Umjesto odgovora o Matijanićevoj smrti – sukob interesa i šutnja

Prošla su dva mjeseca od smrti kolege Vladimira Matijanića, što očito nije dovoljno da bismo saznali važne informacije o okolnostima koje su ga odvele u preranu smrt. Javnost je u vidu objašnjenja dobila samo dvosatnu press konferenciju koja je bila puna nelogičnih, kontradiktornih i činjenično neutemeljenih tvrdnji.

Kliničko-bolnički centar Split nikada nam nije odgovorio na pitanja koliko su slobodnih kreveta imali tih za Matijanića kobnih dana, od 2. do 5. kolovoza, s naglaskom na 5. kolovoz. Zatražili smo ih i informacije o tome koliko je medicinskog osoblja bilo na godišnjim odmorima, odnosno o tome jesu li imali veći nedostatak liječnika i medicinskih sestara u odnosu na redovan rad izvan turističke sezone i sezone godišnjih odmora. Zanimalo nas je i koliko je liječničkog kadra te bolnice angažirano u privatnim praksama. Međutim, ni nakon dva mjeseca i tužbe povjereniku za informiranje, KBC Split ne smatra da to javnost treba interesirati.

U međuvremenu, Hrvatsko je novinarsko društvo pokrenulo peticiju za pokretanje nove istrage o njegovoj smrti, iza koje su stali i Matijanićevi najbliži – partnerica Andrea Topić te majka Dunja Matijanić. Javnost i stručnjaci, navodi HND, izrazili su neslaganje s izvidima koje je obavilo povjerenstvo Ministarstva zdravstva, a koje je utvrdilo kako nisu pronađeni nikakvi značajniji propusti.

“Nakon toga se pojavila sumnja da su članovi tog povjerenstva u direktnom sukobu interesa i da nisu ni smjeli biti dio te komisije jer već rade za Ministarstvo zdravstva čije bi eventualne propuste sada ovdje trebali utvrđivati i ispitivati”, argumentiraju iz HND-a. Ovo je, inače jedan od razloga zbog čega je i Faktograf od Ministarstva zdravstva putem zahtjeva za ostvarivanje prava na pristup informacijama zatražio svu pisanu dokumentaciju o slučaju Matijanić.

Javni interes, kao i želja obitelji da se ovaj slučaj rasvijetli, dakle, očigledno postoji.

Pisana komunikacija koju tražimo podrazumijeva  i elektroničku komunikaciju putem emaila između službenika i dužnosnika ministarstva te članova povjerenstva koje je provelo istragu i članova tima koji su javno predstavili nalaze istrage, kao i njihovu međusobnu komunikaciju te kontakte navedenih osoba s liječnicima koje je Matijanić kontaktirao tijekom prvih dana kolovoza.

Ministarstvo se u potpunosti oglušilo na zahtjev; nisu potvrdili ni njegovo zaprimanje, a nisu reagirali ni kad smo ih informirali da smo zbog njihove šutnje uložili tužbu povjereniku za informiranje, čiju odluku još čekamo.

Dok ne iscrpimo legalne resurse pritiska na Ministarstvo kako bi odgovorili na legitimna pitanja od javnog interesa, nije na odmet podsjetiti zbog čega je potreban dublji uvid u ovo ubojstvo nevidljivom, kolektivnom rukom sustava.

Paxlovid

Jedan od razloga je potpuno previđanje odgovornosti za nenabavljanje Paxlovida, lijeka namijenjenog za liječenje Covida. Matijanić je bolovao od niza rijetkih autoimunih stanja. Imao je Sjogrenov sindrom (autoimunu bolest veziva) i intersticijsku bolest pluća, a sumnjalo se i na još dvije autoimune bolesti. U bolnici mu je rečeno da ovog antiviralnog lijeka naprosto nema i da ga se ne može nabaviti. Ministar zdravstva je komentirajući Matijanićev slučaj pritom neutemeljeno tvrdio da lijek nije učinkovit.

Saborska zastupnica Dalija Orešković, bivša čelnica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, javno je primijetila da bi razlog tome mogao biti sukob interesa pojedinih članova Beroševog povjerenstva. Time se, pak, baca sjena sumnje na čitav inspekcijski nalaz.

