Moram priznati da sam s optimizmom čekao prve poteze ove Vlade. Ministar Zdravko Marić, naš Brođanin, ulijevao mi je povjerenje. Još ni ne znam, a nisam ni siguran želim li znati, je li ministar iz HDZ kvote, član HDZ- a. A onda je krenuo u poreznu reformu. I sve je postalo važno.
Kod nas je politika bila i ostala opskurna djelatnost u kojoj je malo bilo svijetla koja je imala jedan jedini cilj - stvaranje onih dvjesto bogatih obitelji. Dio je shvatio da se između crnog i bijelog nalazi ogromna siva zona, u kojoj se dobro snalaze.
Što su komunjare nacionalizirale upravo tih par stotina bogatih među sobom je podijelilo. Da li je tu kraj? Naravno da nije. Shvatila je ekipa raznih drndaroša i profitera da može imati još, a to je da ovlada i s onim što nisu mogli kupiti, ekipom koju sirotinja, zvana narod, izabire.
Američke su priče o uspjehu u garaži (Rimac automobili), uspješnom cvjećaru (Gazdi), vozaču ( Rajić) i da Vas ne umaram dalje. Garaža je naravno bila ili je još tatina. Uspješni cvjećar postao je kralj i gazda K-regije.
Naravno, ovladali su onima koji ih jedini mogu spriječiti u daljem bogaćenju, a to su političari. Tko će imati muda uvesti u ovoj zemlji kvazimudana: poreze svega proporcionalne onome koliko imaš. Tako da svi dionici, pardon, građani, budu isti i jednako ovisno o svojim prihodima, te da snose budućnost kroz plaćanje svojih obveza, ovisno o tome koliko imaju.
Ideološke razlike se kod nas gube i više ih ne spominjemo. Bata i Boris su opet i napokon na tv-u. Zanimljivo je što desnica šuti i oni su isto postali diplomati. Vjerojatno i oni gledaju Batu i Borisa. Objašnjavajući jednom prilikom svoje shvaćanje diplomacije Staljin je tvrdio da je govoriti o poštenoj diplomaciji isto kao pričati o suhoj vodi.
Upravo je naš premijer bio uspješan diplomat. Desna ruka mu je predstavnik kapitala (koji u imovinsko kartici je naveo sat od 50 tisuća kuna). Nakon što je odbio ponudu tadašnjeg ministra Linića o ostanku na poziciji državnog tajnika, Marić je otišao u privatni sektor. Relativno brzo došao je u koncern Agrokor na mjesto izvršnog direktora za strategiju i tržište kapitala. Haklao je, kažu, odlično košarku u blizini papirnato plišane rode lizu kolodvora u Slavonskom Brodu. Za većinu onih koji ga poznaju je pozitivac. Prvi potezi tiču se džepa građana. Bogati će biti još bogatiji. Socijalne solidarnost nema kod HDZ-a ni u tragovima. Bit će sad solidarnosti bar za Božić i Novu godinu. Pomozimo sirotinji bar jedan dan u godini, a nek ostala 364 dana budu ono što jesu. Svi će sa smiješkom naslikavati kako bi narod i jedini koji im daju mandat znali koji su dobrotvori. Ne, to su političari. Nije važno. Sirotinji izgleda da je potremo jedino da si trajnim nalogom uplaćuju posmtnu pripomoć. Bogati će bit još bogatiji , a srednji sloj ionako je odavno aorist.
U svakom slučaju smo figurativno i doslovno popušili, a pušenje opet poskupljuje. Zadnju cigaru sam popušio dok su još bile 11 kn. Još će ljudi kupovati cigarete na komad i neće smjeti pušiti na terasama kafića.
Kad će se krenuti u ozbiljno povećanje socijalnih naknada, te pogotovo osobnih invalidnina, koje su, usput budi rečeno, već s desetak godina (ako ne i više) maksimalno 1250 kuna, kao i rješenja da svake godine OSI ne moraju doživljavati stresove vezane uz osobne asistente? Na ta pitanja nema odgovora.
Kod nas je politika bila i ostala opskurna djelatnost u kojoj je malo bilo svijetla koja je imala jedan jedini cilj - stvaranje onih dvjesto bogatih obitelji. Dio je shvatio da se između crnog i bijelog nalazi ogromna siva zona, u kojoj se dobro snalaze.
Što su komunjare nacionalizirale upravo tih par stotina bogatih među sobom je podijelilo. Da li je tu kraj? Naravno da nije. Shvatila je ekipa raznih drndaroša i profitera da može imati još, a to je da ovlada i s onim što nisu mogli kupiti, ekipom koju sirotinja, zvana narod, izabire.
Američke su priče o uspjehu u garaži (Rimac automobili), uspješnom cvjećaru (Gazdi), vozaču ( Rajić) i da Vas ne umaram dalje. Garaža je naravno bila ili je još tatina. Uspješni cvjećar postao je kralj i gazda K-regije.
Naravno, ovladali su onima koji ih jedini mogu spriječiti u daljem bogaćenju, a to su političari. Tko će imati muda uvesti u ovoj zemlji kvazimudana: poreze svega proporcionalne onome koliko imaš. Tako da svi dionici, pardon, građani, budu isti i jednako ovisno o svojim prihodima, te da snose budućnost kroz plaćanje svojih obveza, ovisno o tome koliko imaju.
Ideološke razlike se kod nas gube i više ih ne spominjemo. Bata i Boris su opet i napokon na tv-u. Zanimljivo je što desnica šuti i oni su isto postali diplomati. Vjerojatno i oni gledaju Batu i Borisa. Objašnjavajući jednom prilikom svoje shvaćanje diplomacije Staljin je tvrdio da je govoriti o poštenoj diplomaciji isto kao pričati o suhoj vodi.
Upravo je naš premijer bio uspješan diplomat. Desna ruka mu je predstavnik kapitala (koji u imovinsko kartici je naveo sat od 50 tisuća kuna). Nakon što je odbio ponudu tadašnjeg ministra Linića o ostanku na poziciji državnog tajnika, Marić je otišao u privatni sektor. Relativno brzo došao je u koncern Agrokor na mjesto izvršnog direktora za strategiju i tržište kapitala. Haklao je, kažu, odlično košarku u blizini papirnato plišane rode lizu kolodvora u Slavonskom Brodu. Za većinu onih koji ga poznaju je pozitivac. Prvi potezi tiču se džepa građana. Bogati će biti još bogatiji. Socijalne solidarnost nema kod HDZ-a ni u tragovima. Bit će sad solidarnosti bar za Božić i Novu godinu. Pomozimo sirotinji bar jedan dan u godini, a nek ostala 364 dana budu ono što jesu. Svi će sa smiješkom naslikavati kako bi narod i jedini koji im daju mandat znali koji su dobrotvori. Ne, to su političari. Nije važno. Sirotinji izgleda da je potremo jedino da si trajnim nalogom uplaćuju posmtnu pripomoć. Bogati će bit još bogatiji , a srednji sloj ionako je odavno aorist.
U svakom slučaju smo figurativno i doslovno popušili, a pušenje opet poskupljuje. Zadnju cigaru sam popušio dok su još bile 11 kn. Još će ljudi kupovati cigarete na komad i neće smjeti pušiti na terasama kafića.
Kad će se krenuti u ozbiljno povećanje socijalnih naknada, te pogotovo osobnih invalidnina, koje su, usput budi rečeno, već s desetak godina (ako ne i više) maksimalno 1250 kuna, kao i rješenja da svake godine OSI ne moraju doživljavati stresove vezane uz osobne asistente? Na ta pitanja nema odgovora.
