Taman kad sam joj mislio zbog neurednosti dati nogu, jer malo je počela i zaudarati, pod prozorom mi je svanula opet ona moja papirnato plišana rodica s deset njegovatelja radnika Komunalca koji je održavaju da se oko nje ne bi omakao koji pelcer. Ali 30 metara od nje, pobjegao im je pelcer samonikle biljke koja raste gdje je čovjek ne želi - u bivši Presofleks - a zove se korov.
Zgodna biljka, a pored nje je tako njegovano cvijeće i naravno spomenik papirnatoj plišanoj rodici, koja, usput, nije ni simbol našeg grada Slavonskog Broda. Napokon sam glasao u svom Naselju punom dasaka, koje zarasta u korov siromaštva, depopulacije. Da li sam pametniji? Glasat ću u drugom krugu trijezan, iako se slažem s onom:
„Pametan čovjek je prisiljen napiti se, ne bi li izdržao društvo idiota!”
Sad biramo onog kojeg ćemo gledati naredne četiri godine. Vidim grad koji se zavrtio i na kružnim tokovima , kao na ringišpilu. Devedestdeveti smo grad, amogli smo zaokružiti da bar budemo stoti po prihodima po stanovniku. Sad smo birali za ili protiv nastavaka projekata. Koji pobogu kružnih projekata? Nastavaka čega? Punjenja kolodvora i klupa beskućnicima, ljudima koji su ostali bez svega, osim vlastitog izbora i prava, a to je da si stvore i zarade normalne preduvjete za život u vlastitom gradu, a da nisu ničiji politički poltroni. Nismo u stanju otvorit ni socijalnu samoposlugu, valjda jedini. Što bi se reklo - ne ide nas. Srećom ima nas još dosta koji nismo ničiji, nego svoji.
Bez obzira na to kome smo dali i kome ćemo dati povjerenje, dali smo im moć da naredne četiri godine vidimo kojom brzinom dana obećanja zarastaju u gore spomenuti korov.
Mislim da bi nam svima bilo ljepše da papirnato plišanu rodicu zamjeni parkić s didaktičkim igračkama za djecu. Gospodarstvo što je to kako njega oživiti. Svi bar deklerativno znaju, pa što ga onda ne ožive. Sve manje „ dobrih“ poduzeća ima sjedište u Slavonskom Brodu; sjedišta su negdje drugdje , odakle pune proračune drugih gradova. Zašto ne bi iz Slavonskog Broda, kroz razne olakšice, participirali i u prorastu i gospodarskog rasta , a ne u delvalvaciji i propasti našeg grada u svakom smislu te riječi.
Savršeni položaj za razvoj. U njega se svi kunu i vide tu priliku za razvoj i to je to, a onda totalna amnezija obećanog, a kao to ispuniti - isto amnezija.
Mi biramo bolje sutra i znamo gdje želimo. Da li želimo operu ili kontiunitet jedne te iste vlasti od 2005.? HDZ nudi kao i svi sve što želimo čuti, oni nude operu, a sdp ni sam ne zna što nude osim svojih ega. Nama izgleda odgovara status quo i vječita šutnja bez prave želje za promjenom i činjena da do nje dođe. Znamo dobro kako to završi.
Pa da onda naravno biramo progresivnost i napredak našeg grada, ili? Pitam se da li će ikad bilo koji od budućih gradonačelnika pitati nas direktno što želimo da radi s vašim/našim parama (direktna demokracija).Pitaju nas na izborima, a tu obećaju svašta i postanu socijalno osviješteni i puni empatije, ali većinom samo do dana izbora.
Kad dobiju fotelju, za guzicu izabranih se zalijepe drvofiksom i vire povlađivaći, svi zaljepljeni guzofiksom i doslovno vire iz guzice, ili se zalijepe za nju i doslovno kao Petrov boje se dići s iste da je ne izgube. Nije mi jasno kako piške i kake i da li su te fotelje princeze s rupom u sredini da se mogu neprimjetno isprazniti?
Poslije izbora najvažniji faktor kojem su toliko dali smiješka i tapkanja, postane samo jedan od onih „malih“ i za veličine foteljom nebitnih.
Brođani nisu za operu i balet, izabrali smo kontiunitet, bar u gradskom vijeću. Stari/novi kontinuirani gradonačelnik bit će uvjeren sam izabran u pripetavanju. Po prvi put HSLS se sveo na ravno nula vijećnika u Gradskom vijeću. Župan Marušić je rasturio, zasluženo, naravno. U našoj županiji vlada idila, bar po izbornim rezultatima i po razvijenosti, naravno. Obojica će izgleda iz fotelje u mirovinu.
Gubitnici Lujić i Valenta, uvjeren sam, napisali su ostavke, koje su neopozive naravno nakon povijesno lošeg rezultata. Da li SDP dno stagnacije? Izgleda da ga kod nas nema zbog prejakih taština. HSP AS više ne stanuje u vijeću, ali se izvorni „ HSP“, preko HDZ ove liste, vratio u vijeće.
Petar Bašić opet nije došao do 5.01%, ali Slavica Lemaić je sa svojom listom, kao drugom nezavisnom koja je prešla prag od devedesetih, pokazala da sve više Brođana u njoj vidi alternativu postojećem kontinuetu. Izabrali smo kako jesmo , a sad „ show must go on“.
