj uspjeha u nastavku mandata.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ponovno se javno izjasnila o ponekim spornim pitanjima državne medijske politike, ovaj put u emisiji HTV-a ‘Nedjeljom u dva’. Da ne bismo nabrajali baš što je sve rekla o tome – šparni i s prostorom, kakvi već jesmo – bit ćemo slobodni tek iznijeti svoje viđenje predmeta, ali i pripadajuće činjenice, toliko da ne slijedimo njezinu već ustaljenu praksu obmanjujućeg iskrivljavanja stvarnosti.
Prvo, Obuljen Koržinek iznova je naznačila da to ministarstvo ne bi trebalo financirati medije, jer bi bilo bolje da se zadaća raspodjele javnih sredstava medijima ne povjerava baš njemu. U njezinoj viziji, ranije obrazlaganoj šire, to bi se prepustilo isključivo vanjskim tijelima poput Zaklade za razvoj civilnog društva i Agencije za elektroničke medije. Nije međutim jasno kako netko imenovan na ministarsku poziciju smije tako izravno dezavuirati samu funkciju te ustanove. I s kojim pravom ona pobija djelokrug ministarstva kao institucije makar posredno izložene demokratskom reizboru. A što sve može zadesiti i naoko nesporne sredine poput spomenute zaklade, moglo se iscrpno čitati u prošlom broju ovog tjednika.
Druga od dvije najkrupnije odlike njezina pristupa medijskoj politici, koja je opet došla do izražaja, jest uporno falsificiranje odnosa komercijalnih i neprofitnih medija, njihova položaja i suštine djelovanja. Ministrica i dalje u klijentelističkoj maniri zaobilazi objektivno stanje stvari koje ukazuje na izuzetno protežiranje komercijalnih medija u poredbi s neprofitnima. Itekako je poznat fakat da je u godini uoči povratka HDZ-a na vlast, kad je danas pogaženim neprofitnim medijima razdijeljeno dotad najviše subvencija, u iznosu od preko pet milijuna kuna, komercijalnima prepušteno oko 160 milijuna u vidu raznih dotacija i olakšica.
Ali ovom televizijskom prilikom ukazao se i treći problem ili još jedna štetna tendencija Nine Obuljen Koržinek – obračunavanje s prvim prošlim nehadezeovskim sastavom istog ministarstva, prvenstveno po temi koju smo naveli u prošloj točki. Korak dalje od toga, ona je ustvrdila da npr. voditelj tadašnjeg Odjela za medije nije obavljao svoj posao, pa smo odlučili usporediti njihovu realizaciju s njezinom.
U te prve tri i pol godine postojanja Odjela uopće organizirana su tri natječaja za financiranje neprofitnih medija i tri natječaja za financiranje novinarskih radova u toj medijskoj podvrsti. Nadalje, tad je pripremljen i pokrenut proces usmjeravanja oko 30 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda (ESF) preko Ministarstva kulture k neprofitnim medijima kao alternativnim i obećavajućim sredstvima informiranja u okolnostima dominacije komercijalnih, a koji drastično iznevjeravaju javnu im funkciju. Konačno, taj odjel načinio je prvi sveobuhvatni nacionalni izvještaj o stanju medija, i na osnovu njega te iscrpnih javnih rasprava pripremio opsežan prijedlog državne petogodišnje medijske politike.
Obuljen Koržinek, s druge strane, potrošila je dosad godinu i četiri mjeseca na neuspješni pokušaj izbjegavanja obaveza prema ESF-u i preusmjeravanja 30 milijuna kuna na račune komercijalnih medija. Nije skrivala namjere, očito uvjerena da ih nekako može progurati, ali u vezi s takvim fondovima uspjela je samo oštetiti svoje ministarstvo za 87 milijuna kuna kroz rebalansom smanjen mu lanjski budžet zbog nerealiziranih EU-projekata. Uistinu, ako bismo mjerili brojevima, njezine su cifre kudikamo impresivnije od njihovih, pa tek možemo strahovati od daljnjih joj uspjeha u nastavku mandata.
