Ugovor s đavlom: Operacija Katar

- Devetsto sedamdeset četiri kontejnera?! - zaprepašteno je ponovio tip u tijesnom dresu Luke Modrića, gledajući veličanstveno zdanje Stadiuma 974 u Ras Abu Aboudu kraj Dohe.

- Devetsto sedamdeset četiri brodska kontejnera - ponovio je na tvrdom engleskom vodič, naočiti brkati muškarac u dugačkoj bijeloj haljini. - Arhitekti su stadion zamislili cijeli sastavljen od brodskih kontejnera, kao hommage i posvetu industrijskoj i lučkoj povijesti Ras Abud Abouda.

- Fascinantno - blenuo je u golemi kontejnerski stadion tip u hrvatskom dresu. - Tko su arhitekti?

- Mark Fenwick i Javier Iribarren iz Španjolske - spremno je odgovorio vodič. - Njihov ured Fenwick Iribarren Architects poznat je po projektima stadiona. Izgradili su novi stadion u Valenciji, stadione Espanyola iz Barcelone i Herculesa iz Alicantea, te projektirali više nacionalnih stadiona u Europi.

- Nacionalnih stadiona?

- Da. Njihov Europa Point Stadium, recimo, bit će gibraltarski nacionalni stadion, a za koncept novog Norveškog nacionalnog stadiona dobili su više prestižnih međunarodnih nagrada - nastavio je vodič glasom automatske sekretarice. - Na točno devetsto sedamdeset četiri kontejnera odlučili su se zato što je to međunarodni pozivni broj Katara. Nakon završetka Svjetskog nogometnog prvenstva montažni stadion bit će razmontiran i preseljen.

- Nacionalni stadion! Njonjo, misliš li ti isto što i ja? - okrenuo se tip u Modrićevom dresu prema predsjedniku Hrvatskog sabora.

- To je to, moj Ivane - odgovorio je ovaj Ivanu Paladini, ministru prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

- Gospodo, žao mi je što vam moram reći - prekinuo ih je vodič - ali već je donesena odluka da se Stadion 974 nakon završetka Mundijala preseli u Montevideo, za potrebe kandidature Urugvaja za jubilarno Svjetsko prvenstvo 2030. Tako da, nažalost...

- Tko govori o Stadionu 974? - prekinuo ga je ministar Paladina.

Tako je u dalekom Ras Abu Aboudu kraj Dohe završena dugogodišnja saga o hrvatskom nacionalnom stadionu. Najprije je predsjednik Vlade Andrej Plenković uoči utakmice s Belgijom ponovio kako "naša nogometna reprezentacija zaslužuje nacionalni stadion" i kako će "Vlada tu sigurno dati svoj doprinos". Potom je uoči utakmice s Brazilom, jedva sat vremena nakon što je s ministrom Paladinom obišao stadion 974 u Ras Abu Aboudu, pred novinare i navijače u Dohi stao i predsjednik Sabora Njonjo Jandroković, svečano objavivši konačnu realizaciju apsolutnog nacionalnog prioriteta: "Nacionalni stadion i kompletnu infrastrukturu moramo graditi nakon ovog prvenstva, jer u Hrvatskoj imamo nevjerojatan talent i potencijal."

Da, gospodo, nacionalni stadion. To, eto, ako ste se pitali zašto je Gordan Jandroković u Kataru, zašto je u Dohi Andrej Plenković i zašto je tamo i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina.

Na nesretnog ministra Paladina osula se tako ovih dana po medijima kuka i motika, podsjećajući kako su od katastrofalnih potresa na Baniji prošle evo pune dvije godine i kako sustavna obnova nije zapravo ni započela, dok se ministar prostornog uređenja i graditeljstva zajebava po Kataru u dresu Luke Modrića. A ministar Ivan Paladina, nismo to ni znali, na Svjetskom prvenstvu u Kataru bio je zapravo na – studijskom putovanju.

Neće proći ni tjedan dana, vidjet ćete, a pred Novu godinu – točno na drugu godišnjicu razornog potresa na Baniji – u izbjegličkom naselju Sajmište u Petrinji pojavit će se konvoj teških kamiona, a na vrata privremenog doma bake Ljubice zakucat će ljudi iz Ministarstva graditeljstva i Ureda za obnovu u društvu interventne policije.

- Dobar dan - reći će starica ljubičastih usana, ogrnuta starom nekom žutom dekom.

- Dobar dan - reći će debeli neki tip, pa baki Ljubici pružiti papir s pečatom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. - Izvolite rješenje.

