A propos kolumni pisanih blizu slavonskobrodske atrakcije - papirnato plišane rodice, u iščekivanju kružnog toka (jubilarnog 20-og) i Klepetana: napokon smo dobili i sat plaćen Vašim parama kod željezničkog kolodvora. U planu je nemoguće - razbijanje monopola Šefkija u kvartu s malo poznatim globalnim McDonaldsom.
Kolumne koje sam napisao: (Pitanje nadležnima: Visina osnovice za utvrđivanje socijalnih davanja od 1. studenoga 2008 iznosi 500 kn. Maksimalna Osobna invalidnina iznosi 1250 kn. Konkretno, da li ste upoznati s tim kada je i da li je planirano usklađivanje osnovice s godinom u kojoj živimo?)
Vanja Krnić: U potrazi za odgovorom
Vanja Krnić: Poštovani, nemate pojma!
izazvale su reakciju, ali ne kao kolumne u kojima se spominju ključni akteri političke scene iz naše urbano/seljačke provincije iliti sredine u svakom smislu te riječi. Da nisam se sjetio spomenuti Dusparu/ Špicera/Lemaićku i ostale koji su zanimljivi povodi za komentiranje, tko zna koliko bi bilo komentara. Ipak su mi draži oni odozgo; također se puno ne razlikuju; isto su kvazimudani i drndaroši koji čitaju Narodne novine ili Glas koncila i usput nam kroje sudbine.
Mobitel se opet oglasio. Željko Jovanović mi je proslijedio odgovor ministrice. Željko pogodio si ga . Poslao mi je odgovor u Jpeg formatu, a ne skenirani PDF, pa da se moram mučiti. U isto vrijeme mi je poslala odgovor i Bernarda Topolko, ali skeniran u PDF formatu. Sorry to nije moj format. Hvala!
Kvaliteta i kvantiteta odgovora ministrice Nade Murganić, pardon, onoga tko je to pisao, a ona potpisala, je na očekivanoj razini. Vidjeti dolje fotografije! Zaključak da unatrag zadnjih nekoliko godina sredstva odnosno visina osnovice nisu značajno porasla je zanimljiv i objektivan. Naravno, šalim se. Iskreno, napisano u proračunu su zaboravljeni OSI. Možda do 2018. porastu troškovi života i možda do tad shvate da u ovoj nehumanoj i nesocijalnoj državi ne živimo daleko od ruba siromaštva. Zar ne bi bilo jednostavnije napisati: “Jebiga zaboravili smo da postojite!“ Stalno zaboravljaju da je RH potpisnica povelje o ljudskim pravima.
Ove odgovore kad čitam je kao da čitam Dostojevskog. A i morao bi uz sebe imati hrpu Narodnih novina. Ali draže mi je čitati čak i čitulje, njih bar kužim , jer u njima piše živio od do.
Ironija življenja u Hrvatskoj ogleda se kroz NAš moto: "Sve pripremi da bude lako promijeniti i onda kad treba nešto promijeniti...nemoj".
Kolumne koje sam napisao: (Pitanje nadležnima: Visina osnovice za utvrđivanje socijalnih davanja od 1. studenoga 2008 iznosi 500 kn. Maksimalna Osobna invalidnina iznosi 1250 kn. Konkretno, da li ste upoznati s tim kada je i da li je planirano usklađivanje osnovice s godinom u kojoj živimo?)
Vanja Krnić: U potrazi za odgovorom
Vanja Krnić: Poštovani, nemate pojma!
izazvale su reakciju, ali ne kao kolumne u kojima se spominju ključni akteri političke scene iz naše urbano/seljačke provincije iliti sredine u svakom smislu te riječi. Da nisam se sjetio spomenuti Dusparu/ Špicera/Lemaićku i ostale koji su zanimljivi povodi za komentiranje, tko zna koliko bi bilo komentara. Ipak su mi draži oni odozgo; također se puno ne razlikuju; isto su kvazimudani i drndaroši koji čitaju Narodne novine ili Glas koncila i usput nam kroje sudbine.
Mobitel se opet oglasio. Željko Jovanović mi je proslijedio odgovor ministrice. Željko pogodio si ga . Poslao mi je odgovor u Jpeg formatu, a ne skenirani PDF, pa da se moram mučiti. U isto vrijeme mi je poslala odgovor i Bernarda Topolko, ali skeniran u PDF formatu. Sorry to nije moj format. Hvala!
Kvaliteta i kvantiteta odgovora ministrice Nade Murganić, pardon, onoga tko je to pisao, a ona potpisala, je na očekivanoj razini. Vidjeti dolje fotografije! Zaključak da unatrag zadnjih nekoliko godina sredstva odnosno visina osnovice nisu značajno porasla je zanimljiv i objektivan. Naravno, šalim se. Iskreno, napisano u proračunu su zaboravljeni OSI. Možda do 2018. porastu troškovi života i možda do tad shvate da u ovoj nehumanoj i nesocijalnoj državi ne živimo daleko od ruba siromaštva. Zar ne bi bilo jednostavnije napisati: “Jebiga zaboravili smo da postojite!“ Stalno zaboravljaju da je RH potpisnica povelje o ljudskim pravima.
Ove odgovore kad čitam je kao da čitam Dostojevskog. A i morao bi uz sebe imati hrpu Narodnih novina. Ali draže mi je čitati čak i čitulje, njih bar kužim , jer u njima piše živio od do.
Ironija življenja u Hrvatskoj ogleda se kroz NAš moto: "Sve pripremi da bude lako promijeniti i onda kad treba nešto promijeniti...nemoj".