Uf, još četiri godine moram gledati papirnato plišanu rodicu.
Zgodna biljka, a pored nje je tako njegovano cvijeće i naravno spomenik papirnatoj plišanoj rodici, koja, usput, nije ni simbol našeg grada Slavonskog Broda. Napokon sam glasao u svom Naselju punom dasaka, koje zarasta u korov siromaštva, depopulacije. Da li sam pametniji? Glasat ću u drugom krugu trijezan, iako se slažem s onom:
„Pametan čovjek je prisiljen napiti se, ne bi li izdržao društvo idiota!”
Sad biramo onog kojeg ćemo gledati naredne četiri godine. Vidim grad koji se zavrtio i na kružnim tokovima , kao na ringišpilu. Devedestdeveti smo grad, amogli smo zaokružiti da bar budemo stoti po prihodima po stanovniku. Sad smo birali za ili protiv nastavaka projekata. Koji pobogu kružnih projekata? Nastavaka čega? Punjenja kolodvora i klupa beskućnicima, ljudima koji su ostali bez svega, osim vlastitog izbora i prava, a to je da si stvore i zarade normalne preduvjete za život u vlastitom gradu, a da nisu ničiji politički poltroni. Nismo u stanju otvorit ni socijalnu samoposlugu, valjda jedini. Što bi se reklo - ne ide nas. Srećom ima nas još dosta koji nismo ničiji, nego svoji.
Bez obzira na to kome smo dali i kome ćemo dati povjerenje, dali smo im moć da naredne četiri godine vidimo kojom brzinom dana obećanja zarastaju u gore spomenuti korov.
Mislim da bi nam svima bilo ljepše da papirnato plišanu rodicu zamjeni parkić s didaktičkim igračkama za djecu. Gospodarstvo što je to kako njega oživiti. Svi bar deklerativno znaju, pa što ga onda ne ožive. Sve manje „ dobrih“ poduzeća ima sjedište u Slavonskom Brodu; sjedišta su negdje drugdje , odakle pune proračune drugih gradova. Zašto ne bi iz Slavonskog Broda, kroz razne olakšice, participirali i u prorastu i gospodarskog rasta , a ne u delvalvaciji i propasti našeg grada u svakom smislu te riječi.
Savršeni položaj za razvoj. U njega se svi kunu i vide tu priliku za razvoj i to je to, a onda totalna amnezija obećanog, a kao to ispuniti - isto amnezija.
Mi biramo bolje sutra i znamo gdje želimo. Da li želimo operu ili kontiunitet jedne te iste vlasti od 2005.? HDZ nudi kao i svi sve što želimo čuti, oni nude operu, a sdp ni sam ne zna što nude osim svojih ega. Nama izgleda odgovara status quo i vječita šutnja bez prave želje za promjenom i činjena da do nje dođe. Znamo dobro kako to završi.
Pa da onda naravno biramo progresivnost i napredak našeg grada, ili? Pitam se da li će ikad bilo koji od budućih gradonačelnika pitati nas direktno što želimo da radi s vašim/našim parama (direktna demokracija).Pitaju nas na izborima, a tu obećaju svašta i postanu socijalno osviješteni i puni empatije, ali većinom samo do dana izbora.
Kad dobiju fotelju, za guzicu izabranih se zalijepe drvofiksom i vire povlađivaći, svi zaljepljeni guzofiksom i doslovno vire iz guzice, ili se zalijepe za nju i doslovno kao Petrov boje se dići s iste da je ne izgube. Nije mi jasno kako piške i kake i da li su te fotelje princeze s rupom u sredini da se mogu neprimjetno isprazniti?
Poslije izbora najvažniji faktor kojem su toliko dali smiješka i tapkanja, postane samo jedan od onih „malih“ i za veličine foteljom nebitnih.
Brođani nisu za operu i balet, izabrali smo kontiunitet, bar u gradskom vijeću. Stari/novi kontinuirani gradonačelnik bit će uvjeren sam izabran u pripetavanju. Po prvi put HSLS se sveo na ravno nula vijećnika u Gradskom vijeću. Župan Marušić je rasturio, zasluženo, naravno. U našoj županiji vlada idila, bar po izbornim rezultatima i po razvijenosti, naravno. Obojica će izgleda iz fotelje u mirovinu.
Gubitnici Lujić i Valenta, uvjeren sam, napisali su ostavke, koje su neopozive naravno nakon povijesno lošeg rezultata. Da li SDP dno stagnacije? Izgleda da ga kod nas nema zbog prejakih taština. HSP AS više ne stanuje u vijeću, ali se izvorni „ HSP“, preko HDZ ove liste, vratio u vijeće.
Petar Bašić opet nije došao do 5.01%, ali Slavica Lemaić je sa svojom listom, kao drugom nezavisnom koja je prešla prag od devedesetih, pokazala da sve više Brođana u njoj vidi alternativu postojećem kontinuetu. Izabrali smo kako jesmo , a sad „ show must go on“.
Uf, još četiri godine moram gledati papirnato plišanu rodicu.