- Kakvo rješenje? - uplašeno će upitati starica.

- Rješenje o deložaciji.

- Kakva deložacija? Čija deložacija?

- Tvoja, baba. Ajmo - reći će debeli nervozno.

- Ali gdje ću sad, usred zime?

- Otkud mi znamo? - uskočit će tip iz Ministarstva. - Znamo samo da rješenjem Državnog ureda za stambeno zbrinjavanje i obnovu cijelo naselje Sajmište moramo isprazniti do Nove godine. Hajdemo, gospođo, nemamo cijeli dan.

Do Nove godine, da skratim, bit će ispražnjeno cijelo privremeno naselje Sajmište u Petrinji, i naselje u Mošćenici, i naselja u Glini, Majuru i Majskim Poljanama, i sva improvizirana naselja podignuta kao privremena stambena rješenja za žrtve katastrofalnog potresa 2020. godine.

- Koliko ih dosad imamo? - jedva koji dan kasnije pitat će ministar graditeljstva Ivan Paladina.

- Samo trenutak - odgovorit će tip iz Središnjeg ureda za stambeno zbrinjavanje i obnovu, listajući papire iz fascikla. - Evo ga. Dakle točno tri tisuće dvjesto trideset pet.

- Tri tisuće dvjesto trideset pet? Fantastično. Kad možemo početi?

- Možemo odmah.

Već sljedećeg ljeta, da skratim priču, na ledini kraj Zagreba osvanut će veličanstveno čudo moderne arhitekture, velebni novi hrvatski nacionalni stadion za stotinu i pedeset tisuća gledatelja pompozno nazvan Stadium 385.

- Tristo osamdeset pet? Nemoguće - ponovit će ushićeni strani novinari. - Ovdje je već na prvi pogled mnogo više od tristo osamdeset pet kontejnera!

- Zapravo točno tri tisuće dvjesto - odgovorit će predsjednik Vlade Andrej Plenković blistajući od ponosa. - Cijeli sagrađen od tri tisuće dvjesto brodskih kontejnera, montažni nacionalni stadion zamišljen je kao hommage i posveta bremenitoj povijesti i stradalničkoj sudbini hrvatskoga naroda, oživotvorenoj u veličanstvenoj karijeri našeg kapetana Luke Modrića, simbolizirajući mali ali ponosni narod žrtvom i odricanjem uznesen od izbjegličkog naselja do samog svjetskog vrha.

- Zašto onda Stadium 385?

- Ah, to. Tristo osamdeset pet je međunarodni pozivni broj Republike Hrvatske - upast će ministar Ivan Paladina. - To je bila Njonjina ideja.

- Gospodine predsjedniče Vlade - u tom će se trenutku negdje otraga javiti dosadni neki engleski novinar. - Je li istina da je prilikom izgradnje Stadiuma 385 pod nerazjašnjenim okolnostima umrlo više od šest tisuća ljudi?

- Ne znam kakve veze to ima s nacionalnim stadionom. Šest tisuća i dvjesto ljudi koje spominjete žrtve su nezapamćenog hladnog vala koji je protekle zime pogodio Banovinu - oštro će otpovrnuti premijer Plenković. - Osim ako ne mislite da ja i ova Vlada uređujemo i potrese i mećave i ostale prirodne katastrofe.

- Uzgred budi rečeno - upast će i ministar Paladina - protekla katastrofalna zima rezultat je klimatskih promjena, protiv kojih se naša Vlada između ostaloga bori upravo projektima poput ovoga, ekološkim i energetski održivim stadionom cijelim sagrađenim od iskorištenih brodskih kontejnera.

- Ima li još pitanja? - podignut će bradu Andrej Plenković.

- Ima - javit će se sad i dosadni jedan novinar iz Osijeka, neki Drago. - Gdje su ostali kontejneri?

- Koji ostali? - unezgodit će se premijer Plenković.

- Za potrebe izgradnje nacionalnog stadiona iz kontejnerskih naselja na Banovini rekvirirano je tri tisuće dvjesto i trideset pet kontejnera, a za izgradnju nacionalnog stadiona iskorišteno je, kako ste rekli, njih tri tisuće dvjesto. Gdje je nestalo trideset pet kontejnera? - pitat će Drago. - I je li točno da su završili kao privatna vila na imanju ministra Paladina u Velikoj Kopanici?

• Moja Vila 035 nema nikakve veze s tim, odakle vam to? - mirno će odgovoriti Ivan Paladina. - Nula trideset pet je pozivni broj za Veliku Kopanicu.

portalnovosti