Uvodna napomena: SveMirko je, znaju oni koji prate njegov angažman na ovom portalu, redoviti, razbarušeni i nimalo naivni komentator, znalac kome je ironija jako oružuje u ratu stavova. Nakon što smo objavili tekst Stribor Uzelac Schwendemann: Ribar plete svoju mrižu uslijedila je bespoštedna polemika između upornog Vlatka i SveMirka (s povremenim doprinosom ostalih) koja je kulminirala SveMirkovim komentarom. Prenosimo ga u cijelosti. Čitateljima preporučujemo da pročitaju sve: Striborov tekst, sve komentare, a posebno komentar koji ima težinu kolumne. Isplati se.
Umjesto kolumne
(morat ću tražiti od urednika neku naknadu za ove krasne tekstove koje mu stalno poklanjam, a i tebi Vlatko)
Kratka povijest za Vlatka i njemu slične.
Već krajem osamdesetih, SKH se podijelio u dvije struje: SDP i HDZ. SDP je bio radije za borbu protiv Miloševićevog velikosrpstva kroz partiju i institucije tadašnje države, nazovimo to nekakvim mirnim postepenim putem, a drugi dio (HDZ) je bio za nešto radikalnije rješenje, s manje strpljenja. Plan je i kod jednih i drugih bio taj da se nakon neminovne društvene transformacije (događanja u SSSR-u i Europi) na svaki način zadrži vlast i fingira, odglumi, oponaša demokracija. Srbi su, vjerojatno zbog svog temperamenta, bandoglavi i potpuno opijeni povijesnim mitovima, koje im je Sloba „upakovao“, krenuli žestoko (istovremeno i autodestruktivno). Računao je Sloba na inertnost međunarodne zajednice i tradicionalnu sklonost nekih utjecajnih država, kao i na golem ugled koji je Jugoslavija imala u svijetu (zato je to ime držao do zadnjeg trena tj. dok to nije postala faktički Srbija). S druge strane, trebalo je tradicionalno mirni (vidi se po današnjem nedostatku prosvjeda) hrvatski narod „potpaliti“ analognim povijesnim budalaštinama pa su našli za to idealnu osobu. Uglavnom, nije da im je ijednima bio stran rat, odlučili su odigrati va-bank pa kom opanci, kom obojci. Pa neće oni stradati. Neće njima zafaliti dlaka s glave. Dapače, u općem metežu mogu samo profitirati. U jednom trenutku je Sloba s obitelji postao daleko najbogatiji čovjek u Srbiji, a ni s naše strane pojedinci nisu zaostajali. Za to vrijeme, ludi primitivni narodi su se klali, ubijali, pripremili nove definicije zvjerstava i opačina, gubili živote, zdravlje i imovinu.
Od tada u nas se, shodno davnom dogovoru, na vlasti izmjenjuju pripadnici SKH i njihovi potomci, dobro pazeći da se slučajno neki neovisni, izvanstranački, ne-SKH elementi ne bi upleli u njihovu diobu. I nakon dvadesetak godina, dio bandoglavaca, koji su popušili sve što se dalo popušiti, potpuno nerazumno, brane jednu od ovih strana. Ajde, za one koji su nešto ušićarili to je razumljivo, imaju i zašto, ali zašto se obični pušioničari propinju na zadnje noge i nadalje tuše ljude oko sebe otrcanim nacionalnim mitovima, koji danas, kada smo članica EU više nemaju gotovo nikakvu funkciju.
U međuvremenu, na jednoj od strana nakupilo se sve bezobzirno, sve najgore i sve rigidno antidemokratsko, dok se na drugoj, možemo reći više prividno, u međuvremenu očistilo od starih komunjara i privuklo dio svježih ljudi ali i potomaka starih nedemokrata. Što kaže jedan mudar čovjek, ti mladunci izgleda ne znaju dobro krasti kao njihovi pandani iz druge skupine pa su slijedom toga napravili i manje štete. No, tragedija vezana uz njih je da se dio lijevo nastrojene populacije još nije otrijeznio od ratnih i poratnih šamaranja pa ih i dalje smatra svojim potencijalnim zastupnicima, mada oni svaki dan, svakim svojim potezom to vidno demantiraju. U svakom slučaju, tko god zastupa ijednu od ove dvije strane čini to u korist svoje štete, osim ako sam nije duboko umočen u pljačku ove nesretne države.