Naime, tri člana Povjerenstva za istraživanje Matijanićeve smrti su prethodno bili članovi Povjerenstva za donošenje smjernica za liječenje oboljelih od Covida-19 u kojima su naveli da se u liječenju koristi Paxlovid. Tri člana Povjerenstva za istraživanje Matijanićeve smrti nisu mogla nepristrano i objektivno ocijeniti je li nemogućnost primanja lijeka Paxlovid utjecala ili mogla utjecati na ishod, odnosno smrt pacijenta kojem je trebala pomoć, pa su se ova pitanja u radu Povjerenstva za istraživanje Matijanićeve smrti potpuno izbjegla.

Posebna sumnja postoji u to da se Paxlovid nije našao u nalazima istrage zbog moguće političke štete za ministra Beroša koji, prema informacijama iz medija, na svom stolu ima još uvijek nepotpisani ugovor za nabavu Paxlovida. Uvid u komunikaciju članova povjerenstva, tima koji je predstavio rezultate i predstavnika ministarstava odstranio bi percepciju sukoba interesa i percepciju namjernog izostavljanja Paxlovida iz izvještaja.

S druge strane, ako je izostavljanje Paxlovida iz nalaza istrage namjerno i organizirano, to bi ukazalo na propuste i nepravilnosti s kojima javnost treba biti upoznata, s ciljem sprječavanja takvog ponašanja u budućnosti.

Spirometrija

Nalazi istrage, nadalje, sadrže pogrešne informacije. Istraga je, primjerice, pokazala da Matijanić nikada nije napravio spirometriju dok njegova partnerica tvrdi da je na spirometriji u KBC Split bio čak triput. Tom je prilikom istaknula kako prva dva puta nije uspio napuhati uređaj i odraditi testiranje te da to nikome nije bilo alarmantno.

Zabrinjavajuće je da ovako javno popraćena istraga iznosi pogrešne informacije o poduzetim mjerama liječenja i dijagnostike. Otkrivanje komunikacije osoba uključenih u istragu i javno predstavljanje nalaza može otkriti kako je do ovog propusta došlo, što može spriječiti slične greške u budućim slučajevima.

Hospitalizacija

Na javnom predstavljanju nalaza istrage čak četiri doktora su dali izjave koje su kontradiktorne ključnom nalazu inspekcije. Tako su Miroslav Meyer, Edvard Galić i Julije Meštrović istaknuli da bi za Matijanića bilo dobro da je hospitaliziran te da je trebao biti hospitaliziran. Sličnu izjavu je na press konferenciji dala i Matijanićeva osobna liječnica.

Istovremeno, nalaz je istrage da nije došlo do nikakve i ničije pogreške, iako tim hitne pomoći nije predložio odlazak na bolničko liječenje, niti je to predloženo u telefonskim savjetima koje je Matijanić dobivao od liječnika.

Bitno je istaknuti kako je Matijanić u danima pred smrt više puta pitao liječnike je li potrebno njegovo smještanje u bolnicu. Odgovor je uvijek bio isti – nije. Usprkos tome, ministar Beroš i ovih dana izjavljuje da je to bila isključivo Matijanićeva krivica:

“Mi smo u okviru naše nadležnosti napravili sve, našli određene propuste u pružanju zdravstvene zaštite, ne bitne, jer je liječnica primarne obiteljske medicine u nekoliko navrata rekla pacijentu da ode u bolnicu, izdala mu i uputnicu nakon što je prvi put pregledan u bolnici i otpušten kući. Prema tome, imao je priliku i uputu od hrvatskog zdravstvenog sustava da se javi. Iznimno mi je žao da se desio takav slučaj”.

To opravdava uvid javnosti u internu komunikaciju osoba koje su vodile istrage i predstavljali nalaze istrage. Povećana transparentnost komunikacija ovih osoba otklonila bi ili potvrdila sumnju u prikrivanje odgovornosti osoba koje su, kao što je na predstavljanju nalaza rečeno, propustile napraviti nužne pretrage.

Što sve nije rečeno?

Osim što prilikom predstavljanja nalaza istrage nisu dane sve relevantne informacije o zdravstvenom stanju Vladimira Matijanića, sama konferencija je promovirala narativ prema kojem je za Matijanićevu smrt najodgovorniji on sâm. U prvi plan su stavljene informacije da se Matijanić nije podvrgavao redovitim liječničkim kontrolama iako je bolovao od autoimmune bolesti, da nije uzimao propisanu terapiju i da se nije cijepio, sve s ciljem prikaza istog kao neodgovornog ponašanja pacijenta.

