Vanja Krnić, kolumnist SBPeriskopa, Glavni i odgovorni urednik „Zvjezdice“, Glasnika Udruge osoba s invaliditetom (LOCO-MOTO Slavonski Brod), član Šahovskog kluba invalida „Kralj“, sin, tata, susjed... osoba je koja svoja zaduženja i uloge obavlja s maksimalnim zalaganjem, odgovornošću i nastojanjem da svoj hendikep stopostotnog invalida ne koristi kao opravdanje za eventualni nesrazmjer između mogućeg i ostvarenog. Njegov entuzijazam, karakter i htijenje da bude što bolji, upravo imponiraju.
Za one koji ne znaju kako mu se invaliditet dogodio, kako je pobijedio najcrnje prognoze o ishodu moždanog udara koji je, istaknut ću, sasvim pogrešno liječen, mogu pročitati njegov Dnevnik bolesnika koji je objavljen i na SBPeriskopu.
Naši susreti postali su viđenja dva ravnopravna prijatelja koje veže internetski portal, magazin bez velikih komercijalnih potencijala, nezanimljiv lokalnim političkim igračima zbog svog nezavisnog medijskog statusa, ali koji je idealna platforma za autorsko iznošenje stavova. Prije nekoliko dana našli smo se u njegovom Naselju Slavonija I. Potražili smo mjesto gdje na miru možemo pijuckati neko osvježenje i porazgovarati, pa smo se odučili za birc koji ima i suterneski dio i u koji na pauzu često svraćaju službenici obližnjeg Centra za socijalnu skrb i Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje.
Vanja mi je donio jubilarni dvadeseti broj Zvjezdice. U kratkom uvodu koji je on sam napisao, između ostalog, stoji: „Kao OSI svojim radom pokazujemo da možemo u mnogim stvarima biti primjer „zdravima“.“ U okruglom broju „Zvjezdice“ dominira Sjećanje na umrlog Danijela Vuića (1984 – 2016), vedrog i pametnog člana Udruge. Na duplerici, uredništvo i njegovi prijatelji, napisali su lijep, dirljiv, toplim emocijama obojan oproštaj koji završava s „... doviđenja prijatelju, doviđenja.“
Inače Glasnik je krcat tekstovima i fotografijama. Izdvojio bih tek galeriju fotografija o „Radu u našem vrtu i prezentacija projekata lokalnoj zajenici“, članke: „Udruga – naš drugi dom“, „Pravo OSI na život u zajednici – gdje, s kim i kako?“, „ECDL - informatički tečaj“; kolumnu „Mi nismo anđeli“, „Očima Karla Plehandžića“; informacije o Školi šaha, boćanju. Tu su i pjesme, Vanjin dnervnik „Vanja u ilegali“, ispovijest Ane Mandić. S posebnim interesom pročitao sam intervju koji je Vanja napravio s Danijelom Marušićem, županom Brodsko-posavske županije. Radi se o gotovo uobičajenim pitanjima, ali, za Marušića, neobičnim odgovorima, toplim, iskrenim, ljudskim, jasnim, daleko od svijeta mutne politike.
Nakon pića, Vanja i ja se opraštamo uz obostrano obećanja da se vidimo uskoro. Gledajući ga prisjetio sam se Schillerove misli da je duh taj koji sebi gradi tijelo. Usprkos teškim posljedicama moždanog udara, on je svojim snažnim i nepokolebljivim duhom ponovo sebi izgradio tijelo. Zajedno, oni su primjer upornosti i neuništivosti.
Za one koji ne znaju kako mu se invaliditet dogodio, kako je pobijedio najcrnje prognoze o ishodu moždanog udara koji je, istaknut ću, sasvim pogrešno liječen, mogu pročitati njegov Dnevnik bolesnika koji je objavljen i na SBPeriskopu.
Naši susreti postali su viđenja dva ravnopravna prijatelja koje veže internetski portal, magazin bez velikih komercijalnih potencijala, nezanimljiv lokalnim političkim igračima zbog svog nezavisnog medijskog statusa, ali koji je idealna platforma za autorsko iznošenje stavova. Prije nekoliko dana našli smo se u njegovom Naselju Slavonija I. Potražili smo mjesto gdje na miru možemo pijuckati neko osvježenje i porazgovarati, pa smo se odučili za birc koji ima i suterneski dio i u koji na pauzu često svraćaju službenici obližnjeg Centra za socijalnu skrb i Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje.
Vanja mi je donio jubilarni dvadeseti broj Zvjezdice. U kratkom uvodu koji je on sam napisao, između ostalog, stoji: „Kao OSI svojim radom pokazujemo da možemo u mnogim stvarima biti primjer „zdravima“.“ U okruglom broju „Zvjezdice“ dominira Sjećanje na umrlog Danijela Vuića (1984 – 2016), vedrog i pametnog člana Udruge. Na duplerici, uredništvo i njegovi prijatelji, napisali su lijep, dirljiv, toplim emocijama obojan oproštaj koji završava s „... doviđenja prijatelju, doviđenja.“
Inače Glasnik je krcat tekstovima i fotografijama. Izdvojio bih tek galeriju fotografija o „Radu u našem vrtu i prezentacija projekata lokalnoj zajenici“, članke: „Udruga – naš drugi dom“, „Pravo OSI na život u zajednici – gdje, s kim i kako?“, „ECDL - informatički tečaj“; kolumnu „Mi nismo anđeli“, „Očima Karla Plehandžića“; informacije o Školi šaha, boćanju. Tu su i pjesme, Vanjin dnervnik „Vanja u ilegali“, ispovijest Ane Mandić. S posebnim interesom pročitao sam intervju koji je Vanja napravio s Danijelom Marušićem, županom Brodsko-posavske županije. Radi se o gotovo uobičajenim pitanjima, ali, za Marušića, neobičnim odgovorima, toplim, iskrenim, ljudskim, jasnim, daleko od svijeta mutne politike.
Nakon pića, Vanja i ja se opraštamo uz obostrano obećanja da se vidimo uskoro. Gledajući ga prisjetio sam se Schillerove misli da je duh taj koji sebi gradi tijelo. Usprkos teškim posljedicama moždanog udara, on je svojim snažnim i nepokolebljivim duhom ponovo sebi izgradio tijelo. Zajedno, oni su primjer upornosti i neuništivosti.
