Na upravo završenim lokalnim izborima mnogi glasači su se osjećali krajnje nemoćno, zarobljeno, očajno. I ne čekajući krajnji ishod, bili su unaprijed razočarani. Kao što neki komentatori na našem portalu slikovito kažu „ruka će im se osušiti“. Prvo je valjalo odlučiti izaći li uopće na izbore ili ne. No dokle god su takva izborna pravila da je izlazak barem jednog glasača dovoljan za legalnost izbora, i dokle god vrijedi metoda obračuna po kojoj praktično i oni koji nisu izašli na izbore u stvari glasaju, na izbore valja ići i birati ono za što držite da je manje zlo. Nije ni tu uvijek lako odvagnuti jer se zla nakupilo gotovo u svim strankama, a posebno u one dvije vodeće. No, treba proučiti i pokušati spoznati kvalitete konkretnih ljudi koji u tom trenutku u vašoj izbornoj jedinici stoje na čelu tih listi i na taj si način pomoći i odvagnuti koji bi mogao biti manja šteta u sljedećem razdoblju.
Pojavljuju se i drugi glasovi i drugi prijedlozi među našim komentarima, ali i među narodom, ostalim građanima. Vele on: „Osnujte svoju stranku ili kandidirajte svoju listu koju će sačinjavati provjereno kvalitetni ljudi u koje imate povjerenja!“. No, takav prijedlog otvara cijeli niz pitanja i dilema. Svjedoci smo gotovo svakodnevnom osnivanju nekih novih stranaka ili prigodnim predizbornim formiranjem manje ili više neovisnih listi. Tko je to probao, zna koliko je teško stranku zadržati i održavati, a posebno širiti i razvijati. Potrebno je uspostaviti odbore za različite teme od gospodarstva, kulture, sporta, pravnih pitanja, lokalnih problema. Osoviti tajništvo, financije, blagajnika, službu za promidžbu i marketing itd. itd. Uspostaviti ogranke u što više ili u svim izbornim jedinicama. To mora trajati godinama.
Paralelno tome, potrebno je vrbovati kvalitetne ljude koji su voljni ozbiljno se baviti politikom. To u prvom redu podrazumijeva ljude koji su voljni puno učiti i spremni raditi u timu. Zatim je potrebno to članstvo obrazovati kako ne bi činili štetu nehotično iz neznanja i pri tome sramotili stranku. Dakle, svaki član koji želi ozbiljno participirati u politici trebao bi prvenstveno iz altruizma (a ne iz koristi) prionuti i upoznati se sa zakonima i pravilima funkcioniranja nekog segmenta koji njega eto baš zanima (nitko ne može biti specijalista za sve, ili?).
Razmislimo malo! Imamo ljude koji možda nisu baš briljirali u školi, nije im se dalo učiti kada se radilo o njihovom osobnom prosperitetu, a sada će prionuti na knjigu iz altruizma, bez ikakve propisane koristi. Vjerujete li doista u to? Koliko god mi mislili da takvih nema – ima ih. Nakon nekoliko godina patnje nad knjigama, zakonima, pravilnicima i poslovnicima, kada takav stranački aktivista pogleda nekog svog lijenog kolegu iz stranke, a posebno nekog tupavca iz druge stranke, u njemu će se prirodno pojaviti želja da svoj marljivi rad i trud nekako kroz tu politiku i naplati. Pojavi se ona i kod onih lijenih. I opet dolazimo na isto. Mislite li pak, kako političari ne trebaju ulagati nikakav poseban trud i učiti i specijalizirati se za neko područje, onda nemojte osnivati nikakve nove stranke. Takvih tupavaca imate i sada na izvoz.
from sb underground
