Uvodna napomena: Dana 12. veljače na Općinskom sudu Slavonski Brod, zakazano je pripremno ročište, radi naknade štete. Tužiteljice: Ružica Bobovečki i Sanja Vuleta, zastupane po punomoćniku i odvjetniku Miji Kladariću. Tuženici: Veljko Lukić i Stribor Uzelac Schwendemann.
Podsjećamo da je S. U. Schwendemann objavio satirički tekst kojeg su tužiteljice, podržane od strane odvjetnika, shvatile kao nanošenje duševnih boli. Prenosimo što je o relaciji satira - javni interes rekao Ustavni sud Hrvatske.
_____________________
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu nižih sudova koji su novinaru razrezali kaznu za „nanošenje duševnih boli“ tekstom u kojem se zalagao za javni interes. Jeli javni interes i zalaganje za prava hrvatskih branitelja?
U obrazloženju presude Ustavnog suda piše:
„Članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao ni članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge.“
(...)
„Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja (zagrebačkog Županijskog suda u Blagusovo ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, op. I.L.) treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda.“
(...)
“Kada je sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva.“
(...)
“U ovom predmetu, s obzirom na sadržaj spornog članka i navede podnositelja te druge konkretne okolnosti, Ustavni suda ne vidi razloge za sumnu da je podnositeljev istup bio motiviran njegovom željom da sudjeluje u javnoj raspravi o Drugom svjetskom ratu, o pojavi fašizma u Hrvatskoj sredinom prošlog stoljeća te o načinu na koji se ti povijesni događaji danas u javnosti percipiraju i kako se o njima govori. Ustavni sud je svjestan rasprave koja se o tim pitanjima vodi u javnosti, razumije želju mnogih pojedinaca da u njoj sudjeluje te zaključuje da je ta rasprava od javnog interesa.“
(...)
“Iz obrazloženja osporene odluke nije vidljivo stajalište drugostupanjskog suda radi li se o raspravni od javnog interesa te o njenoj eventualnoj važnosti. Čini se da je drugostupanjski sud, zaključujući da je podnositeljeva namjera bila vrijeđati tužitelja, zanemario da su ograničenja slobode mišljenja i izražavanje znatno manja kad se radi o raspravama od javnog interesa te da važnost te rasprave kao i motivi podnositelja da sudjeluje u toj raspravi, a koji su jasno navedeni i u samom spornom članku, nisu zanemarivi.“
(...)
“Nadalje, s obzirom na to da se radilo o javnoj raspravi, Ustavni sud smatra pogrešnim zaključak drugostupanjskog suda da je u ovom predmetu bitna okolnost da tužitelj nikada ranije nije polemizirao s podnositeljem.
(...)
„Stoga, sporni članak podnositelja i njegove navode nije moguće promatrati izolirano od javne rasprave koja se o gore navedenim povijesnim pitanjima intenzivno vodi u hrvatskom društvu.“
(...)
„Ustavni sud smatra da su granice prihvatljive kritike šire kad se kritika odnosi na političare i javne osobe nego kad se radi o privatnim osobama, jer se oni svjesno izlažu pogledu i sudu javnosti te stoga moraju pokazati veći stupanj tolerancije prema kritici svojih riječi i postupaka.“
(Iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske vs novinar Saša Blagus – nanošenje duševnih boli)
Ustavni sud RH ukinuo je presude Općinskog građanskog suda, kao i Županijskog suda u Zagrebu u tužbi za nanošenje duševnih boli jer je novinar svoje kvalifikacije i vrijednosne sudove iznio u raspravi od javnog interesa.
Nije li od javnog interesa i nastojanje da se zaštite temeljna prava hrvatskog branitelja i invalida Domovinskog rata koja su mu beskrupulozno i u organiziranom i izrežiranom pothvatu – uskraćeni.
Način i stil tog nastojanja primjeren je žanru koji se zove postmoderna satira. Njen je osnovni postulat: beskrajna sloboda da se ruga svemu i svakome. A javne osobe ne mogu i ne smiju biti tankoćutne na javne insulte. Najbolji primjeri za to su predsjednici dr. Franjo Tuđman (kojeg su novinari preko cijele stranice fotomontažom strpali golog u krevet sa Slobodanom Miloševićem) i notorna Kolinda Grabar Kitarović. Tko nije u stanju otrpiti javnu kritiku neka živi u anonimnosti i ne smišlja kako će izigravanjem zakona, propisa i moralnih normi – društveno profitirati, pa kad mu to i uspije balaviti, mahati lažnim liječničkim nalazima i plaćati pohlepne odvjetničke hajke protiv onih koji u sve to - upiru prst.
