Uvrede & podmetanja: Westinska magla

Prošloga tjedna na ovome sam mjestu proziran napor HDZ-a da se samolegitimira kao stranka političkog centra, uspostavljajući lažnu distancu prema radikalnoj desnici, onako lakonski, u hodu, predstavio kao krizu srednjih govana. Iako je definicija neozbiljna, preporučam da se ono "srednjih" razumije u potemkinovskom ključu, kao retoričku kulisu koja dočarava hinjenu lojalnost "zapadnim vrijednostima", a sam politički sadržaj potraži u završnoj imenici.

U međuvremenu, formulacija nastala banalnom igrom riječi opslužena je kišom svježih argumenata koji joj snaže vjerodostojnost. Kriza srednjih govana, reklo bi se, krasno trese kompletnu vladajuću garnituru: dok Andrej Plenković s grupom probranih ministara u zagrebačkom hotelu Westin sudjeluje na prijemu Srpskog narodnog vijeća povodom pravoslavnog Božića, krasnosloveći o miru, slozi, solidarnosti i "poštivanju prava nacionalnih manjina", stranački jurišnici raspoređuju se na nišanska mjesta i biraju koga će odstrijeliti zbog nacionalne izdaje i nedostatnog hrvatstva, a koalicijski partneri iz Domovinskog pokreta pripremaju osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, po uzoru na onu što je ordinirala u fašističkoj NDH.

Ugođaj je kompletiran zahvaljujući drugome krugu predsjedničkih izbora, jer je neformalni stranački um izgleda zaključio da kandidat Dragan Primorac nije pozicioniran dovoljno "desno" u odnosu na Zorana Milanovića. A tada se, već prema partijskoj tradiciji, ne ulazi u okršaj s političkim protivnikom, nego s nacionalnim i državnim neprijateljem. "Zašto jugo-wokerka Ivana Kekin zdušno podržava Zorana Milanovića?" pita se stranački um u službenoj objavi na jednoj od društvenih mreža.

Zato što aktualni predsjednik, kao i "jugo-wokerka", pripada sorti nacionalnih izroda, ujedinjenih u mržnji prema svemu što je hrvatsko, ukratko glasi odgovor. Milanović bi – preciznije – "morao Hrvatima objasniti zašto ga onako gorljivo podupiru i Sandra Benčić i Rada Borić – koje propagiraju 'ono' umjesto kćeri i sinova, 'roditelje 1 i 2' umjesto majki i očeva, 'osobe koje menstruiraju' umjesto žena. Koje slave zajednički 'srpsko-hrvatski jezik', masovne zločine '45. & jugo-zastave (ne samo) na Gay Prideu". Elem: "Ovo je bitka za hrvatske nacionalne vrijednosti"!

Plenković kroz to vrijeme u svečanoj sali hotela Westin rutinski drobi o hrvatsko-srpskim odnosima, o suradnji i razumijevanju, o pruženim rukama, o pravima nacionalnih manjina, o opasnosti od ekstremizama... Da bi bio bolje shvaćen, glazbenu pozadinu osigurava mu Zajednica branitelja HDZ-a "Gojko Šušak" s optužbom da je Milanović "usred noći izveo protuzakoniti ćirilični desant na Vukovar". Sve je dakle jasno: jamčimo prava nacionalnim manjinama, a u slučaju da se ona doista ostvare, smatrat ćemo to "protuzakonitim ćiriličnim desantom", izvedenim pod komandom jugo-komunističkog rušitelja Hrvatske.

HDZ-ovi ratni veterani Milanovića nazivaju "partijcem", tj. kandidatom "natražne, postjugoslavenske ljevice", koji tek "povremeno glumi Hrvata". Kao takav, "nije bio dostojan da ga nazivamo vrhovnim zapovjednikom, a kamoli da mu damo glas". Popis delikata što mu ih stavljaju na teret uglavnom se tiče nacionalnih svetinja i simboličkog blaga neprežaljene Endehazije:

"Prvog dana na Pantovčaku uklonio je biste dr. Franje Tuđmana i blaženog kardinala Alojzija Stepinca, čime je simbolično srušio temelje hrvatske države i nacije."

"Neprestano pljuje po Danu državnosti vlastite zemlje, danu koji je odredio dr. Tuđman, naš vrhovni zapovjednik u Domovinskom ratu."

"Zahtijevao je da se u smeće bace spomen-ploče u čast poginulih hrvatskih branitelja."

