Umro je Arsen Dedić

Nema nam milenijuma. Izgleda da ili tuguje za Arsenom ili se uvridija.

Arsen i Gabi, to je onaj bolji Zagreb.

NIJEDNO VRIJEME NIJE MOJE

Drugi su još daleko,
Ime će mi biti slavno,
Stigao sam prije sviju
Al' je bilo prerano.

Drugi su preda mnom,
Puštam ih jer mi je jasno,
Stigao sam poslije sviju
Al' je bilo prekasno.

Ni jedno vrijeme nije moje,
Ja visim kao drveni lutak,
Kazaljke neće da se spoje,
Pogriješim uvijek - za trenutak.

Napokon svi uz mene,
Sve mrtvo i sve živo,
Stigli smo u pravom času
Al' je vrijeme bilo krivo.

Napokon svi uz mene,
Sve mrtvo i sve živo,
Stigli smo u pravom času -
Al' je vrijeme bilo krivo.

Sve ovo što je dosada rečeno, mogao bih i ja ponoviti. Ali zato ću samo kratko:

Neka mu je vječna slava i hvala!

Fraza je ali iskazuje ono što osjećam: vječna ti, Arsene, slava i hvala.

Devedesetih je bio ignoriran. Nije jedini u dominantno zajedničarsko vrijeme.
Napisao je autobiografiju. Bit će, po njegovoj želji, objavljjena nakon smrti. Vjerojatno će biti dijelova u kojima se osvrće na to vrijeme.

Strašna je ta smrt, kako kaže Šerbedžija, isto kao kad se sruši veliko drvo.

"Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše,
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više."

Otišao je maestro, "Jedan, jedini, vanserijski i neponovljivi…"