Prešućeno je da je razlog neuzimanja propisane terapije razvoj Helicobacter Pylori u želucu. Također, unatoč tome što je Matijanić svoju obitelj i prijatelje informirao o savjetu imunologinje Dušanke Martinović Kaliterne da se ne cijepi protiv Covida, ona tvrdi kako ovo nije točno.

Uvid u komunikaciju pokazao bi jesu li iz javnog predstavljanja nalaza tendenciozno izbačene informacije koje ne idu u prilog kreiranja javne slike o Matijaniću kao neodgovornom pacijentu. Primjer je činjenica da terapiju nije uzimao zbog drugih zdravstvenih stanja i na savjet liječnika. To ne bi samo pomoglo u sprječavanju ovakvih grubih previda u budućnosti. Ako se radilo o nemoralnom ponašanju, red je da javnost o tome bude obaviještena i zato da bi dužnosnici uključeni u ovaj slučaj mogli politički odgovarati. Objava relevantnih informacija preduvjet je za ovakav oblik javne kontrole.

Pučka pravobraniteljica: Ovaj slučaj je značajan za širu javnost

Matijanićevoj obitelji i nizu stručnjaka za zdravstvo u kritici nalaza povjerenstva pridružila se i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Ovaj slučaj je značajan za širu javnost jer uz brojna otvorena pitanja vezana uz konkretni slučaj, ukazuje na šire probleme u sustavu zdravstvene zaštite i potrebu poboljšanja, navodi Ured pravobraniteljice. Rasvjetljavanje okolnosti Matijanićeve smrti mogu hrvatskom zdravstvu poslužiti kao lekcija za rješavanje niza problema s kojima se susreću pacijenti.

To nije samo otežani pristup zdravstvenoj zaštiti i informacijama koje su pacijentu potrebne, već i način komunikacije liječnika s pacijentima, kao i funkcionalnost i učinkovitost organizacije sustava hitne medicinske pomoći, nabraja Šimonović Einwalter.

Zatražila je proširenje nadzora koji se provodi unutar zdravstvenog sustava, jer je povjerenstvo navelo da nisu našli značajnije propuste, isključivo temeljem mišljenja – liječnika i drugih zdravstvenih radnika koji su trebali skrbiti za preminulog Matijanića.

“Problem je što ti navodi nisu dodatno provjeravani i poklonjena im je puna vjera, bez detaljne analize, stručne ocjene ili utvrđenja mogućih propusta. Zato smo dali preporuku Ministarstvu, da se nadzor proširi tako da povjerenstvo u obzir uzme i druge izvore”, navela je, za primjer uzimajući obitelj preminuloga. Traži i da se, umjesto okrivljavanja pacijenta, podrobnije istraži zašto se Matijanić nije cijepio i zašto nije uzimao terapiju.

Jesu li poštovani zakoni koji nam jamče zdravstvenu zaštitu?

“Crna kutija” slučaja Vladimira Matijanića treba nam poslužiti ne samo ispravljanju grešaka u sustavu, što je osnovni preduvjet njegova poboljšanja, već i kao garancija poštivanja zakona. Pučka pravobraniteljica izlistala je niz akata koji čuvaju pravo građana na dostupnost zdravstvene skrbi.

“Ustav svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom (čl. 59.); Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 12.) jamči pravo na zdravlje; Europska socijalna povelja obuhvaća i pravo na zdravstvenu zaštitu (čl. 11.); Zakon o zdravstvenoj zaštiti, između ostalog, propisuje da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja (čl. 5.), zatim pravo na jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja, kao i pravo na prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada joj je ona potrebna (čl. 26.); također, Zakon o zaštiti prava pacijenata svakom pacijentu, između ostalog, jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju (čl. 2.)”, nabrojala je.

Pritom napomenimo da zaštitu zdravlja štiti i Kazneni zakon, opisujući kaznenih djela protiv zdravlja ljudi u člancima 180. – 192.  Članak 181. tako regulira kazneno djelo nesavjesnog liječenja, a članak 183. kazneno djelo nepružanja medicinske pomoći u hitnim stanjima. U članku 192. KZ-a, kojim se reguliraju teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi, propisuju se strože zatvorske kazne za počinitelje koji su svojim nemarom ili nečinjenjem prouzrokovali nečiju smrt. Minimalna moguća kazna za takvo djelo je tri godine, a maksimalna 12 godina zatvora.

faktograf