"Usred himne u Okučanima je demonstrativno napustio obilježavanje Bljeska zbog oznaka HOS-a."

"Kriminalizirao je 20.000 naših sugrađana koji su u Imotski došli na Thompsonov koncert proslaviti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti."

Koje bi onda bilo pravo lice HDZ-a? Ono Plenkovićevo iz hotela Westin, dok se kurtoazno pozdravlja s pravoslavnim popovima, promovira europske vrijednosti i s blentavim osmijehom pokušava iskopati novčić iz utrobe božićne pogače? Ili ono stranačkih ratnih veterana, koji se groze "ćiriličnog desanta", otkrivaju u žitu nacije kukolj što "glumi Hrvata" i demoniziraju Milanovića jer odbacuje ustašku parolu "Za dom spremni"? Ili ono nepotpisana partijskog uma kroz čiju objavu na službenoj Facebook-stranici stranke defiliraju jugo-wokerke, jugo-zastave, srpsko-hrvatski jezik, masovni zločini '45... dočaravajući urotu širokih razmjera koja će zbrisati Hrvatsku s geografske karte ako kolovođama na vrijeme ne stanemo za vrat?

Pitanje je, naravno, besmisleno, jer riječ je o krizi srednjih govana. Dakle ponajprije o lažnome predstavljanju. Dakle o prodaji muda za bubrege. Dakle o zametanju tragova. Svojim svečanim westinskim izdanjem – kao i bilo kojom drugom briselskom ili zagrebačkom paradom slična dometa i namjene – Andrej Plenković ne reprezentira partiju koja je reformirana u odnosu na svoje jučer, već partiju koja je kamuflirana u odnosu na svoje danas.

Koliko god nadljudskih napora bilo ulagano u to da se HDZ skladno stopi s pejzažem europske političke srednje struje, koliko god liberalnih ornamenata u tu svrhu bilo utrošeno, nikada iz te formacije neće biti protjeran nacionalistički motivirani ekstremizam, niti pak ikome iz vodstva stranke takav pothvat pada na pamet, a ponajmanje komandnome licu.

Čak i uvid po kojemu Plenković i njegovi klonovi funkcioniraju kao partijska ambalaža, dok stvarni sadržaj tvore oni s manje talenta za licemjerje – poput Anušića, Medveda i ostalih – pada u vodu shvatimo li da najzlokobniji aspekt političkog ekstremizma leži upravo u potrebi da se on servira u celofanu. Ono ekstremističko – da ne bude zabune – nastupa iz optike po kojoj politički protivnik, umjesto da bude argumentima nadigran, treba biti eliminiran.

Prije nepuna dva mjeseca jedan je naizgled pitomi hadezeovac, bivši splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, inače pripadnik "meke struje" partije, sa sferom interesa u rasponu od nacionalne kulturne baštine do Riječi Božje i sakralne bižuterije, nakon premijere predstave "Robi K. / Crvenkapa je mrtva" u splitskom HNK-u na svojoj Facebook-stranici objavio post na ćirilici, posprdno nazivajući splitski teatar "pozorištem", pa još u kontekstu "godišnjice osvojenja Vukovara". Kultivirani hadezeovac komad nije gledao, ali ga to nije priječilo da mobilizira tanane šovinističke emocije i otpiše ga po liniji uvjerenja da je redatelj Srbin, a autor teksta nekvalitetan Hrvat.

Tako se, naime, manifestira kriza srednjih govana. Akteri će se nastojati dostojno zgroziti nad svakom pojavom političkog radikalizma, a u isto vrijeme pokušati zgromiti sve koji se ne uklapaju u njihove vizije države, nacije i sličnih mitskih produkata. Sve što je potrebno za takav manevar, da bi on funkcionirao bez unutrašnjih nesporazuma, jest potpuno odsustvo morala.

Iz istog inkubatora, naposljetku, ispilio se i Dragan Primorac. Utisak što ga je ostavio na predizbornom sučeljavanju sa Zoranom Milanovićem dosta je jednoznačan: utjelovljenje amorala u grčevitome nastojanju da utaži glad za moći. Jedan detalj s TV-dvoboja prilično dobro ilustrira intelektualni potencijal takvoga garda, a na stanoviti način i budi nadu:

Primorac: Vidite zašto ne možete biti predsjednik države.

Milanović: Ali ja jesam predsjednik države.