Pravopis je jednostavan: svi znaju da ku*ac nije ni kupac ni kusac ni kukac ni kunjac ni kunac, svi znaju što ku*ac može biti i što jest, pa ipak ne smije pisati kurac, nego ku*ac. Čita se, jasno, "kurac", ali hrvatske urednike boli ku*ac kako se "ku*ac" čita. Hrvati, naime, ionako ne čitaju
P**** vam m****** svima – Zdravko Mamić (foto Denis Kapetanović/PIXSELL)
Da je stvar možda ipak otišla predaleko, prvi put smo pomislili kad je jedan portaloid uoči Svjetskog nogometnog prvenstva objavio upozorenje: "Hrvati, oprez! Kazna za se*s sedam godina zatvora!" Da je zaista otišla tamo, shvatili smo kad je i najčitaniji hrvatski, inače liberalni i drčni portal mrtav ozbiljan objavio ispovijest glumice Drew Barrymore: "Ne mogu bez se*sa godinama, ne znam što nije u redu sa mnom!"
Da, gospodo, seks. Pardon, se*s. Mala cenzorska zvjezdica, zloglasna gutačica slova, proširila se hrvatskim medijima, i konačno smo shvatili da imamo posla s virusom. Da, bila je to tipografska sida – sindrom seksualne izričajne deficijencije.
Počelo je bezazleno, kao u svakom filmu katastrofe, kad je demokratizacijom medijskog prostora legitimiran živopisni pučki seksualni leksik. Novinska grafika našla se na sto muka: kako napisati "jebati", "pička" ili "kurac" tako da znači "jebati", "pička" ili "kurac", da se dakle čita kao "jebati", "pička" i "kurac", ali da ne piše baš "jebati", "pička" i "kurac"?
Za jebanje je pronađeno prekrasno, tako hrvatsko rješenje: hebanje. Valjalo je skinuti kapu geniju koji se dosjetio. Jezičavi jezični domobrani mogli su do mile volje hebati mater svima, bez straha od mrkih lektora i župnika. Problem je prepoznat tek kad je od silne hebačine stvar otišla u hurac: ispalo je da to nije to, hrasni hrvatski hurac bio je hatastrofalno hilav, hrnj i ohlembešen, bez hapi hrvi, tahorehuć hrivi hurac.
Onda se pojavila spasonosna, naizgled bezopasna zvjezdica.
Poput svakog velikog otkrića u povijesti, i zvjezdica kao tipografski joker otkrivena je sasvim slučajno, kad je u jezikoslovnim krugovima zaključeno kako su nepoćudne riječi u hrvatskom jeziku srbizmi i ostavština komunističkog jezičnog terora, pa predloženo lukavo grafičko rješenje s omraženom jugoslavenskom zvijezdom umjesto vulgarnih srbizama. Nepoznati glas razuma upozorio je kako je "rješenje sa zvjezdicom u kurcu", a neki redakcijski debil pogrešno shvatio kako je rješenje s malom zvjezdicom u riječi "kurac". Tako je nastao hrvatski ku*ac. Većina znanstvenika slaže se da je nulti pacijent bio Goran Ivanišević, kad je ono osvojio Wimbledon, a sve novine objavile sad već slavni transparent "Fala ku*cu!" i Goranovu još slavniju izjavu kako bi, "da nije rođen u Splitu, bija ku*ac od ovce".
Zašto je, međutim, zvjezdica baš u ku*cu, odnosno posred ku*ca? Dugo sam razmišljao o tome: zašto je, eto, zvjezdica baš na mjestu slova "r", a ne umjesto "u" ili "a", kao k*rac ili kur*c? Zato što bi, razumije se, kao k*rac ili kur*c bilo potpuno razvidno da je riječ o kurcu, jer ne postoje ni kirac ni kuršc. Dočim ku*ac može biti i kupac i kusac i kukac i kunjac i kunac i svaki kurac. Osim što, kako vidimo, ne može.
Tako je nastao novi jezik hrvatskih medija. Pravopis je jednostavan: svi znaju da ku*ac nije ni kupac ni kusac ni kukac ni kunjac ni kunac, svi znaju što ku*ac može biti i što jest, pa ipak ne smije pisati kurac, nego ku*ac. Čita se, jasno, "kurac", ali hrvatske urednike boli ku*ac kako se "ku*ac" čita. Hrvati, naime, ionako ne čitaju.
Tako je počelo.
Hrvatima je bilo neviđeno zabavno, mlatili su se po medijima ku*cem u čelo, je*ali mater, dobijali po pi*ki i brojali zvjezdice, razuzdano i bez stida, sve se ku*čeći kako su jednom jedinom malom zvjezdicom za*ebali moralnu policiju. Onda je došao Zdravko Mamić i jedna zvjezdica više nije bila dovoljna. "Mamić na suđenju u Osijeku: 'Šta se smiješ, koji ku**c?'". Ili: "Mamić novinaru: 'Je** ti Joca Amsterdam mater, pi**a ti materina balava!'". Dok su se Hrvati snašli, već je stvar otišla u tri zvi*** ma***ine - "Mamić napao novinara: pi*** ti materina provokatorska!" - pa u sve četiri: "Mamić divljao na sudu: Suci, mater vam j**** šugavu!" Sve dok unakaženi naslovi nisu počeli izgledati kao pluća pacijenta zaraženog koronavirusom: "Novi show Zdravka Mamića: P**** vam m****** svima!"
Čekaj, stani, pomislio sam: p**** nam m****** svima?!
Što nam je sad mater kriva? Zašto stara majka mora biti "m****"? Otkad je to m**** srpski nepoćudizam? Hoćemo li takve psovke uskoro okajavati molitvom "Sveta Marijo, m**** Božja, moli za nas grešnike"? Ili je ipak riječ o dobrom, starom seksizmu: kad je ono udario potres u Baniji, osjetivši se u cijeloj onoj, kako se zove, Regiji, mogli smo pročitati i ovakve naslove: "Potres se osjetio i u BiH: 'Dokle više, j*** ga otac?'" J*** ga otac?! Otac, gle čuda, može, dočim m**** ne može. Quod licet ćaći, non licet m*****.
Ispalo je, kako danas znamo, da nije dobri, stari seksizam, već – jasno – se*sizam. Tako je, p**** nam m******* g****, virus seksualne izričajne deficijencije pobjegao iz laboratorija i tipografska se sida preko majke, pardon m****, proširila na ostatak rječnika. Jasno, se*sualnim putem. "Hrvati, oprez! Kazna za se*s čak sedam godina zatvora!" Nakon čega Hrvati više nisu bili sigurni čeka li sedam godina zatvora one što se j*** po Kataru ili one koji u Hrvatskoj pišu se*s bez *.
Zašto je se*s uopće nepoćudna riječ, nitko ne zna, niti se usuđuje pitati. Nikome se ne za*ebava s hrvatskim pravosuđem, ne dok je živ Vladimir Še*s. Sida je tako uzela maha, i uskoro je po hrvatskim medijima sve uzdi*alo, kri*alo i ste*alo od se*sa. "Gwyneth Paltrow otkrila da ju je kći šokirala informacijama o se*su!" "Znate li što je vanilla se*s?" "Mladoženja na vjenčanju pustio snimku mlade tijekom se*sa s mužem njene trudne sestre!"
Onog trenutka kad je virus side pobjegao iz laboratorija, nije više bilo pitanje vremena kad će preko se*sa prijeći na ostale hrvatske riječi, već kad će prijeći i hrvatske granice.
Dramatične vijesti ovih dana tako stižu iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Uznemirujuće fotografije jedne srpske pjevačice domaći su portaloidi nedavno prenijeli s naslovom: "Skandal! Maji Nikolić nasred ulice ispala bra*avica!" Drugoj je ispalo još i više: "Tea Tairović na nastup došla bez ga*ica!" Bra*avice i ga*ice bile su, međutim, hrivi hurac prema onome što je ispalo u naslovu potresne ispovijesti jednog popularnog pjevača: "Ekskluzivno! Halid Muslimović: 'Spavao sam sa *** žena!'"
*** žena!!!
Stvar se otela kontroli: kod ku*ca, pi*ke, bra*avice ili ga*ica još uvijek smo znali o čemu je riječ – štoviše, cijela je suština bila u našem pouzdanom znanju o čemu je riječ – ali brojka ***?!? Koliko je to ***, je li naš popularni je*ač spavao sa stotinu žena ili sa njih devetsto devedeset devet? Ili samo sa, štajaznam, pet? Ups, pardon, ***?
Virus se*sualne izričajne deficijencije, kako vidimo, sa slova je prešao na brojke. Zato nam, eto, nije dato znati broj Halidovih žena. Da se popularni pjevač hvalio s koliko je žena, metnimo, vodio duge razgovore o suvremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti, radosno bismo i bez ikakvih deficijencija čitali "Ekskluzivno: vodio sam duge razgovore o poeziji Marka Tomaša sa osam stotina žena!" Ali ne, on je sa *** žena vodio ljubav, nakon čega se vi pitate zašto je problem u tih *** žena, a ne u samim ženama: ako je, naime, problem broj Halidovih sek*ualnih sno*aja sa ženama, zašto problem nisu i nedvosmisleno "spavanje" i nedvosmislene "žene"? Zašto naslov nije do kraja dosljedan i ne glasi: "Halid Muslimović: ****** sam sa *** ****"? Zašto, najzad, djecu i osjetljivije čitače ne bismo poštedjeli i eksplicitnog ****a i eksplicitnih imena ****ualnih predatora, pa opušteni i zaštićeni čitali, "Ek*kluzivno! ***** **********: ****** sam sa *** ****"?
Vi se to pitate zato što se u novi medijski jezik razumijete kao Mare u k*ivi ku*ac. Jer šta? Ako se ku*ac je*e s pi*kom, to je se*s, ali ako se ku*ac je*e s *** pi*aka, informacija nije se*s, nego broj se*sova. Ukoliko, recimo, nekoga šaljete u p**** m*******, na hrvatskom ćete to napisati "idi u p**** m*******!", dočim šaljete li ga u *** iste, onda se pravilno piše "idi u *** pičke materine!". Sama je to ona suština šeksualne izričajne deficijencije: vaše pouzdano znanje o čemu je riječ. A kad je suština u vašem pouzdanom znanju o čemu je riječ, ta je riječ sama po sebi nevažna. Lišene konteksta mogu onda čak i nepoćudne riječi i vulgarni srbizmi.
Na primjer: *** ** je ***** i ******** ****** i ******* ********* ************ **********, **** *** **** *** ** je *******, ******* na **** ************* ******** ***** i Andreja Plenkovića i ********* ******** *****, i *** ** **** ** Franjom Tuđmanom, **** ** **** **** ** ** ********!
Recite, nije li divan novi medijski jezik? Nitko ***** ne zna što sam napisao, a svi bez greške znaju što sam mislio.
